Vladimir Zagorec umirovljeni je general Hrvatske vojske rođen 22.11.1963. godine u Zagrebu. Za vrijeme Domovinskog rata, kad je Hrvatska bila pod embargom Ujedinjenih naroda, Zagorec je kupovao i dopremao oružje u našu domovinu. Ovaj je posao dobio nakon što je nabavio kamion streljiva u kratkom roku za svog šefa Ivana Čermaka za kojeg je radio kao osobni vozač. Zbog raznih je optužnica neko vrijeme proboravio u zatvoru. Umirovljen je u činu generala bojnika.
Obrazovanje
Nakon završene osnovne i srednje škole obrazovao se za geodeta, a kasnije je, tijekom devedesetih, upisao i završio Fakultet prometnih znanosti.
Privatni život
Vladimir Zagorec iz prvog braka s bivšom suprugom Gordanom ima sina Tomislava rođenog 1987. godine. Sa svojom drugom suprugom Klerisom, Vladimir se oženio 2003. godine. Klerisa je diplomirana zagrebačka arhitektica, a tadašnjem supruga rodila je sina Viktora u ožujku 2004. godine i kćer Niku 2007.
Prije nego se rodio Viktor, obitelj Zagorec bila je potresena velikom dramom. 23.2.2004. otmičari su oteli tada 17-godišnjeg Tomislava, Zagorčevog sina iz prvog braka. Za ovu su otmicu kasnije osuđeni Hrvoje Petrač i njegov sin Novica koji su odslužili zatvorsku kaznu. Dvojac je oslobodio Tomislava nakon što je Zagorec platio 750 tisuća eura otkupnine. Nakon ove drame Klerisa i Zagorec sele u Beč, no tada je hrvatsko pravosuđe protiv Zagorca podiglo optužnicu zbog slučaja dragulji. Naime, policija je podnijela kaznenu prijavu jer je Zagorec zloupotrijebio položaj i otuđio veliku količinu dragog kamenja koje je bilo pohranjeno u sefu Ministarstva obrane, a nestalo je nakon što je Zagorec predao dužnost MORH-u. 2009. godine nepravomoćno je osuđen, a u kolovozu 2010. pravomoćno i to na zatvorsku kaznu u trajanju od 7 godina.
2011. godine Klerisa je podnijela zahtjev za razvod braka.
2017. godine ovaj je bivši general ponovno osuđen i to na zemaljskom sudu u Klagenfurtu u Austriji na dvije godine zatvora zbog pronevjere kredita u Hypo Alpe Adria banci.
Posao
Prije početka Domovinskog rata, Zagorec je radio u svojoj maloj trgovini lovačkim oružjem koja je kasnije prerasla u veliki trgovački lanac. O tom se poslu u hrvatskoj javnosti nikad nije puno znalo jer Zagorec nije izlazio pred medije niti se pojavljivao u javnosti.
Zasjeo je na mjesto Ivana Čermaka, svog dotadašnjeg šefa, nakon što mu je nabavio kamion streljiva, a kasnije je, od 1993. bio pomoćnik ministra obrane i šef tvrtke RH Alan koja se bavila dopremom svih vrsta oružja u Hrvatsku tijekom embarga i spremanja na oslobođenje okupiranih područja.
Nakon 1995. i operacije Bljesak, u Hrvatsku je, pod okriljem Zagorca, dopremljen raketni sustac S-300 koji je tada služio kao svojevrsni pokazatelj hrvatske vojne moći. Nakon što je otišao iz Ministarstva obrane, okrenuo se privatnom biznisu pa je postao savjetnik za logistiku u tvrtki Scorpion International.
2006. politički tjednik Nacional objavio je podatak da je Zagorec, s procijenjenom imovinom od 26 milijuna eura, 44. najbogatiji Hrvat.
Najveća postignuća
Zagorec je zbog ratnih postignuća odlikovan velikim brojem odličja. Bio je odlikovan Redom kneza Domagoja, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom Bana Jelačića, Redom Hrvatskog tropletera, Medaljom za iznimne pothvate, Redom hrvatskog trolista, Redom Ante Starčevića i Redom Danica Hrvatske s likom Blaža Lorkovića. Sva su mu ova odličja oduzeta zbog zlouporabe položaja i ovlasti. Do oduzimanja bio je najodlikovaniji hrvatski građanin.
Osim ovih odličja koja su mu oduzeta, u njegovom su vlasništvu i Spomenica Domovinskog rata 1990.-1992., Spomenica Domovinske zahvalnosti, Medalja za sudjelovanje u operaciji Bljesak, Medalja za sudjelovanje u akciji Oluja i Medalja za sudjelovanje u operaciji Ljeto 95.
Autor: M.S.
Odgovori