Franjo Tuđman

Franjo Tuđman bio je prvi predsjednik Republike Hrvatske te prvi predsjednik Hrvatske demokratske zajednice. Ostao je zapamćen kao vrsni povjesničar koji je učinio mnogo za institucionalizaciju povijesne znanosti.

Franjo Tuđman je umro 10.12.1999. godine u Zagrebu, a uz sve državničke počasti pokopan je na groblju Mirogoj.

Obrazovanje

Pohađao je Pučku školu u rodnom mjestu, a u Zagrebu je pohađao Državnu II. mušku građansku školu te Trgovačku akademiju Udruženja trgovaca. Unatoč tragedijama koje je proživljavao u mladosti, Franjo je uspio završiti Višu vojničku školu i napredovati u karijeri. U Beogradu je 1957. godine završio studij na Višoj vojnoj akademiji.

Privatni život

Franjo Tuđman rođen je 14.5.1922. godine u Velikom Trgovišću u obitelji oca Stjepana i majke Justine. Nakon njega majka Justina je rodila još dvoje djece, dva sina Ivicu i Stjepana. Otac Stjepan bio je ugledni član HSS-a te općinski načelnik.

Majka mu je umrla 1929. godine dok je još išao u osnovnu školu. Godine 1946. uslijedila je nova obiteljska tragedija kada je otac Stjepan poginuo s pomajkom. Kružile su razne pretpostavke, od samoubojstva, ubojstva te nesretnog slučaja.

Pretpostavlja se kako je do tragičnog slučaja došlo zato što je otac nekoliko puta kritizirao ponašanje političke policije OZNA.

Franjo Tuđman u proljeće 1941. godine pridružio se antifašističkom pokretu kao i brat Stjepan koji je umro na bojištu 1943. Buduću suprugu Ankicu Žumbar upoznao je 1944. u Čazmi gdje je obnašao dužnost šefa Personalnog odsjeka Desetog korpusa zagrebačkog.

Ankica Žumbar rođena je 1926. godine i kao srednjoškolka se pridružila partizanskom pokretu. Nakon oslobođenja 1945. Franjo i Ankica su se vratili u Zagreb nakon čega je Franjo ubrzo premješten u Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske u Beogradu. Ankica je pristala otići u Beograd gdje su se i vjenčali. Ona je imala 18 godina, a on 22.

Prvi sin Miroslav rodio se 1948., Stjepan 1951., a kći Nevenka 1954. Kada su se vratili u Zagreb Ankica je prestala raditi i nastavila se brinuti o djeci i kućanstvu.

Najstariji sin Miroslav ostao je aktivan u politici i oženio se s Vanjom Morić dok je Stjepan bio vlasnik restorana “Lady Šram” te tvrtki Domovina i Domovina holding. Sve su tvrtke propale nakon političkog pada obitelji.

Stjepan se oženio Snježanom Čolan s kojom je dobio kćeri Anamariju i Neru, a s Antonijom Vlatković imao je izvanbračnu vezu u kojoj se rodio Anton Franjo. U početku je plaćao alimentaciju da bi uskoro prestao, a nakon što je odbio DNK analizu osporavajući da je on otac djetetu, Antonija ga je tužila i sud je na kraju donio odluku da je Stjepan otac.

Nevenka je 1969. godine pobjegla od kuće i udala se za Stevu Košutića. S njim je dobila dva sina, Sinišu i Dejana, a od Steve se razvela tijekom 70-ih godina 20. stoljeća.

Nakon povratka u Zagreb živjela je s roditeljima i djecom, a bila zaposlena u Leksikografskom zavodu. Kada je Franjo postao predsjednik Nevenka je 1992. godine osnovala tvrtku “Netel” , “TNT Plus” te “Kornet d.o.o.” Tvrtke su kasnije propale.

Sin Dejan kasnije je postao suvlasnikom Kaptol banke da bi potom vodio tvrtku za poslovno savjetovanje. Siniša se zaposlio kao savjetnik za međunarodne odnose.

Teška bolest pokojnog predsjednika dugo se krila od javnosti, a zadnji put je viđen 1.11.1999. godine na dan obilježavanja Svih svetih.

