Josip Broz Tito

Josip Broz Tito bio je jugoslavenski političar i državnik te drugi predsjednik SFR Jugoslavije. Bio je jugoslavenski revolucionar i komunistički vođa. Neki povjesničari smatraju ga jednom od najvažnijih povijesnih političkih ličnosti s prostora bivše Jugoslavije, dok ga drugi smatraju diktatorom. Josip Broz Tito svojim je političkim djelovanjem bio jedan od najutjecajnijih antifašista, poznat po svojoj antihitlerovskoj koaliciji i borbi protiv fašizma. Zaslužan je što je Hrvatskoj nakon II. svjetskog rata vraćena Istra, dio Dalmacije i otoci koji su bili predani talijanskoj vladi, ali isto tako, bio je i odgovoran za poslijeratnu represiju i odmazdu prema neprijateljima i neistomišljenicima. Josip Broz Tito rođen je u Kumrovcu 1892., a umro je u Ljubljani 1980. godine.

Obrazovanje

Josip Broz je u rodnom Kumrovcu 1901. godine upisao četverogodišnju pučku školu. Nakon što ju je 1905. završio, počeo je raditi na ujakovu imanju. Iako je 1907. godine otišao je u Sisak učiti zanat konobara, odlučio se za šegrtsku školu i učio zanat bravara. 1901. godine završio je taj mehaničarski zanat i postao pomoćnik bravara.

Privatni život

Josip Broz Tito rođen je u Kumrovcu, selu na Sutli, 7.5.1892. godine. Bio je sedmo dijete od petnaestero djece u obitelji. Roditelji su mu bili Franjo i Marija Broz. Djetinjstvo je Josip provodio kod djeda u Sloveniji, odmah s druge strane Sutle. Tako je naučio slovenski, što mu je kasnije stvaralo teškoće u školi. Još dok je bio dijete, u njegovom kraju dizali su se narodni ustanci, što protiv mađarizacije, što zbog izrabljivanja tamošnjih seljaka. Budući da je Titova obitelj također bila seljačka, čak je i on kao dječak morao pridonositi. Zato je nakon četverogodišnje pučke škole otišao u Sloveniju, pomagati ujaku na polju.

1907. godine Josip Broz otišao je u Sisak izučavati zanat, a onda se 1910. godine preselio u Zagreb. Još se u Sisku susreo s ilegalno osnovanim sindikatima, koji su tek započinjali svoju borbu za radnička prava, koji je Tito prihvatio te provodio i dalje u životu. U Zagrebu se Tito učlanio u Socijaldemokratsku stranku Hrvatske i Slavonije, te u Savez kovinskih radnika. Nakon dva mjeseca u Zagrebu, preselio se u Ljubljanu, pa u Trst, a onda se opet vratio u Zagreb, gdje je sudjelovao u šestotjednom štrajku i demonstracijama. Zatim je Josip Broz otišao raditi u Češku, pa Njemačku, gdje je i usavršio jezike i izučio neke nove zanate.

1913. Josip Broz otišao je u vojsku i u Prvom svjetskom ratu borio se na strani Austro-ugarske monarhije. Ubrzo je shvatio da taj rat nema ništa s njim, pa je tu ideju pokušao prenijeti i na svoje suborce. Zbog toga je najprije zatvoren, a onda opet vraćen na bojišnicu. 1915. zarobila ga je ruska vojska i odvela u zarobljeništvo. U njihovoj bolnici naučio je ruski jezik. Iz Rusije je pobjegao u Finsku, a nakon oktobarske revolucije htio je pristupiti ruskoj komunističkoj partiji.

1920. godine Josip Broz vratio se u Zagreb i postao članom Komunističke partije Jugoslavije. Tada se Tito i prvi put oženio, i to petnaestogodišnjom Ruskinjom, te s njom dobio troje djece, od koje je svako umrlo prije 2 godine života. Tek je njegov četvrti sin Žarko ostao živ.

1936. godine raskinuo je brak sa svojom prvom suprugom, a već pola godine kasnije oženio se u Rusiji jednom Njemicom. Kada je otišao iz Moskve, tamo ju je ostavio, ali su očuvana četiri ljubavna pisma koja joj je slao iz Pariza. Ona je 1937. godine ubijena pod sumnjom da je njemačka špijunka.

1937. Tito je upoznao svoju treću suprugu, Slovenku židovskog porijekla. S njom je dobio sina Mišu. Brak je trajao četiri godina, ali je još za vrijeme braka Tito bio u vezi sa svojom tajnicom, koja je umrla nedugo nakon njegova razvoda.

1944. godine Tito je upoznao svoju četvrtu i posljednju suprugu, Jovanku Budisavljević. S njom je ostao u braku do kraja života, iako su već od sedamdesetih godina bili u braku samo formalnu, a posljednjih godina prije njegove smrti nisu ni živjeli zajedno.

