Ante Gotovina

Ante Gotovina umirovljeni je general Hrvatske vojske. Bio je jedan od najistaknutijih zapovjednika u Domovinskom ratu te jedan od ključnih organizatora akcija koje su naposljetku dovele do oslobađanja Hrvatske od srpske okupacije. 2001. godine protiv njega je podignuta optužnica zbog navodnog genocida provedenog za vrijeme akcija Oluja. 2012. godine proglašen je nevinim, a sve optužbe protiv njega su odbačene. Danas je Ante Gotovina poslovan čovjek, bavi se uglavnom uzgojem tuna, iako je 2015. godine postao članom Vijeća za domovinsku sigurnost Predsjednice Republike Hrvatske, a imenovala ga je sama predsjednica.

Ante Gotovina rođen je 1955. godine na otoku Pašmanu.

Obrazovanje

Gotovina je odrastao u mjestu Pakoštanima kraj Zadra, pa pretpostavljamo da je tamo započeo školovanje. Već sa 17. godina otišao je od kuće i pristupio Legiji stranaca, gdje je dobio službeno vojno obrazovanje i tamo prošao ronilačku i padobransku obuku.

Privatni život

Ante Gotovina rođen je na otoku Pašmanu u mjestu Tkon. Otac mu je bio ribar. Sa četiri godine Gotovina je izgubio majku, koja je poginula štiteći djecu od eksplozije mine kojom se u blizini njihove kuće lomio kamen. Gotovinin otac se nakon smrti žene preselio u Pakoštane sa sinom Antom i njegovim bratom Borom. Otac im se uskoro ponovo oženio i preselio u Zagreb kako bi tamo radio, a Ante je ostao živjeti s sa svojom tetom.

Već sa 17 godina Ante Gotovina otišao je od kuće. Ukrcao se na brod i više se nije javljao kući, niti se tamo vraćao. Radio je kao mornar, a onda se 1973. godine prijavio u Legiju stranaca, nabasavši na njihov regrutacijski centar u Marseillesu. Nakon što je položio ispite i pridružio se obuci, promijenio je ime u Andrija Grabovac i naveo da je dvije godine stariji. Postao je dio 2. padobranske pukovnije, borio se u Africi, a 1981. godine u Čadu. Čak je bio i ranjen metkom u glavu. Nakon oporavka počeo je raditi za Ministarstvo obrane u Francuskoj, pod imenom Toni Monemarte, te poslan u Latinsku Ameriku. Tamo je u Guatemali obučavao paravojsku za borbu u građanskom ratu, ali i obolio od malarije.

U Kolumbiji je Gotovina upoznao svoju prvu suprugu Ximenu Dalel i s njom 1985. godine dobio kćer. Brak nije potrajao, ali Ximena je ostala prijateljica Gotovini i njegovoj (sadašnjoj) obitelji. Početkom devedesetih godina, Gotovina je čuo da se Hrvatska sprema odcijepiti od tadašnje Jugoslavije, a 1991. godine, čim je počeo rat, vratio se u domovinu da svojim znanjem, koje je stekao dugogodišnjim služenjem u Legiji stranaca i francuskoj vojsci (za što je čak dobio i francusko državljanstvo), pomogne svojoj državi u ratu.

Za vrijeme rata, Gotovina je imao aferu s ratnom reporterkom HRT-a Vesnom Karuzom. Veza je započela za vrijeme njenog izvještavanja tokom ratne operacije Maslenica, kojoj je Gotovina bio jedan od čelnih organizatora. Nakon godine dan, 1995. godine, Karuza je ostala trudna, a Gotovina je priznao dijete, kćer Anu. I Vesna Karuza ostala je dobra s Gotovinom i njegovom budućom ženom, Dunjom Zoić, koju je Gotovina oženio iste godine. Dunja Zoić bila je djelatnica Ministarstva obrane i dobra prijateljica Gojka Šuška, koji je bio kum na Gotovininom i Zoićinom vjenčanju. 1997. godine rodio im se sin Ante, a supruga je ostala uz njega i nakon optužbi koje su ga smjestile u zatvor u Haagu, čekajući njegovo oslobođenje.

