Mate Mišo Kovač je jedan od najkarizmatičnijih i najpoznatijih hrvatskih pjevača zabavne glazbe. Nazivaju ga i neokrunjenim kraljem hrvatske estrade te hrvatskom glazbenom legendom. Rođen je u Šibeniku, 16.7.1941. godine. U javnosti je smatran ikonom Dalmacije i nogometnog kluba Hajduk te navijačke skupine Torcida.
Obrazovanje
Nakon završene osnovne škole, Mišo je upisao Srednju industrijsku školu gdje je izučio tapetarski zanat. Već je tada znao da se neće baviti s time i da je glazba njegov životni poziv.
Privatni život
Rođen je kao drugo dijete Jakova i Zrinke Kovač. Odrastao je sa starijom sestrom Blankom i mlađim bratom Ratkom. U ulici u kojoj je živio kao dijete u isto vrijeme su živjeli i Arsen Dedić i Vice Vukov. Kao mladić se bavio nogometom, bio je vratar u juniorskoj momčadi HNK Šibenika.
Slušajući nastupe šibenskog pjevača Ljube Lučeva te popularnih talijanskih izvođača Tonya Dellaga, Luciana Tajolia i Adriana Celentana raslo je Mišino zanimanje za glazbu. 1961. je nastupio na natjecanju Prvi glas Šibenika, a nakon odsluženja vojnog roka počinje nastupati na raznim amaterskim festivalima.
Brkove koji su kasnije postali njegov zaštitni znak odlučio je pustiti tijekom oporavka od nesreće koju je doživio 1971. godine kod Zadra, a nakon koje mu je ostao ožiljak iznad gornje usne. Mišo se 1972. godine okušao i u glumačkim vodama, s Radom Šerbedžijom je glumio u filmu Poslijepodne jednog fazana.
Prva Mišina supruga je bila Ljubica Komadina od koje se rastao nakon četiri godine braka. Nastupajući na Splitskom festivalu 1970. godine upoznao je Anitu Baturinu, nekadašnju Miss Jugoslavije s kojom se kasnije vjenčao i dobio dvoje djece, sina Edija i kći Ivanu koja se danas također bavi glazbom.
Edi je 1992. godine u Zagrebu smrtno stradao pod sumnjivim okolnostima, a iako je policija u priopćenju objavila da je riječ o samoubojstvu Mišo se nikad nije pomirio s tim i do danas tvrdi da se radi o ubojstvu. Nakon Edijeve smrti Mišo i supruga Anita su se rastali.
Devedesetih godina je osim sina izgubio i majku te brata Ratka, a kći Ivana se borila s ovisnošću. Sva ta događanja i godine borbe s depresijom rezultirale su s tim da je u siječnju 1999. godine Mišo pokušao počiniti samoubojstvo. Uspio je preživjeti i oporaviti se, a u to vrijeme upoznaje Lidiju Pintarić s kojom se kasnije oženio.
Posao
Njegov prvi uspješniji nastup na kojem su ga zapazili glazbeni producenti dogodio se u Karlovcu na jednom natjecanju talenata. Nastupio je s pjesmom Raya Charlesa – I can’t stop loving you koju je kasnije prepjevao i snimio pjesmu naziva Ne mogu prestati da te volim. Nakon improviziranog nastupa s ansamblom Alfonsa Vučera u zagrebačkoj Gradskoj kavani 1964. godine, uz pristanak tadašnjeg glavnog urednika Jugotona Pere Gotovca, dobio je ugovor za snimanje prve ploče.
Na vrh glazbene scene bivše države dovodi ga nastup na sarajevskom festivalu Vaš šlager sezone 1969. na kojem je nastupao s pjesmom tada mladog tekstopisca i skladatelja Đorđa Novkovića – Više se nećeš vratiti. Pjesma mu je donijela pobjedu na festivalu i bila je druga najprodavanija ploča Jugotona te godine. 1971. godine je pobijedio na Splitskom festivalu s pjesmom Pjesmom proplakat će zora koja se prodala u više od 300 000 primjeraka, a Mišo je svu zaradu od prodaje ploče uplatio za izgradnju autoceste Zagreb – Split.
