Stjepan Stipe Mesić

Stjepan Stipe Mesić hrvatski je političar, bivši predsjednik Republike Hrvatske te bivši predsjednik predstavništva SFRJ. Rodio se u Orahovici 24. prosinca 1934. godine.

Obrazovanje

Stjepan Mesić se školovao u Osijeku i u Požegi gdje je pohađao gimnaziju. Nakon završene gimnazije preselio se u Zagreb gdje je na Sveučilištu u Zagrebu diplomirao pravo.

Privatni život

Živio je u Orahovici i Našicama sve dok se nije preslio u Zagreb kada je krenuo na studij. nakon što je diplomirao vratio se u Orahovicu te se zaposlio, odslužio vojni rok i položio pravosudni ispit.

U međuvremenu se i oženio s Milkom Dudunić te su dobili dvije kćeri, Dunju i Sašu.

Cijela obitelj se 1964. godine preselila u Zagreb gdje i danas žive.

Posao

Nakon što je završio studij, vratio se u Slavoniju te se zaposlio u rodnoj Orahovici te potom u Našicama. Malo nakon što se zaposlio, otišao je na odsluženje vojnog roka, a kada se vratio položio je uspješno pravosudni ispit. Nakon toga se zaposlio kao općinski sudac.

1964. godine Stipe Mesić je poveo cijelu obitelj te su se preselili u Zagreb jer je dobio posao kao direktor općih poslova u “Univerzal Corporoatin”. Učlanio se u Savez komunista Jugoslavije.

1966. godine bio je izabran u Općinsko vijeće Orahovice kao neovisni građanin, a godinu dana kasnije postao je i gradonačelnik svog rodnog grada te član Sabora SR Hrvatske.

Bio je zaslužan za gradnju prve privatne tvornice u bivšoj Jugoslaviji zbog čega ga je Tito optužio da je uvodio kapitalizam koji je po Ustavnom poretku tada bio nedopušten.

1967. godine kada je donesena “Deklaracije o položaju i imenu hrvatskoga jezika” javno je govorio o njoj osuđujući je te je smatrao da njezini sastavljajući moraju biti kažnjeni na sudu. No početkom 70-ih godina podržao je Hrvatsko proljeće zbog čega je i optužen na suđenju koje je trajalo tri dana. Od pedeset i pet svjedok njih pet je svjedočilo protiv njega. Cijeli proces se odvijao do 1975. godine, a nakon toga je proveo godinu dana u zatvoru u Novoj Gradišci.

Nakon toga do 1990. godine bio je izvan politike.

1990. godine izabran je kao kandidat HDZ-a na izborima. To su bili prvi višestranački izbori nakon Drugog svjetskog rata. Nakon toga obnašao je funkciju premijera sve do kolovoza 1990-e godine. Tada je dao ostavku kako bi mogao pristupiti federalnom predstavništvu gdje je u početku postao potpredsjednik. Pošto su se predsjednici izmjenivali svake godine, trebao je doći red i na Stjepana Mesića. No, tadašnji srpski predsjednik Borislav Jović tada je tražio glasovanje. Na kraju je Stipe ipak postao predsjednik, ali morala je posredovati Europska zajednica.

Nakon proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske, Stjepan Mesić je podnio ostavku jer SFRJ više nije ni postojala. 1992. godio stupio je u Hrvatski Sabor gdje je izabran za predsjednika.

1994. godine napustio je HDZ te osnovao stranku Hrvatske nezavisne demokrate. Kao glavni razlog napuštanja HDZ-a tada je isticao da Franjo Tuđman želi podijeliti BIH sa Slobodanom Miloševićem. No, iz HDZ-a je izašao tek nešto više od godinu dana nakon bošnjačko-hrvatskog sukoba. Javno je kritizirao privatizaciju smatrajući da se radi samo o pljačkama i profiterstvu.

1997. godine prešao je u Hrvatsku narodnu stranku s većinom članova iz svoje stranke te je postao njezin potpredsjednik.

Za predsjednika Hrvatske izabran je 2000. godine. Tada je istupio iz Hrvatske narodne stranke. Kao predsjednik često je kritizirao politiku prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana. Smatrao je da je njegova politika nacionalistička, a sam se zalagao za slobodniji, odnosno liberalniji pristup.

Tijekom svog mandata umirovio je jedanaest hrvatskih generala te se zalagao za to da Hrvatska postane članica NATO-a i Europske unije. Ispričao se javno za počinjene ratne zločine s predsjednikom Crne gore i Srbije što u Hrvatskoj nije dobro primljeno. Također, ispričao se za stradanja Židova u NDH za vrijeme 2. svjetskog rata. Nakon toga, počelesu se ostvarivati diplomatske veze s Izraelom.

Za predsjednika Republike Hrvatske drugi put je izabran 2005. godine nakon što je u drugom krugu pobijedio Jadranku Kosor sa 66 posto glasova. Drugi predsjednički kandidat istekao mu je početkom 2010. godine.

Nakon kraja predsjedničkog mandata, usredotočio se na promociju hrvatskog gospodarstva i to u prvom redu prema zemljama izvan Europe. Što se tiče politike, počeo je djelovati nešto ljevije nego što je to prije činio.

18. travnja 2015. godine osuđen je od Hrvatskog Nacionalnog etničkog sudišta jer je izdao Hrvatske nacionalne interese kada je progonio hrvatske kulturne radnike i znanstvenike jer su potpisali Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Također, bio je osuđen jer je 1990. godine na mjestu visokog dužnosnika RH održavao proustaške govore. Nadalje, 1994. godine pokušao je izvesti državni udar dok je bio na čelu Zastupničkog doma Hrvatskog sabora.

Njegova najpoznatija djela na kojima je radio kao suautor su: Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini: 1991.-1995., Dnevnici Radija “Slobodna Evropa”: 1994.-2000., Hrvatska – stoto Papino putovanje, 50 godina trgovačkih sudova u Republici Hrvatskoj 1954.-2004., Čemu dijalog povjesničara – istoričara?, Conflict and renewal: Europe transformed, Doba ekonomske diplomacije, Hrvati u BiH: ustavni položaj, kulturni razvoj i nacionalni identitet te mnogi drugi.

Njegova najpoznatija djela kao autora su: Kako smo srušili Jugoslaviju: politički memoari posljednjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ, 1992., Poruke, 2007….

Najveća postignuća

Najveća postignuća Stipe Mesića svakako su njegova dva mandata na mjestu predsjednika Republike Hrvatske. Za predsjednika RH prvi put je izabran 2000. godine, a drugi 2010.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*