Stjepan Radić

Stjepan Radić jedan je od najvećih hrvatskih političara te se smatra velikanom hrvatske povijesti. Osim što je bio političar, bio je književnik i prevoditelj, a značajan je po tome što je bio prvi hrvatski diplomirani politolog. Radić je, osim po svom političkom djelovanju koje se protivilo politici Države Slovenaca, Hrvata i Srba, možda najpoznatiji po svojoj rečenici “Ne srljajte kao guske u maglu”, koju je izrekao u svom govori protiv bezuvjetnog ujedinjenja Države SHS. Danas se ta rečenica koristi kao izraz u svakodnevnom govoru, kada se želi naglasiti da je neki pothvat opasan i da se ne bi trebalo olako upuštati u njega. Stjepan Radić rođen je malom naselju pored Siska 1871. godine.

Obrazovanje

Roditelji Stjepana Radića nisu bili za to da se Stjepan školuje jer je još od djetinjstva imao problema s vidom. Ipak, uz bratovu pomoć, upisao je gimnaziju u Zagrebu. Zbog problema s čelnicima gimnazije, ali i vlastima Radić je otišao iz Zagreba i upisao gimnaziju u Karlovcu, gdje je privatno maturirao. 1891. godine vratio se u Zagreb i upisao Pravni fakultet. Već tada je Radić počeo sa svojim političkim nastupima, zbog čega je 1893. godine izbačen iz fakulteta zbog govora protiv bana Khuena-Hedervarija. Studij je zato nastavio u Pragu, a zatim u Pešti. S oba sveučilišta je isključen i zabranjeno mu je studiranje na bilo kojem sveučilištu u tadašnjoj Austro-Ugarskoj. Zato je Radić upisao studij u Parizu i 1899. godine diplomirao na Višoj političkoj školi, time postavši prvi hrvatski diplomirani političar.

Privatni život

Stjepan Radić rođen je 1871. godine u Desnom Trebarjevu, selu nedaleko od Siska. Bio je deveto dijete od njih jedanaestero. Rodio se u siromašnoj seljačkoj obitelji. Još je kao dijete bio kratkovidan, zbog čega su njegovi roditelji smatrali da se neće školovati. Unatoč tome Radić je završio škole i diplomirao politologiju. Doduše, njegov vid se s vremenom pogoršavao, pa je pred kraj života već bio gotovo slijep.

1898. godine oženio se učiteljicom iz Praga i s njom imao djecu.

Posao

Nakon studija, tokom kojeg je živio u oskudici sa svojim suprugom, Stjepan Radić nastavio je živjeti u Pragu (odakle mu je supruga bila rodom) i tamo je radio u češkim novinskim listovima. 1900. godine Radić je s obitelji bio protjeran iz Praga, opet zbog svojih političkih stavova, pa su otišli u Zemun, gdje je Radić nastavio raditi kao dopisnik u češkim, ruskim i francuskim listovima. Počeo je također pisati članke za Srpski književni glasnik.

1902. godine Radić se preselio u Zagreb i tamo radio kao tajnik Hrvatske ujedinjenje oporbe. Do 1906. bio je urednik časopisa Hrvatska misao. Istovremeno je Radić počeo pisati knjige. Tada je objavio knjigu “Hrvati i Srbi”. Napisao je mnoga djela, među kojima je 65 brošura i preko 3500 rasprava, govora, članaka itd. Neke od najpoznatijih knjiga su mu “Moderna kolonizacija i Slaveni”, “Savremena Europa”, “Današnja financijalna znanost” i druge. Osim toga, Radić se bavio prevođenjem, te je objavio nekoliko knjiga prevedenih s francuskog i češkog jezika.

Radić se od 1904. godine počeo baviti politikom kao svojom glavnom profesijom. 1905. godine postao je predsjednik Hrvatske pučke seljačke stranke, s kojom je 1908. godine ušao u Hrvatski sabor, a 1911. godine su već imali 8 mandata. I tada je Radić redovito bio zatvaran zbog svojih političkih ispada, što se nije promijenio kroz njegov cijeli život, bez obzira koliko popularnost njegove stranke padala ili se dizala.

Najveća postignuća

1904. godine Stjepan Radić je s bratom Antunom osnovao Hrvatsku pučku seljačku stranku, po čemu je ostao poznat do danas. Ipak, političko djelovanje započeo je mnogo ranije. Još kao gimnazijalac prvi put je uhićen jer je za vrijeme opere Nikola Šubić Zrinski uzvikivao parole protiv bana Khuena-Hedervarija. Javne ispade protiv Hedervarija izvodio je i godinama kasnije, zbog čega je bio isključivan iz škola, zatim fakulteta te je zbog njih bio više puta uhićen i zatvaran. 1895. godine javno je spalio Madžarsku zastavu u Zagrebu, za vrijeme posjeta cara Franja Josipa I, zbog čega je proveo šest mjeseci u zatvoru.

1918. godine, na sjednici Središnjeg odbora Narodnog vijeća održao je svoj slavan govor u kojem se suprotstavlja tada predloženom načinu ujedinjenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Smatrao je da bi ta država trebala biti savezna, s tri regenta – prijestolonasljednikom Srbije, banom Hrvatske i predsjednikom Slovenije, a ne centralističko-hegemonističko ujedinjena kako se predlagalo i prihvatilo. Tada je Radić izrekao svoju slavnu rečenicu “Ne srljajte kao guske u maglu.”.

1920. godine na Radića je prvi put pokušan atentat i to na skupštini njegove stranke, na koju su došli i članovi Demokratske stranke, te nakon ometanja sastanka, počeli pucati prema tribini na kojoj je Radić držao govor. Isti dan Radić je održao drugi govor zbog kojeg je uhićen i osuđen na dvije i pol godine samice i posta. Ipak, amnestiran je nakon tri mjeseca, a dan nakon amnestije njegova stranka, sada preimenovana u Hrvatsku republikansku seljačku stranku, osvojila je na izborima većinu u saboru i tako postala tadašnja najveća politička stranka u Hrvatskoj.

1928. godine Radiću se javno prijetilo smrću zbog njegovog rada “protiv temelja države”. 20. lipnja iste godine Puniša Račić, zastupnik Radikalne stranke, otvorio je vatru na političke zastupnike, među kojima je bio i Stjepan Radić, te mu zadao smrtne rane. Ovaj atentat uzrokovao je velike prosvjede diljem Hrvatske, a najveći se dogodio u Zagrebu gdje je na ulicu izašlo preko 100 000 prosvjednika.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*