Tereza Kesovija, veliko je ime hrvatske glazbene i kulturne scene. Tereza je poznata hrvatska pjevačica šansona. Snimila je tridesetak ploča i autorica je preko sedamdeset singlova, ali i velikog broja pjesama koje nikada nisu objavljene na CD-u ili ploči.
Obrazovanje
Ana Tereza Kesovija, u školi je bila upisana samo kao Ana Kesovija. Dok je išla u osnovnu školu bila je član dječjeg zbora dubrovačke katedrale. Nakon osnovne škole htjela je upisati glazbenu školu, ali su njezini ustrajali da upiše neki zanat, tako je išla u stručnu školu, ali i glazbenu školu, odsjek za flautu.
Stručnu školu je ispisala nakon samo mjesec dana, a glazbenu je nastavila i završila. Nakon srednje škole odlazi u Zagreb gdje upisuje Muzičku akademiju. Diplomirala je na odsjeku za flautu.
Privatni život
Rođena je 3.10.1938. godine u Dubrovnik. Način na koji su joj se roditelji našli opisala je kao pravu romantične priče iz romana o zabranjenoj ljubavi, jer joj je otac bio siromašan, a majka imućna i bila je obećana drugom, ali su pobjegli u Dubrovnik i vjenčali se.
Otac Antun je ostao bez svoje žene, Terezine majke, dok je Tereza imala samo mjesec dana. Prije toga su dobili Peru, Terezinog brata. Majka je umrla od teške bolesti. Otac se nakon toga oženio drugom ženom Jelom.
Jela nikada nije imala svoju djecu, ali kako Tereza govori, prema njima je uvijek bila dobra. Da joj nije prava majka saznala je kada je imala šest godina i to je bio priličan šok, ali su Jelu uvijek nazivali majkom.
Školske praznike provodila je u rodnom mjestu svojih roditelja, to razdoblje opisuje kao najsretnije u svom životu.
Dok je bila na Akademiji u Zagrebu upoznala je svog prvog supruga, Miru Ungara, s kojim je dobila i sina jedinca Alana. Razveli su se kada su uvidjeli da tu više nema ljubavi.
Nakon razvoda s Ungarom Tereza se vjenčala s hrvatskim vaterpolistom Ronaldom Lopatnyijem. Njihov brak je također završio razvodom, a kako Tereza govori razlog razvodu je velika svađa u kojoj je Ronald u ružnom kontekstu spomenuo njezinu pokojnu majku i sve se završilo fizičkim obračunom , tj. udarcem kojim je Terezi puknuo bubnjić u uhu.
Kada je imala trideset i šest godina saznala je, dok je snimala spot u njemačkoj za pjesmu “Nono”, da joj je brat Pero imao prometnu nesreću u kojoj je izgubio život. Nedugo nakon toga i njihova pomajka Jela je umrla.
U Francusku je otišla bez sina i muža, u početku joj je bilo teško, ali kada je uspjela skupiti nešto sredstava za život, pozvala je sina i tetku u Francusku.
Posao
Još u osnovnoj školi Tereza je krenula u ozbiljne glazbene vode kao član dječjeg zbora u dubrovačkoj katedrali. Također je kao sedmogodišnjakinja bila član zbora radio stanice Dubrovnik.
Kada je upisala glazbenu školu nije znala koji bi instrument studirala i svirala. U razgovoru s profesorom Vickom Padovanom došla je na ideju da svira flautu, jer joj je klavir bio naporan, a violina proizvodila zvukove cviljenja. Imati flautu u to vrijeme bilo je veliko bogatstvo i njezini joj to nisu mogli odmah priuštiti, ali je otac prodao cijelo prase da bi joj kupio flautu.
Dok je bila na Akademiji u Zagrebu bila je član simfonijskog orkestra Radio Zagreb gdje je svirala flautu.
Prvi veliki nastup imala je 1961. godine u zagrebačkom Varijeteu, a samo godinu dana nakon imala je svoj prvi nastup izvan granica Hrvatske u Italiji. Nastupala je Festivalu zabavne glazbe u Splitu, tako je 1962. godine nastupila pjesmom “Ćakule o siromajima” s kojom je osvojila prvu nagradu publike i nagradu za tekst.
S Tonijem Kljakovićem nastupala je na istoimenom festivalu 1964. godine s pjesmom “Nima Splita do Splita” i tako su osvojili prvu nagradu publike i drugu nagradu žirija.
Pored festivala u Splitu, godinama je nastupala festivalu Melodije hrvatskog Jadrana, gdje je 1998. godine osvojila nagradu “Legenda festivala” za pjesmu “Nikad ne reci nikad”.
Zatim na glazbenom festivalu Zagrebfest gdje je dobitnica brojnih nagrada publike i žirija, a 1976. godine dobila je nagradu “Luko Paljetak” za pjesmu “I onda kradom gledam lice tvoje”.
Nastupala je u Opatiji na festivalu Dani jugoslavenske zabavne muzike, gdje je također osvajala brojne nagrade, zatim na Dubrovnik festu, gdje je 2005. godine nastupala s Kemalom Montenom s pjesmom “Sve dok bude i nas dvoje”.
Nastupala je na Melodijama Istre i Kvarnera, zatim Beogradsko proleće, u Šibeniku je nastupila na Večerima dalmatinske šansone, gdje je osvojila nagradu Dalmatinski šansonijer za pjesmu “Ne traži dalje”.
Pored toga što je ostvarila karijeru i ime jedne od najvećih hrvatskih pjevačica svih vremena, Tereza je ostavila velikog traga i u zemljama izvan Hrvatske. U Francuskoj je počela nastupati sredinom 60-ih godina, a već 1967. je izdala ploču na francuskom jeziku “C’est Ma Chanson”.
Tereza je 60-ih i 70-ih godina izgradila zavidnu karijeru u Francuskoj, a vrhunac njezine francuske karijere svakako je 1988. godina kada je održala solistički koncert u Olympiji u Parizu. 16.11.2007. godine održala je povratnički koncert u pariškoj Olympiji.
U Francuskoj je surađivala s velikim umjetnicima poput Serge Lame, Tine Rossija i drugih.
Nastupala je na festivalima u Bratislavi, Meksiku, Rio de Janeiru, Antaliji i mnogim drugima gradovima. Dva puta je nastupala na glazbenom festivalu Eurovizija.
Jedna je od rijetkih koja je predstavljala drugu zemlju na tom festivalu, 1966. godine predstavljala je Kneževinu Monako s pjesmom “Bien plus fort”, a 1972. godine predstavljala je Jugoslaviju s pjesmom “Muzika i ti”. Objavila je dvije autobiografije.
Najveća postignuća
Godine 1958. u Ljubljani je pobijedila na natjecanju mladih gdje su bili glazbenici iz cijele Jugoslavije, nastupala je s flautom.
Godine 1999. Kesovija je odlikovana Vitezom Visokog odličja za doprinose u kulturi, koju joj je dodijelio predsjednik Republike Francuske.
Dobitnica je i Zlatne povelje za humanizam. Svoje pjesme je pjevala na čak osam svjetskih jezika, slovenskom, talijanskom, francuskom, ruskom, engleskom, njemačkom, španjolskom i portugalskom.
2009. godine Tereza je dobila Porin za životno djelo, a te iste godine, od grada Dubrovnika je dobila nagradu za životno djelo. Nagradu Porin dobila je ponovo 2017. godine i to za album Oči duše kao najbolji album zabavne glazbe 2016. godine.
Autor: A.P.
Odgovori