Hrvoje Petrač

Hrvoje Petrač je hrvatski poduzetnik kojeg su neki mediji, ali i sudski svjedoci povezivali s kriminalom. Nakon otmice sina Vladimira Zagorca, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala ga je osumnjičio za organiziranje skupine koja je otela Zagorčeva sina i na poticanje te skupine na otmicu. Petrač je stekao bogatstvo još početkom devedesetih, kada je s Marijanom Medvidovićem i Lukom Rajićem kamionima prevozio jugoslavenske dinare u Bosnu i Hercegovinu. Sredinom devedesetih je postao uvoznik talijanske espresso kave Lavazza te zastupnik Ducattija i Volva za Hrvatsku.

Obrazovanje

Petrač je završio Ekonomski fakultet.

Privatni život

Rođen je 25.8.1955. godine u Slavonskom Brodu, a njegova obitelj je porijeklom iz Hrvatskog Zagorja. Petrač iz braka s bivšom suprugom Alicom ima tri sina, Novicu, Nikolu i Roka.

Posao

Po završetku srednje škole je radio kao referent u “Ferimportu”, gdje su mu stalno obećavali posao u stranom predstavništvu, ali nezadovoljan položajem u tvrtki daje otkaz. Prešao je u “Plamen” u Oroslavlju gdje je postao šef skladišta. Osamdesetih otvara vlastitu radionicu za preradu i konfekcioniranje lima, ali početkom devedesetih gubi dobavljače i kupce pa otvara privatnu tvrtku za trgovinu koja se bavila prodajom ugljena na veliko.

Petrač je prije Domovinskog rata bio šef predstavništva Volkswagena za bivšu Jugoslaviju. U to vrijeme je pisao i tekstove o poduzetništvu za dnevni list Vjesnik. Nakon uvođenja hrvatskog dinara početkom devedesetih sudjelovao je u zamjeni jugoslavenskih dinara za njemačke marke. Njegova supruga je tada tvrdila da je on jedan od mnogih koji se bave tim poslom, da ni u čemu nije povlašten i da taj posao nije bio nelegalan jer ga je odobravala Hrvatska. Osim toga je tvrdila i da to nije bio početak stjecanja njihovog kapitala, ali mediji su tvrdili suprotno.

Pravu medijsku bombu u javnosti je izazvalo objavljivanje stenograma Petračevih telefonskih razgovora u jugoslavenskom listu “Nedeljni telegraf” koji su bili označeni kao državna tajna. Transkripti razgovora koje je policija duže vrijeme prisluškivala otkrili su njegovu umiješanost u međunarodni šverc drogom i cigaretama, sukob s Vjekom Sliškom, veze u obavještajnim strukturama u vrijeme HDZ-a i pojačan poslovni apetit u vezi s vojnom industrijom.

Objavljivanje transkripata je uzdrmalo državni vrh pa je hitno sazvan sastanak Odbora za nacionalnu sigurnost, a za Petračevo neprocesuiranje su se međusobno optuživali Državno odvjetništvo i policija, dok su neki tvrdili da je stenograme proslijedio Radovan Ortynski zbog nezadovoljstva jer je smijenjen s mjesta državnog odvjetnika. Utjecajnost Hrvoja Petrača najbolje oslikava izjava suca Marka Benčića, koji je u nakon oslobađajuće presude u neformalnom razgovoru Petraču rekao “Da niste Hrvoje Petrač, već biste bili u zatvoru!”.

Sredinom devedesetih osniva “Petrač osiguranje”, a preko tvrtke “Petrač leasing” se bavio i prodajom automobila. Kasnije je od tih tvrtki stvorio “Kaptol grupu”, u okviru koje je bila i “Kaptol banka” čiji je osnivač unuk prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, Dejan Košutić. Petrač je 1999. godine posjedovao 30% vlasničkog udjela u navedenoj banci, ali je kasnije izišao iz te tvrtke.

Dio “Petrač osiguranja” prodaje Izraelcima i mijenja ime tvrtke u “Atlas osiguranje”, a 2004. godine tvrtku prodaje “Jadranskom osiguranju” u vlasništvu Dubravka Grgića.

