Miroslav Ćiro Blažević

Miroslav Ćiro Blažević poznati je karizmatični hrvatski nogometni stručnjak, bivši izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije, ali i poznat kao izbornik Irana, Bosne i Hercegovine i Švicarske. Svojim javnim nastupima, gdje je bez dlake na jeziku, a ponekad i s ponekom prostom riječi, davao komentare svima onima koji su mu se našli na putu, novinarima, političarima, ali i ponekim navijačima, Ćiro je dobio veliki broj simpatizera diljem bivše Jugoslavije i tako dobio nadimke “Trener nad trenerima”, i “čudotvorac”. Od osamdesetih pa sve do sredine devedesetih bio je Dinamov stup s kojim su osvajana brojna prvenstva i kupovi.

Obrazovanje

Osnovnu školu je završio u Travniku. Po nekom nogometnom stereotipu, Ćiro nakon završene osnovne škole cijelo školovane ostavlja po strani i počinje s profesionalnim igranjem nogometa.

Privatni život

Rodio se 10.2.1935. godine u Travniku u Bosni i Hercegovini, od majke Kate i oca Mate. Premda u svojim medijskim istupima Ćiro naglašava da dolazi iz dobrostojeće obitelji iz Travnika i da je njegov otac bio upravnik Hrvatskog doma u Travniku, istina je da je rođen u siromašnoj obitelji gdje je s članovima obitelji selio iz jednog stana u drugi. Otac je bio gostioničar i obućar, a majka predsjednica Marijanske kongregacije. Imali su šestero djece, Angelina je umrla s četiri mjeseca, stariji brat Ivica je umro s godinu dana, a braća Anto i Josip ubijeni su kao ustaše u borbama protiv partizanskih jedinica. Njegova sestra Jozefina – Seka, glumica u Amaterskom pozorištu, danas živi u Zagrebu.

Svoj nadimak “Ćiro” dobio je nenamjerno. Kao dijete je gledao predstavu gdje je trbuhozborac imao lutka Ćiru koji je imao glasić s govornom manom nepravilnog izgovaranja, a kako je i sam imao sličan problem, dječacima je bilo simpatično tako ga zvati. Premda taj nadimak nije volio, čak njegova majka, predana molitvama, izmolila je veći broj njih da ga prestanu tako zvati, od njega nije mogao pobjeći. Kada se preselio u Zagreb jedno vrijeme je imao nadimak “Blaž” i to mu je odgovaralo, ali to nije potrajalo dugo jer su ga na tribinama prepoznali poznanici iz Travnika i prozvali ga ponovno “Ćiro” i kao takav je ostao.

U kolovozu 1961. godine oženio se za Zdenku Đorđević. U braku s njom dobio je kćer Barbaru i Katarinu i sina Miroslava.

Posao

Nogometnu karijeru započeo je 1954. godine u rodnom mjestu u travničkom klubu “Bratstvo”. Nakon godinu dana aktivnog treniranja i igranja u Travniku, Ćiro odlazi u Zagreb u Dinamo. Iste godine, 1955. odlazi u Lokomotivu, a zatim se vraća u Bosnu i Hercegovinu u Sarajevo, gdje igra do 1958. godine. U Hrvatsku se vratio 1958. godine, ali ovoga puta u Rijeku, gdje je igrao u prvom timu sve do 1961. godine.

Potom godinu dana igra za švicarski nogometni klub “Sion”. Taj izlet u svojoj karijeri sam Ćiro je opisao kao prosječan, jer se nije davao maksimalno, a također je imao i težu ozljedu nakon koje je odlučio krenuti u trenerske vode.

Prvo mjesto trenera dobio je 1963. godine u timu niže lige “FC Vevey”. Na toj poziciji bio je sve do 1967. godine kada je došao do kluba “Sion”, u kojem je i sam igrao. Trener im je bio sve do 1972. godine, a već iduće godine je preuzeo Lausanne-Sports, švicarski nogometni klub iz Lausannea, kojima je bio trener sve do 1974. godine, a u Švicarskoj se zadržao sve do 1979. godine, kada se vratio u Hrvatsku.