Posao

Od 1941. godine Franjo Tuđman sudjeluje u antifašističkom pokretu te socijalnoj revoluciji. Krajem siječnja 1945. godine poslan je od strane hrvatskih predstavnika u Vrhovni štab NOV-a i POJ-a u Beograd. Nakon toga se zapošljava u upravi Ministarstva narodne obrane, zatim u Generalštabu JNA i u uredništvu Vojne enciklopedije.

Tri godine kasnije unaprijeđen je u čin generala. Nakon što je 1967. godine podržao “Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog jezika”, kojom je skupina uglednih znanstvenika definirala razlike između srpskog i hrvatskog jezika, izbačen je iz Saveza komunista Jugoslavije.

Od polovice 50-ih godina dvadesetog stoljeća Franjo Tuđman je objavljivao radove s područja vojne povijesti doktrine, u kojima je zastupao ideju o univerzalnom značenju partizanskog rata te koncepcije naoružanog naroda.

Godine 1957. objavio je “Rat protiv rata”, opsežnu studiju o partizanskom ratovanju s naglaskom na partizanskom ratu. Tuđman je objavio više od 150 radova iz povijesnih znanosti, vojne teorije, filozofije povijesti i međunarodnih odnosa te suvremene nacionalne povijesti. Sudjelovao je na nekoliko znanstvenih simpozija u Hrvatskoj, ali i inozemstvu te održao predavanja na sveučilištima u Njemačkoj, SAD-u, Italiji, Kanadi i Austriji.

Predavao je na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Doktorom povijesnih znanosti postao je 1965. godine obranivši na Zagrebačkom sveučilištu disertaciju  “Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja 1918. godine do sloma 1941.

Tuđman je napisao brojne radove: “Stvaranje socijalističke Jugoslavije” (1960), “Slom vidovdanskog parlamentarnog centralizma i državno-politička kriza Kraljevine SHS” (1971).

Napisao je knjigu “Bespuća povijesne zbiljnosti”. Radi se o njegovu najpoznatijem djelu koje je izazvalo kritike zbog optužbi za revizionizam i antisemitizam. Knjiga je izazvala velik interes jer se najviše bavila mitom i stvarnosti o logoru Jasenovac.

Zbog suprotstavljanja službenim stajalištima oko Sporazuma Cvetković – Maček, zatim zbog pitanja o Drugom svjetskom ratu, 1964. godine bio je optužen za buržoasko – nacionalističko skretanje u pristupu nacionalnom pitanju. Tri godine kasnije zabranjeno mu je predavanje na Sveučilištu i smijenjen je s položaja direktora Instituta. Imao je 45 godina kada je prisilno umirovljen.

Bio je među prvima koji je u to vrijeme otvorio raspravu o nacionalnim temama od kojih su najvažnije bile centralizacija Jugoslavije koja je marginalizirala Hrvatsku, zatim o Jasenovcu te o dominantnom položaju Srba nad Hrvatima.

Od tada je djelovao u sklopu Matice iseljenika Hrvatske pa je nastupao na raznim tribinama i objavljivao brojne radove. Tuđman je još više radikalizirao svoje stavove što je uzrokovalo osudu Savke Dabčević – Kučar i Mike Tripala. Osuđen je na višegodišnju robiju, ali zahvaljujući intervenciji Miroslava Krleže kod Josipa Broza Tita, Tuđman je osuđen na 2 godine, a što je kasnije smanjeno na 9 mjeseci.

Nakon odlaska Tita Tuđman je 1981. godine osuđen na tri godine zatvora i zabranu javnog djelovanja u periodu od pet godina jer je davao intervjue za njemačku i švedsku televiziju, gdje je govorio o neravnopravnosti SR Hrvatske te preuveličavanju logora Jasenovac.

U Lepoglavi je bio od 1982. do 1983. kada je pušten radi liječenja. U svibnju 1984. vraćen je u zatvor radi održavanja ostatka kazne, ali je uskoro pušten zbog pogoršanja zdravstvenog stanja.

Godine 1987., nakon sedamnaest godina vraćena mu je putovnica. Prvo je boravio u Kanadi i SAD-u, a zatim u europskim državama, gdje je držao predavanja o hrvatskoj povijesti i nacionalnom identitetu.