U lipnju 2004. godine dospijeva na popis osoba kojima je zabranjen ulazak u zemlje članice Europske unije zbog sumnje da pomaže u skrivanju osoba optuženih za ratne zločine. Haški tužitelji su tvrdili da je Petrač bio dio kruga koji je politički, financijski i medijski pomagao Anti Gotovini koji je tada bio u bijegu. Tužiteljstvo je bilo sigurno da je on odigrao važnu ulogu u svim dotadašnjim akcijama koje su bile povezane s uhićenjem Ante Gotovine.

Bio je vlasnik kasina “Vega” u zagrebačkom hotelu “Sheraton”, ali mu je zbog optužbi da je financijski pomagao bijeg generala Gotovine, Vlada 2005. godine oduzela koncesiju. Petrač je u središtu Zagreba imao i kafić “Downtown” i restoran “Canitnettu” te je kupio milijunska potraživanja tvrtke AGM prema Privrednoj banci Zagreb.

U srpnju 2005. godine je iz MUP-a procurila vijest da su postojale vrlo jasne indicije kako je Petrač, neposredno prije ubojstva nogometnog menadžera Dine Pokrovca, naručio četiri ubojstva, a radilo se o ljudima koji su mu nekada bili suradnici. Na listi su se nalazili Ranko Ostojić, Ivica Mateković, Ninoslav Pavić i Joško Podbevšek.

Tijekom pretresa njegovih poslovnih prostora i stanova pronađeni su dokumenti Interpola koji Hrvoja Petrača s Ivanom Matekovićem i još nekoliko osoba iz zagrebačkog podzemlja sumnjiče za povezanost s organizatorima i ubojicama Đinđića.

2004. godine je došlo do otmice sina generala Vladimira Zagorca koji je s Petračem bio u prijateljskim odnosima. Nakon što je policija uhitila počinitelje otmice, sud je podigao optužnicu protiv njih ali i protiv Petrača za kojeg se ispostavilo da je nalogodavac. Zagorec je tada za sinovu otkupninu otmičarima platio 750 tisuća eura. Osim Petrača, koji je u odsutnosti osuđen na šest godina zatvora jer je bio u bijegu, osuđen je i njegov sin Novica na tri i pol godine zatvora zbog sudjelovanja u otmici.

Petrač je uhićen u Grčkoj 2006. godine, a tada je tadašnjem premijeru Ivi Sanaderu poručio da je počinio političko samoubojstvo. Tijekom ponovljenog suđenja je optužio generala Zagorca za krađu dijamanata iz Ministarstva obrane zbog čega je general osuđen na sedam godina zatvora, a Petraču je potvrđena prijašnja presuda.

Bio je blizak s Ivom Pukanićem, vlasnikom tjednika “Nacional”, koji je 2008. godine ubijen u Zagrebu, a smatralo se i da je blizak sa Stjepanom Mesićem. Komisija za pomilovanja je 2009. godine, dok je Mesić bio predsjednik države, odbila pomilovati Petrača. Iz zatvora u Popovači je izišao u studenom 2011. godine, a godinu dana kasnije Općinski sud u Zagrebu je donio presudu po kojoj on i Ivan Mateković moraju Zagorcu vratiti 750 tisuća eura otkupnine s kamatama.

Nakon njegovog izlaska iz zatvora malo toga se zna o njemu. Vlasnik je vinogradarskog posjeda od 10 hektara na Hršak-Bregu iznad Krapinskih toplica, a ima i vinariju u kojoj proizvodi “Petrač vina”.

2016. godine je umirovljeni general Zagorec pokrenuo ovrhu nad nekretninama u vlasništvu Hrvoja Petrača jer mu nije isplatio naknadu štete za otkupninu.

Najveća postignuća

Imovina Hrvoja Petrača je 2005. godine bila procijenjena na 23,5 milijuna eura, a proširenjem poslova u inozemstvo i ulaganjem u nekretnine i vinogradarske djelatnosti, njegov imetak se posljednjih godina znatno uvećao.

Autor: A.V.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*