Sedamdesetih snima album klapskih i narodnih pjesama s klapom Šibenik te uspješnice poput Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim i Ostala si uvijek ista, koja je po njegovom mišljenju najbolja pjesma u njegovoj karijeri. Iako je s tom pjesmom pobijedio na jednom natjecanju u Beogradu 1975. godine, pjesma je postala popularna tek nekoliko godina kasnije kad je objavljena na istoimenom albumu koji je prodan u 200 000 primjeraka. 1977. je s klapom Maslina i pjesmom Noćas ćemo zemlji ko materi reći pobijedio na Splitskom festivalu, a nakon pobjede na istom festivalu 1980. godine donosi odluku da više neće nastupati na festivalima.
1982. godine izdaje deveti studijski album Dalmacija u mom oku koji je zbog velikog broja prodanih primjeraka dobio certifikat Zlatna ploča. U razdoblju između 1985. i 1988. godine nastaju njegovi najveći hitovi, poput Jedan dan života, Ja nemam više razloga da živim, Ako me ostaviš, Ti si pjesma moje duše, Odavno više ne plačem zbog tebe i mnogih drugih.
Nakon smrti njegovog sina Edija, Mišo je objavio singl Pjesma za Edija, a nakon koncerta Noć svijeća kojeg je 1993. godine održao na Poljudu pred 50 000 ljudi objavio je da više neće nastupati. Nakon toga je održao još nekoliko oproštajnih koncerata i ipak se nije povukao sa scene. Tijekom rata je snimio nekoliko domoljubnih pjesama, a 1996. godine je održao koncert Svojoj vjernoj publici.
Nakon oporavka od pokušaja samoubojstva održao je veliki koncert u Domu sportova i uslijedilo je nekoliko novih albuma. Album Budi čovjek dobre volje je objavio 1999. godine, a godinu dana kasnije sa skladbom Vraćam ti se Dalmacijo mati odnosi pobjedu na Splitskom festivalu. U New Yorku je za hrvatske iseljenike održao dva koncerta 2001. godine, a polovicu prihoda od koncerata je donirao obiteljima vatrogasaca koji su poginuli 11. rujna. Novi studijski album Mir u srce izdan je 2004. i postigao je srebrnu nakladu.
2006. godine je nakon stanke snimio album Ja sam kovač svoje sreće na kojem je gostovala njegova kći Ivana, a najveći uspjeh s tog albuma je postigao njihov duet Nema mi do tebe nikoga. Uslijedili su koncerti na splitskim Gripama, pulskoj Areni i zadarskoj dvorani Višnjik, a 2009. godine Mišo je u novoizgrađenoj Areni Zagreb održao koncert pred 20 000 obožavatelja. Sljedeće godine je izdao album Ne tražim istinu i još jedan put najavio kraj karijere. Gotovo sve pjesme s albuma su bile obrade starih skladbi koje su objavljene na prijašnjim albumima. Jedina nova pjesma s albuma, duet s kćeri Ivanom – Tvoja mala je na nekim radijskim postajama dospjela u vrh domaće glazbe.
Iako je najavio kraj karijere i dalje je nastupao, a s klapom Rišpet je snimio spot i pjesmu Sunce mi od tebe dolazi. 2013. godine snima duet s Arsenom Dedićem, Mi smo lišće s iste grane, a 2014. je održao velike koncerte u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu i u Spaladium Areni u Splitu.
Najveća postignuća
Tijekom svoje karijere Mišo je prodao više od dvadeset milijuna ploča i dobitnik je brojnih diskografskih i glazbenih nagrada. Iako je na vrhuncu popularnosti bio sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, i danas ima odanu publiku. Tijekom najplodnijeg razdoblja u karijeri bio je pet puta proglašen pjevačem godine, a osobom godine u bivšoj Jugoslaviji je bio proglašen 1989.
2012. je dobio Porina za životno djelo, a osim toga dobitnik je brojnih dijamantnih, zlatnih i srebrnih ploča te diskografskih i festivalskih nagrada. Posjeduje i Zlatnu pticu, priznanje koju je nekadašnji Jugoton dijelio izvođačima koji su imali milijun prodanih primjeraka. Institut hrvatske glazbe mu je 2005. godine uručio priznanje za najveći broj prodanih ploča u povijesti hrvatske diskografije.
Mišina pjesma Poljubi zemlju je nakon finala na Olimpijskim igrama u Londonu postala neslužbena himna hrvatske vaterpolske reprezentacije. Brojni izvođači su obradili neke od njegovih pjesama, a najpoznatija je ona Toše Proeskog koji je obradio pjesmu Ostala si uvijek ista.
Autor: A.V.
Odgovori