Vladko Maček je bio hrvatski pravnik i političar. Rođen je 1879. Jastrebarskom, a umro je 1964. u Washingtonu. Započevši karijeru kao sudac, s vremenom je postao odvjetnikom kako bi se mogao neometano baviti politikom. Bio je angažiran član Hrvatske seljačke stranke, gdje je na mjestu predsjednika stranke naslijedio njezina osnivača Stjepana Radića. Borio se za hrvatske interese te je u dogovoru s Dragišom Cvetkovićem uspostavio Banovinu Hrvatsku.
Obrazovanje
Vladko Maček je svoje osnovnoškolsko obrazovanje počeo u pučkoj školi u Jastrebarskom 1885. godine, a od četvrtog razreda nastavio je obrazovanje u Zagrebu, kamo se preselila njegova obitelj.
1889. upisao je Gornjogradsku gimnaziju u Zagrebu, a nakon završetka gimnazije upisao je studij prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1897. godine.
Doktorat prava stekao je 1903. godine, a već za vrijeme studija bio je politički angažiran – protivio se mađaronskoj politici i vladavini bana Hedervaryja.
Privatni život
Maček je rođen 20.7.1879. u Jastrebarskom. Rođen je u građanskoj obitelji. Otac Ivan bio je građevinski inženjer, porijeklom iz okolice Celja u Sloveniji, a majka Ida bila je iz građanskog staleža. Iako je Ivan bio iz seljačke obitelji, zbog svoje je struke obitelji omogućio ugodan život. Osim Vladka, Ivan i Ida imali su i drugog sina Pavla koji je po struci bio srednjoškolski profesor. Živio je povučeno i podržavao politička gledišta svog brata, ali ih javno nije iznosio.
Vladko Maček bio je u braku tri puta. Još prije početka Prvog svjetskog rata sklopio je brak s Paulom Grumešić. Nakon njegova povratka iz rata, rastali su se, a djece nisu imali.
Njegova druga žena, s kojom se vjenčao 10.3.1924., bila je Marija Jurak. Marija je od Vladka bila mlađa 22 godine, ali su unatoč tome imali sretan, iako vrlo kratkotrajan brak. Nakon je rodila dvoje djece, Agnezu (1925.) i Andreja (1926.), Marija je umrla 1927. godine.
U treći i posljednji brak stupio je s mlađom sestrom pokojne žene Marije, Josipom Jurak. Josipa je preuzela brigu o dvoje djece koje je njezina sestra rodila.
Maček je veći dio svog života proveo u Hrvatskoj, a nakon Drugog svjetskog rata kratko je živio u Francuskoj, a zatim od 1947. godine u SAD-u, gdje je i umro 15.5.1964. godine.
Njegovi su posmrtni ostaci vraćeni u Hrvatsku i pokopani na zagrebačkom Mirogoju 1996. godine
Posao
Vladko Maček je po struci bio odvjetnik, a doktorat iz prava stekao je 1903. godine. Od tada pa do 1905. godine radio je kao sudac u nekoliko hrvatskih gradova (Zagreb, Petrinja, Samobor, Ivanec), a odvjetnički pripravnik bio je u Krapini. 1908. je u Svetom Ivanu Zelini otvorio vlastiti odvjetnički ured, dok je 1921. otvorio odvjetnički ured u Zagrebu. Iz sudačke službe prešao je u odvjetničku kako bi se mogao aktivno baviti politikom.
Još od studentskih dana je simpatizer Radićeve Hrvatske pučke seljačke stranke. Antuna Radića poznavao je kao gimnazijskog profesora, a nakon povratka Stjepana Radića u Zagreb 1902. godine postaje jednim od njegovih najbližih suradnika.
1906. godine ušao je na prijedlog braće Radić u Glavni odbor HPSS-a. U godinama do Prvog svjetskog rata bio je zastupnički kandidat HPSS-a na izborima za Sabor kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
1914. godine otišao je u Prvi svjetski rat. S činom časnika borio se na ratištima u Puli, Albaniji, Galiciji i Italiji. Nakon povratka iz rata i rastave s prvom suprugom Paulom Grumešić 1918. godine preselio se u Zagreb i nastavio svoj angažman u Seljačkoj stranci. Bio je zadužen za skupljanje potpisa za memorandum koji je trebalo poslati Pariškoj mirovnoj konferenciji, a kojim bi se potaklo na rješavanje hrvatskog pitanja u Monarhiji. Zbog toga je ubrzo nakon Stjepana Radića i Maček 1919. završio u zatvoru. U zatvoru je proveo pet mjeseci i za to vrijeme postao je potpredsjednikom HPSS-a, a 1920. je na izborima za Narodnu skupštinu postao zastupnik u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.
