Đorđe Novković jedan je od najtiražnijih hrvatskih skladatelja pop i zabavne glazbe. Ovaj skladatelj, tekstopisac i dirigent je na početku karijere svirao u grupama “Indexi” i “Pro Arte”. Bio je suvlasnik “Croatia Recordsa”, najveće hrvatske diskografske kuće, a kao jedan od najpoznatijih hrvatskih kompozitora surađivao je s brojnim poznatim glazbenicima poput Miše Kovača, Nede Ukraden, Tomislava Ivčića, Zdravka Čolića, Duška Lokina, Tereze Kesovije, Gabi Novak, Jasne Zlokić, Severine, Danijele Martinović, Petra Graše i mnogih drugih.
Obrazovanje
Osnovnu i srednju školu pohađao je u svom rodnom gradu, Sarajevu. U glazbenu školu krenuo je sa samo šest godina, a dirigiranje je diplomirao na “Muzičkoj akademiji u Sarajevu”. Mentor mu je bio renomirani dirigent Mladen Pozajić.
Privatni život
Đorđe Novković rođen je 2.9.1943. godine u Sarajevu. Otac mu je bio građevinar, a majka učiteljica. U rodnom se gradu školovao i započeo karijeru. Tijekom studija upoznao je suprugu koja je, inače, diplomirana profesorica glazbe.
Krajem 60-ih godina 20. stoljeća, kada mu je sin Boris napunio šest mjeseci, sa suprugom Ozanom preselio se u Zagreb. Od 1969. godine član je HDS-a te je prvi potpisnik koji je preko ZAMP-a istaknuo odcjepljenje od jugoslavenskog udruženja skladatelja SOKOJ te se priklonio novoutemeljenom Hrvatskom društvu skladatelja.
Potkraj 80-ih godina 20. stoljeća sa suprugom se preselio u Rovinj, gdje su kupili kuću. Tamo su živjeli sve do 2000. godine, kada su se preselili natrag u Zagreb, grad u kojem je sedam godina kasnije Đorđe dočekao kraj svog života.
Za sebe je u intervjuima znao naglašavati kako je život proživio kao zaljubljenik u svoju suprugu, glazbu i sport. Isticao je svoju ljubav prema sportu i naglašavao je kako vježba svako jutro. Obožavao je stolni tenis te je bio osmi rangirani igrač stolnog tenisa na svijetu.
Glavu je obrijao jer je kosu spalio prejakim hidrogenom što je na kraju pretvorio u svoj prepoznatljivi imidž. Nije se sramio konstatirati kako je kao prava horoskopska Djevica bio pedantan zbog čega je često dolazio u konflikte sa sinom, Borisom Novkovićem, kojeg je opisivao kao pravog horoskopskog Jarca, impulzivnog, neprilagodljivog i tvrdoglavog. Sa sinom je imao kompliciran odnos koji je često punio stranice hrvatskog žutog tiska.
Đorđe je još znao spomenuti kako se grozio prljavih cipela te je iz tog razloga uvijek sa sobom u torbi nosio pastu za poliranje i žlicu za obuvanje cipela. Mrzio je pidžame te je zato spavao u spavaćici.
Nedugo prije smrti obilježio je četrdeset godina karijere i prisustva na hrvatskoj estradi te je tim povodom gostovao u mnogim televizijskim emisijama. Umro je 6.5.2007. godine, u šezdesetčetvrtoj godini života, od moždanog udara. Sprovod je održan 9.5. na zagrebačkom Krematoriju.
Posao
Nakon diplome, počeo je svirati u grupama “Indexi” i “Pro Arte”. Đorđe je bio autor pjesama i klavijaturist grupe “Pro Arte”, a njihov najveći hit bila je pjesma “Lola”.
Na nagovor pjevača Miše Kovača, 1968. godine preselio se u Zagreb. Sljedeće je godine Kovač na jednom festivalu nastupio s njegovom pjesmom “Više se nećeš vratiti”. Singl je prodan u više od petsto tisuća primjeraka, a pjevač i kompozitor su nastavili suradnju sve kraja Đorđeva života. Za Mišu Kovača napisao je neke od najprepoznatljivijih pjesama kao što su hitovi “Ostala si uvijek ista”, “Svi pjevaju, ja ne čujem”, “Nikoga nisam volio tako” i “Ja nemam više razloga da živim”.