Tito je umro 4.5.1980. godine u Ljubljani, te je pokopan četiri dana kasnije u Beogradu, u Kući cveća, a njegov grob i danas je jedna od Beogradskih turističkih atrakcija. Na Titov pogreb došli su gotovo svi najveći državni službenici, u 209 delegacija iz 127 država. Njegov pogreb i danas se smatra najvećim pogrebom nekog državnika u povijesti.

Posao

Josip Broz Tito počeo je raditi još kao dijete, najprije na poljima kod svog ujaka, sve dok nije stekao zanat bravara. Nakon obučavanja zanata dva je mjeseca radio u bravarskoj radnji u Zagrebu, a onda u tvornici metalne robe u Kamniku, u Sloveniji. U Bečkom Novom Mestu radio je u tvornici automobila Daimler, sve dok je nije otišao u inozemstvo, radeći u Češkoj i Njemačkoj.

Nakon služenja vojske u I. svjetskom ratu ostao je u Rusiji i tamo neko vrijeme radio kao mehaničar. Ali sve se više počeo uplitati u politiku i boriti za komunističke i partijske ideje. Vrativši se u Zagreb 1920. postao je član Saveza komunista Jugoslavije. U mjestu kod Bjelovara radio je kao strojar i tamo postao član Okružnog komiteta. 1925. godine počeo je raditi na brodogradilištu u Kraljevici i tamo postao sindikalni povjerenik. Iste godine se, opet nakon otkaza, preselio u Beograd i tamo radio u tvornici vagona, a nakon tamošnjeg otkaza, vratio se 1927. godine u Zagreb.

U Zagrebu je Tito nastavio propagirati komunizam, zbog čega je nekoliko puta završavao u zatvoru. 1928. godine uhićen je i osuđen na pet godina robije. Tek je 1934. godine pušten, ali uz uvjet da ne smije napustiti rodni Kumrovec. Tito je promijenio ime i odselio se u Samobor te nastavio s partijskim poslovima.

1937. godine preuzeo je vodstvo Komunističke partije, nakon likvidacije njenog posljednjeg generalnog sekretara, ali je tek 1939. Tito službeno imenovan njenim sekretarom. Tito je na toj poziciji za vrijeme II. svjetskog rata oformio partizanski odred koji se odupirao fašističkim osvajanjima. Već se za vrijeme rata počeo smatrati velikim antifašističkim vođom, a nakon rata i priznatim državnikom. Tito je bio postavljen na najvažnijim državnim funkcijama, među kojima su bili i predsjednik privremene vlade, vrhovni zapovjednik armije, te generalni sekretar Partije.

1945. godine država je imenovana Federativnom Narodnom Republikom Jugoslavijom, a Tito je postao njen vođa. 1953. godine izabran je za Predsjednika Republike, a tu dužnost obnašao je do svoje smrti.

Najveća postignuća

Nakon zanatskih poslova, za vrijeme kojih je Tito ušao u prve sindikate i učlanio se u Komunističku Partiju, te nakon vojske i uključivanja u politički život, počinje prava karijera Josipa Broza Tita. Njegov utjecaj pojačao se kada je 1939. godine postao generalnim sekretarom Komunističke partije Jugoslavije. Tada je Tito proveo snažnu boljševizaciju Partije. Smijenio je njeno vodstvo i naglašavao važnost jednostrane ideologije i vojne stege unutar Partije. 1940. godine izložio je strategiju djelovanja Partije te komunistički model organizacije države.

1941. godine Tito je osnovao Vojni komitet čija je namjena bila pružiti otpor Silama osovine. Tito je tako u II. svjetskom ratu počeo voditi komunistički partizanski odred koji je vodio oružani ustanak protiv fašista i njihovih osvajanja. Nakon rata već je postao priznati i poštivani državnik. Vratio je Hrvatskoj Istru i dijelove Dalmacije koje je Pavelić predao Talijanima za vrijeme II. svjetskog rata. Tito je također preustrojio društvo po uzoru na Sovjetski Savez. Počela se provoditi kolektivizacija zemlje, nacionalizacija poduzeća, obnova privrede i provođenje komunističkog režima. Nakon političkog raskida sa SSSR-om, Tito je u Jugoslaviji počeo razvijati i provoditi socijalističko društveno uređenje.

Za vrijeme svoje vladavine Tito je oko sebe stvorio nevjerojatno moćan kult ličnosti. Bio je veoma popularan državnik, ne samo među svojim narodom, već i među slavnim ljudima i državnim moćnicima drugih zemalja. Tito je slovio kao veliki zavodnik, još veći ratnik, a priče o njegovom životu dosezale su razmjere legendi. Nakon njegove smrti i raspada Jugoslavije, ljudi su o njemu i njegovom režimu iskazivali dvojako mišljenje. Dok su jedni Titov socijalizam smatrali zlatnim dobom regije, a njega velikim državnikom i vođom, drugi su ga smatrali zločincem, a njegovu državu diktatorskom. Ova podjela među ljudima ostala je gotovo jednaka do danas, dok nepristrani povjesničari otkrivaju da ima istine i u jednom i u drugom mišljenju.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*