Ivo Sanader je hrvatski političar rođen 8. lipnja 1953. godine u Splitu. Političku karijeru započeo je 1990. godine, kada je u Innsbrucku, gdje je studirao, osnovao ogranak HDZ-a. 2003. godine postao je 8. predsjednik Vlade Republike Hrvatske te je smijenio prethodnika Ivicu Račana.
Obrazovanje
Osnovnu školu upisao je 1960. godine u rodnom naselju Dugobabe, te ju je završio 1968. godine kao odličan đak. Kao djeca iz siromašne obitelji, Ivo te njegovo troje braće i jedna sestra, upisani su u Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Splitu te iste godine te smješteni u sjemenište, gdje su imali adekvatan smještaj i hranu. Iz Sanaderove generacije poznati su mnogi hrvatski svećenici, a među njima i don Anđelko Kaćunko.
Započeo je studirati na Bogoslovnom fakultetu u Splitu, no ubrzo je odustao. Nedugo nakon toga odlazi u Innsbruck(Austrija), gdje je 1982. godine diplomirao komparativnu književnost i romanistiku. Tema njegova diplomskog rada bila je “Nazor o svijetu u kazališnom djelu Jeana Anouilha”.
Privatan život
Ivo Sanader bio je najstarije dijete od ukupno petero djece. Otac Ante Sanader se kao sedamnaestogodišnji dječak nakon pada NDH, našao na Križnom putu te jedva preživio komunistički logor u Šentvidu pored Ljubljane.
Obitelj je dugo šutjela i prikrivala činjenicu da je otac bivšeg premijera preživio komunistički logor. Ante je po zanimanju bio soboslikar, no radio je kao samouki vodoinstalater. Bili su vrlo siromašni pa je otac okušao sreću u Njemačkoj, no ubrzo se vratio u Split.
Zbog očeve sklonosti alkoholu i siromaštva, majka Ivanka bila je prisiljena potražiti pomoć od Crkve pa su Ivo, te njegovo troje braće i sestra, bili smješteni u lokalnom sjemeništu, jer nije bilo drugog načina da se školuju. Jedan brat i sestra ostali su u Božjoj službi kao svećenik i redovnica.
Ivo Sanader oženio je svoju srednjoškolsku ljubav Mirjanu Sanader (rođ. Šarić) koju je upoznao kada je pohađao četvrti razred srednje škole. Bračni par Sanader ima dvije kćeri, Petru i Brunu. Mirjana Sanader je profesorica Odsjeka za arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Posao
Kao maturant gimnazije, Sanader je bio urednik mjesečnog časopisa Nadbiskupskog sjemeništa. Pri samom povratku sa završenog studija, Ivo Sanader prvi posao pronalazi u marketingu, za Dalmacijuturist.
Nakon toga ukazala mu se bolja poslovna prilika te odlazi na radno mjesto programskog urednika u nakladničkoj tvrtki Logos. 1988.godine dolazi na radno mjesto glavnog urednika tvrtke Logos. Nedugo nakon toga dobiva otkaz te se zapošljava u agenciji “Meyer Press” koja je bila zadužena za nabavke materijala za, u to vrijeme vrlo poznati kontroverzni časopis, “Start” poznat po duplericama, ali i političkim temama bivše Jugoslavije.
Svoju političku karijeru započeo je 1990. godine, kada je po prvi puta pristupio HDZ-u te ujedno osnovao ogranak HDZ-a u Innsbrucku i stupio u prvi kontakt s Franjom Tuđmanom.
Na izborima 1992. godine izabran je za zastupnika u zastupničkom domu Republike Hrvatske, ali odlazi u vladu Hrvoja Šarinića gdje postaje ministar znanosti i tehnologije. Dužnost ministra obavlja do 1993. godine kada mu je ponuđeno radno mjesto zamjenika ministra vanjskih poslova.
2000. godine izabran je za predsjednika stranke HDZ-a, te smjenjuje Franju Tuđmana. Iste godine izabran je za zastupnika u Hrvatskom saboru. Nakon pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima 2003. godine, tadašnji predsjednik Republike Hrvatske predložio je Ivu Sanadera za premijera.
Izbori za zastupnike Hrvatskog sabora održani su u studenom 2007. godine. Na izborima, nijedna stranka nije dobila apsolutnu većinu. ( HDZ-66, a SDP-53 mandata) Ivo Sanader objavio je pobjedu HDZ-a i uskoro sastavljanje Vlade te nadodao da ima podršku tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića. Kao predsjednik Vlade Republike Hrvatske proglašen je 12. siječnja 2008. godine.
Prva afera koja je pogodila premijerov ugled bila je ona s luksuznim satovima koje nije naveo u svojoj imovinskoj kartici. Nedugo nakon toga u javnost izašla je afera o izdvajanju plinskog biznisa INE, te njezinih dionica. Dogovor između šefa MOL-a i tadašnjeg premijera Ive Sanadera bio je tajan, te su donijeli odluku o potpisivanju ugovora između Vlade i MOL-a, u kojem je MOL bio dužan isplatiti 10 milijuna eura bivšem premijeru u zamjenu za djelomično vlasništvo tj. kupovanje dionica INE.
Dana 1. srpnja 2009. godine, podnio je svoju ostavku kao premijer i predsjednik stranke, te svoje mjesto prepustio Jadranki Kosor, tadašnjoj potpredsjednici HDZ-a i ministrici obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Ostavka je prihvaćena od strane Hrvatskog sabora, te je Ivo riješen dužnosti do 6. srpnja, 2009. godine kada mu je isticao mandat.
U jesen 2010. Sanader je kao nezavisni zastupnik ušao u Sabor i zauzeo mjesto nositelja liste HDZ-a.
U prosincu 2010.godine, DORH je od Hrvatskog Sabora zatražio ukidanje parlamentarnog imuniteta radi pokretanja kaznenog postupka. Imunitet je ukinut, te je izdana tjeralica. Ivo Sanader je pokušao pobjeći, ali je već sljedeći dan uhićen u Austriji i priveden u Zemaljski sud u Salzburgu.
Ivo Sanader prvobitno je osuđen na deset godina zatvora zbog korupcije i ratnog profiterstva, no kazna mu je smanjena na osam godina. Do srpnja 2011. godine bio je pritvoren u Austriji te je nakon izručenja u Hrvatsku, bio u Istražnom zatvoru u Remetincu. Iz istražnog zatvora pušten je 25.11.2015. godine bez jamčevine i mjera opreza te mu je vraćena putovnica.
Najveća postignuća
Ivo Sanader primio je nekoliko odlikovanja Republike Hrvatske među kojima se ističu “Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom” i “Velered kraljice Jelene s lentom i Danicom” koja se dodjeljuju za izniman doprinos međunarodnom ugledu i položaju Republike Hrvatske.
Ivo Sanader govori četiri strana jezika, a i objavio je dvije knjige : “I ružičasto je crno” i “Fenomen parfema”. Surađujući s Antom Stamaćem objavljuje antologiju hrvatske ratne lirike “U ovom strašnom času” koja je kasnije prevedena na dvadesetak jezika.
Autor: S.H.
Odgovori