Nakon povratka u Hrvatsku 1989. godine osnovao je Hrvatsku demokratsku zajednicu te postao njezinim predsjednikom. Nakon pobjede HDZ-a na prvim demokratskim izborima u Hrvatskoj u Saboru, Franjo Tuđman je 30.5.1990. godine izabran za predsjednika Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske.

22.12.1990. donesen je novi Ustav Republike Hrvatske. Na temelju rezultata referenduma održanog 19.5.1991. godine, građani Hrvatske su odlučili dati podršku Tuđmanu u postizanju samostalne i demokratske Republike Hrvatske.

U trenutku kada je Hrvatska tražila međunarodno priznanje, Tuđman i njegovi suradnici morali su organizirati obranu zemlje od srpskih pobunjenika pod vodstvom Slobodana Miloševića

Srpski pobunjenici su uz pomoć JNA započeli velike ratne operacije u cilju okupiranja Hrvatske do linije Virovitica – Karlovac – Karlobag s ciljem stvaranja Velike Srbije. Tuđman je u suradnji s mnogima organizirao obranu domovine u koju su se uključili brojni hrvatski građani. Franjo Tuđman je tada postao vrhovni zapovjednik oružanih snaga RH.

Hrvatski je sabor donio Ustavnu odluku o samostalnosti Republike Hrvatske 25.6.1991. godine. Na temelju te odluke Sabor je 8.10.1991. godine raskinuo sve državnopravne odnose sa SFRJ. Europska unija je priznala Hrvatsku 15.1.1992. godine, a već je 22.5. Republika Hrvatska primljena u organizaciju Ujedinjenih naroda.

U kolovozu 1992. godine Franjo Tuđman je već u prvom krugu izabran za predsjednika Republike Hrvatske. Na drugim predsjedničkim izborima 1997. godine Tuđman je ponovo izabran za predsjednika, a na spomenutoj se poziciji zadržao do svoje smrti.

Tuđman je po ocjenama Davida Owena, Veljka Kadijevića i Richarda Holbrooka primijenio odličnu ratnu strategiju dok je general Martin Špegelj smatrao da Tuđman precjenio snagu JNA vršeći nepotrebnu agresiju na Bosnu i Hercegovinu i otvarajući novu frontu s Bošnjacima.

Nakon rata Tuđman je podržavao nužne gospodarske reforme koliko god bile bolne, a mnogi su mu zamjerali stvaranje preskupog državnog aparata bez proračunskog opravdanja. Prolaskom kroz tunel Sveti Rok 16.10.1999. godine označio je završetak radova na proboju najdužeg tunela.

Posljednji međunarodni istup imao je 28.10.1999. u Vatikanu kod pape Ivana Pavla II.

Najveća postignuća

Dr. Franjo Tuđman iza sebe ima brojna odlikovanja. Velered kalja Tomislava s lentom i Velikom Danicom kao priznanje za djelovanje u uspostavi suverene Republike Hrvatske.

Red kneza Domagoja s ogrlicom dobio je za osvjedočenu hrabrost tijekom ratne opasnosti i to na temelju odluke Hrvatskog sabora iz 1995. godine.

Velered kralja Petra Krešimira IV. s Danicom i lentom dobio je kao vrhovni zapovjednik zbog doprinosa u stvaranju ratne strategije odlukom sabora 1995.

Red Stjepana Radića za velike zasluge u borbi za nacionalna i socijalna prava hrvatskog naroda odlukom sabora 1995. godine.

Red Ante Starčevića za važan doprinos u održavanju hrvatske državotvorne misli odlukom sabora 1995.

Red hrvatskog trolista za velike zasluge za Hrvatsku stečene u ratu. Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za velike uspjehe u istraživanju hrvatske i opće povijesti odlukom sabora 1995.

Spomenica domovinske zahvalnosti za ukupan doprinos u borbi hrvatskog naroda odlukom sabora 1995.

Spomenica Domovinskog rata za svestrano djelovanje u otporu tijekom agresije na Hrvatsku odlukom sabora 1995.

Franjo Tuđman je 24.11.1990. dobio nagradu za mir “Caterina de’ Medici”. Proglašen je počasnim doktorom Sveučilišta La Jolla te je primljen kao redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*