1924. godine došao je na mjesto potpredsjednika Narodne skupštine Kraljevine SHS. Početkom sljedeće godine uhićen je s ostalim članovima Hrvatske republikanske seljačke stranke zbog učlanjenja stranke u Seljačku internacionalu. Za vrijeme boravka u zatvoru izabran je za zastupnika HRSS-a u Srijemskoj županiji. Iz zatvora je izašao, kao i većina uhićenih članova, nakon što je Stjepan Radić priznao Vidovdanski ustav, prihvatio dinastiju Karađorevića i preimenovao stranku u Hrvatsku seljačku stranku.
1927. godine Maček je postao predsjednik Zagrebačke oblasne skupštine, a iste godine je i četvrti put izabran za zastupnika na Narodnoj skupštini Kraljevine SHS.
1928. godine postao je predsjednik HSS-a i Seljačko-demokratske koalicije (uz Svetozara Pribićevića). Nakon Šestosiječanjske diktature zabranjen je rad političkih stranaka, ali je Maček nastavio djelovati i okupljati pristaše stranke iz različitih društvenih slojeva. Protivio se diktaturi i to je javno obznanio u Zagrebačkim punktuacijama objavljenim 1932. godine, u kojima je iznio svoj stav o uređenju države u kojoj bi sva tri naroda bila jednakopravna. 1933. je uhićen, a 1934. pušten je iz zatvora i nastavio je politički djelovati.
Već je sljedeće godine, a nakon toga ponovo 1938. na izborima za Narodnu skupštinu bio nositelj liste Udružene opozicije, oporbene liste Bloka narodnog sporazuma.
1939. godine s predsjednikom vlade Kraljevine Jugoslavije Dragišom Cvetkovićem sklapa tzv. sporazum Cvetković – Maček, kojim je osnovana Banovina Hrvatska. Sastavljena je nova vlada čiji je dopredsjednik postao Maček, HSS je dobio 4 ministarska mjesta, a za bana je postavljen Ivan Šubašić. Tim je sporazumom Hrvatska dobila autonomnu vladu i hrvatskog bana, čime je riješeno hrvatsko pitanje unutar Kraljevine Jugoslavije.
U vladi generala Dušana Simovića koji je 1941. izvršio vojni puč, Maček je obavljao dužnost potpredsjednika vlade, a na tu je poziciju pristao pod uvjetom opstanka Banovine Hrvatske. Nakon napada Njemačke na Kraljevinu Jugoslaviju napustio je vladu, a za svog zamjenika odabrao je Jurja Krnjevića.
Iako je pozvao pristaše svoje stranke na suradnju s vladom Nezavisne Države Hrvatske, on se prestaje aktivno baviti politikom i čeka da Saveznici pobjede kako bi se ponovo mogao vratiti na vlast, a za vrijeme rata odbija suradnju s objema stranama.
Vlasti NDH ga iz straha zatvaraju prvo u Jasenovac 1941, a zatim u kućni pritvor od 1942. – 1945. u Kupinec i Zagreb.
Nakon pada NDH 1945. Maček preko Francuske odlazi u SAD gdje živi od 1947. godine do svoje smrti. Tamo je osnovao Međunarodnu seljačku uniju i zagovarao jugoslavensku državu uređenu po načelu konfederacije.
Najveća postignuća
Maček je sa svojim angažmanom u HSS-u započeo je još kao učenik, te napredovao sve do mjesta predsjednika stranke naslijedivši Stjepana Radića.
Obavljao je političke funkcije u Kraljevini SHS (potpredsjednik Narodne skupštine) i Kraljevini Jugoslaviji (dopredsjednik vlade), zalagao se za hrvatske interese i samostalnost u tim državama. U dogovoru s Dragišom Cvetkovićem osnovao je Banovinu Hrvatsku, a bio je i potpredsjednik vlade Dušana Simovića.
Autor: L.L.
Odgovori