U Hrvatskoj je preuzeo HNK Rijeku, ali mu je već 1980. godine došla zanimljivija ponuda. Nakon što su osvojili deseto mjesto u tadašnjoj jugoslavenskoj nogometnoj ligi i nastavili nizati loše rezultate, Ćiri je ponuđeno da pokuša spasiti poznati nogometni klub “Dinamo” od nadolazećeg sportskog kraha. Odluka da pozovu Ćiru u njihov klub pokazala se ispravnom. U kratkom roku je uspio uzdići nogometni klub koji je dostojan vrha ljestvice u tadašnjoj jugoslavenskoj nogometnoj ligi. Kada su 1982. godine osvojili naslov prvaka Jugoslavije, Zagreb i cijelu Hrvatsku je zahvatila velika nogometna groznica, euforija i želja da njihov domaći klub osvoji što više nadolazećih natjecanja i sve je zajedno poprimilo nacionalnu dimenziju.

Godine 1984. vratio se u Švicarsku gdje je preuzeo klub “Grasshopper” iz Züricha. U Švicarskoj je bio godinu dana i odlazi preko Jugoslavije u Grčku gdje je kratko vodio “PAOK” iz Soluna. Godine 1986. odlazi u “FK Priština” koji je također bio pred sportskim krahom, kao “Dinamo” unazad par godina, ali je Ćiro uspio i taj klub spasiti. Nakon toga se vraća u “Dinamo”, ali kako nije uspio ostvariti značajniji uspjeh odlazi u Francusku gdje preuzima klub “Nantes”, koji vodi sve do 1990. godine.

Zatim se ponovno vraća u Zagreb, gdje postaje predsjednik i trener Dinama.

Nakon toga postaje izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije i na kvalifikacijama za Euro u Engleskoj 1996. godine osvaja prvo mjesto u grupi ispred Italije. Zanimljivo je naglasiti da Ćiro uopće nije bio prisutan na toj utakmici jer je bio u istražnom zatvoru zbog špekulacija da je kao trener francuskog Nantesa sudjelovao u aferama u kojima su se namještale utakmice, na kraju se ispostavilo da to nije istina, a Hrvatska je na utakmici u četvrtfinalu izgubila (1:2) od Njemačke.

1998. godine na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj, Hrvatska osvaja treće mjesto.

Godine 2000., nakon što je dao ostavku na izborničkom mjestu, preuzima vođenje reprezentacije Irana, a samo dvije godine nakon napušta i to mjesto i vraća se u “Dinamo”.

Godine 2005. započinje trenersku karijeru sa splitskim klubom “Hajduk” s kojima je osvojio hrvatski Superkup, ali se ni tamo nije dugo zadržao već je otišao u Švicarsku.

Godine 2008. se ponovno vratio u Hrvatsku, a 2010. dolazi u Bosnu i Hercegovinu gdje velikim naporima tu reprezentaciju skoro dovodi na prag Eura 2012. godine. Okušao se i u kineskom klubu “Shanghai Shenhua”, ali ni to nije potrajalo. Vratio se u Zagreb gdje je pokušao nogometni klub Zagreb spasiti od mogućeg ispadanja, ali sada  u tome nije uspio.

Nakon godina aktivnog igranja i treniranja u nogometnim klubovima Ćiro se okušao i u političkim vodama, kada se kandidirao na predsjedničkim izborima. Ispao je već u prvom krugu, gdje je skupio 17.847 glasova.

Najveća postignuća

U prvoj sezoni jugoslavenske lige “Dinamo” je s Ćirom osvojio peto mjesto, što u tom trenutku nije bilo zadovoljavajuće, ali je najavilo skori sportski vrhunac koji se dogodio 1982. godine kada je “Dinamo”, nakon više od dvadeset godina čekanja, osvojio naslov prvaka Jugoslavije.

Godine 1983. “Dinamo” je s Ćirom osvojio Kup maršala Tita, a već iduće godine odlaskom u Švicarsku, s nogometnim klubom “Grasshopper” osvaja prvenstvo Švicarske.

Nakon povratka iz Francuske, s Dinamom 1993. godine osvaja prvenstvo Hrvatske, a već 1994. godine i Kup Hrvatske.

Nakon osvojenog trećeg mjesta 1998. godine na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, Ćiro je prozvan najboljim trenerom na svijetu.

Godine 2003. s Dinamom osvaja prvenstvo Hrvatske.

Autor: A.P.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*