Nedugo nakon Kovačeve izvedbe pjesme “Više se nećeš vratiti” pjevač Ivica Percl nastupio je na “Zagrebačkom festivalu” s Đorđevom pjesmom “Stari Pjer”. Pjesma je na večeri šansone osvojila treće mjesto. Novković se ovime dokazao kao kompozitor. Šansona “Stari Pjer” postigla je svjetski uspjeh. Obradili su je Nana Mouskouri i orkestar Paula Mauriata za specijalnu LP ploču UNICEF-a koja nosi francuski naslov “Dans le soleil et dans le vent” što bi na hrvatskom značilo u suncu i u vjetru. Ovim je obradama šansona “Stari Pjer” postala svjetski hit.
Sredinom 70-ih godina 20. stoljeća Zdravku Čoliću je skladao je pjesmu “Druže Tito, mi ti se kunemo” koja unutar granica bivše SFRJ postala megahit. U tom su desetljeću nastale i pjesme “Ana” i “Ja nisam kockar” te superuspješnica Meri Cetinić pod nazivom “Samo simpatija”.
Tijekom 80-ih godina 20. stoljeća nastavio je svoj zlatni niz. Najpoznatije od pjesama koje je napisao u tom desetljeću sigurno su pjesma pod nazivom “Zora je”, jedna od najpoznatijih pjesama pjevačice Nede Ukraden, te pjesme “Nada” i “Hrabri ljudi”, koje je napisao za Gabi Novak.
Početkom 90-ih godina 20. stoljeća piše pjesmu “Don’t Ever Cry” s kojom je grupa “Put” pobijedila na prvom hrvatskom natjecanju za pjesmu “Eurovizije”, “Dori”.
Od 1997. godine djelovao je kao programski direktor i suvlasnik diskografske kuće “Croatia Records”, a godinu dana prije toga osvojio je nagradu “Porin” za životno djelo. Puno je pomogao karijeri Severine Vučković koja je s njegovom pjesmom “Virujen u te” pobijedila na festivalu “Melodije hrvatskog Jadrana” 2001. godine. Prethodno je za nju napisao hitove “Da si moj” i “Ajde, ajde, zlato moje”.
Simpatije šire javnosti stekao je kao televizijska ličnost. Bio je član žirija u emisijama koje su se bavile potragom za mladim talentiranim ljudima koji su imali želju zablistati na hrvatskom estradnom nebu. Nakon sudjelovanja u TV showu “Story Super Nova Music Talents” od bivših je natjecateljica stvorio ženski trio, grupu “Feminem”, te je lansirao karijere danas poznate hrvatske pjevačice, Natali Dizdar i pjevača Saše Lozara.
Najveća postignuća
Za vrijeme svoje bogate karijere poznati kompozitor pop i zabavne glazbe, Đorđe Novković, skladao je više od dvije tisuće i petsto pjesmama za razne izvođače. Procjenjuje se kako je prodao oko nevjerojatnih dvadeset milijuna ploča.
Skladao je pjesme koje su pobijedile na svim bitnim glazbenim festivalima koji se održavaju na našim prostorima. Njegova šansona “Stari Pjer” je pjesma koja je postigla daleko najveći uspjeh izvan granica bivše SFRJ. Može se reći kako je to jedina domaća pjesma koja je uspjela postati svjetski hit.
1985. godine dobio je najveće diskografsko priznanje u bivšoj Jugoslaviji pod nazivom “Zlatna ptica Jugotona” za milijun prodanih nosača zvuka.
Napisao je pjesmu “Don’t Ever Cry” s kojom je grupa “Put” pobijedila na “Dori” 1993. godine, a 1996. godine osvojio je nagradu “Porin” za životno djelo. 1997. godine postao je programski direktor i suvlasnik najveće hrvatske diskografske kuće “Croatia Records”.
Autor: K.K.
Odgovori