Posao

Nakon Legije stranaca, u kojoj je služio pet godina nakon obuke i služenja u vojnim operacijama u Čadu, Obali bjelokosti i Džibutiju, Gotovina je počeo raditi za francusku obavještajnu službu. Osim što je obučavao paravojsku u Guatemali i komandose u Argentini, neko vrijeme je radio u osiguranju francuskog političara Jean-Marie Le Pene. Dok je boravio u Francuskoj, počelo se govoriti da se nije bavio samo legitimnim poslovima, već i da je bio umješan i u kriminal.

Gotovina je svoje najveće zasluge stekao je kao general Hrvatske vojske. Nakon što je u Hrvatskoj počeo rat, on se odmah vratio iz Buenos Airesa, priključio Zboru narodne garde i postao načelnik 1. gardijske brigade Hrvatske vojske, a uskoro i zapovjednik njihove izvidničke satnije. Gotovina se borio i u zapadnoj Slavoniji, gdje je bio i ranjen. Postao je zapovjednik postrojbe u Glavnom stožeru hrvatske vojske, a onda i zapovjednik HVO-a Livno.

Nakon što je odradio posao glavnog zapovjednika uspješne akcije oslobađanja Maslenice, dobio je čin brigadira i postao zapovjednik Zbornog područja Split. Ponovo je bio jedan od glavnih ljudi koji su organizirali akcije koje su kasnije dovele i do same Oluje, kojom je 1995. godine oslobođen Knin i time se okončala srpska okupacija Hrvatske. Tada je Gotovina već bio general pukovnik, te je sudjelovao u daljnjim akcijama oslobađanja hrvatskog teritorija. 1996. godine tadašnji predsjednik dr. Franjo Tuđman postavio ga je za glavnog inspektora Hrvatske vojske.

Najveća postignuća

Ante Gotovina bio je jedan od glavnih ličnosti u Domovinskom ratu koji je svoju stručnost, vojno obrazovanje, iskustvo te zavidno strategijsko znanje i hrabrost iskoristio za planiranje vojnih akcija kojima je zaustavljena srpska agresija, a zatim i oslobođeno područje koje su agresori zauzeli. Ipak, Ante Gotovina postao je poznat široj javnosti tek nakon što je protiv njega podignuta optužnica Haaškog suda za zločine počinjene tijekom vojnih operacija oslobođenja Knina.

1998. godine tužiteljstvo je zatražilo iskaz od Gotovine, ali hrvatski politički vrh nije dozvolio da general razgovara s njima, iako je on to želio. 2000. godine tadašnji predsjednik Stipe Mesić umirovio je generala, zajedno sa još šesti visokih časnika HV-a, nakon njihove otvorene kritike novoj vlasti. 2001. godine podignuta je optužnica protiv bivše generala Gotovine, u kojoj ga se optuživalo za ratne zločine i planiranje etničkog čišćenja. Akcija Oluja proglašena je zločinačkom, a Gotovina nije htio primiti optužnicu protiv sebe. Zato je pobjegao, dok su ga hrvatske vlasti pokušale uvjeriti da se preda. 2005. godine Gotovina je uhićen na Kanarskim otocima i prebačen u UN-ov zatvor.

2008. godine počelo mu je suđenje, kao i njegovim kolegama generalima Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku. U prvostupanjskom procesu Haaški je sud nepravomoćnom presudom Gotovinu proglasio krivim i osudio ga na 24 godine zatvora. 2012. godine isti je sud na drugostupanjskom procesu pravomoćno oslobodio generala Gotovinu svih optužbi, nakon čega je pušten na slobodu. Danas Gotovina živi mirnim životom u Pakoštanima i Zadru. Bavi se uzgojem tune, ali je pristao biti i članom Vijeća za domovinsku sigurnost Predsjednice Republike Hrvatske, što ga je pozvala sama predsjednica države. Iako se sumnjalo da će Gotovina nakon oslobođenja ući u politiku, to se još nije dogodilo.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*