Savka Dabčević-Kučar

Savka Dabčević-Kučar bila je hrvatska ekonomistica i jedna od najvažnijih političarki hrvatske povijesti, koja se najviše istaknula tijekom Hrvatskog proljeća. Rođena je 6.12.1923. godine na Korčuli, a preminula je 6.8.2009. u Zagrebu. Bila je peta predsjednica Vlade SR Hrvatske, peta predsjednica Centralnog komiteta SKH i prva predsjednica i osnivačica Hrvatske narodne stranke.

Obrazovanje

Savka Dabčević-Kučar živjela je u Splitu gdje je i završila prestižnu žensku realnu gimnaziju 1941. Bila je najmlađa maturantica, a bila je nadarena za književnost, filozofiju, psihologiju, povijest i umjetnost. Za vrijeme školovanja živjela je i školovala se s Milkom Planinc, koja joj je kasnije bila politička suparnica.

Nakon završetka gimnazije 1941., Savka nije odmah nastavljala studij zbog uhićenja brata od strane fašista. Morala je i financijski pomagati obitelj, a priključila se i partizanima. Tek 1945. nakon povratka iz El Shatta upisala je Višu ekonomsku školu (kasnije Fakultet ekonomskih znanosti). Iduće godine prešla je u SSSR na Finansovo-ekonomičeski fakultet u Lenjingradu gdje je završila dvije godine studija.

Zbog rezolucije Informbiroa morala je prekinuti studij te se u lipnju 1948. godine vratila u Zagreb. Tamo je nastavila studij na Fakultetu ekonomskih znanosti gdje je na kraju i diplomirala 1949. godine.

Samo godinu dana kasnije izabrana je za asistenticu na Fakultetu ekonomskih znanosti za predmet politička ekonomija. Bila je jedna od prvih doktorica ekonomije u Hrvatskoj, a doktorirala je na temu J. M. Keynes-teoretičar državnog kapitalizma.

1954. izabrana je za docenticu na istom fakultetu, a kasnije je postala izvanredan pa redovan profesor.

Akademske godine 1960./1961. dobila je stipendiju za 10-mjesečni boravak u SAD-u i dvomjesečni boravak u Francuskoj. U inozemstvu je proučavala moderne metoda praćenja i planiranja regionalnog razvoja.

Privatni život

Savka Dabčević-Kučar kći je Antuna Dabčevića, pravnika rodom iz Boke Kotorske koji potječe iz pomorske obitelji brodovlasnika i kapetana. Na početku studija filozofije s Antunom Radićem je sudjelovao u spaljivanju mađarske zastave u Zagrebu 1895. godine što je bio znak otpora caru Franji Josipu. To je rezultiralo trajnom zabranom studiranja na zagrebačkom Sveučilištu. Stoga je Antun upisao pravni fakultet u Beču, a osim pravnika bio je i gradski poglavar te banski savjetnik. 1934. godine otišao je u prijevremenu mirovinu zbog neslaganja s tadašnjim vlastima.

Majka Savke Dabčević-Kučar bila je Hrvatica Marija Miljenka Novak koja je završila građansku školu i neko vrijeme radila kao službenica.

Savka je rođena na Korčuli, a ime je dobila po liku iz jedne domoljubne pjesme Petra Preradovića.

1951. udala se za diplomiranog inženjera rudarstva Antuna Kučara porijeklom s Bola na Braču. Kučar je bio dugogodišnji direktor Geotehnike. S njim ima dvije kćeri, jedna je doktorica fizike, a druga kemije.

Posao

Savka Dabčević-Kučar još je od srednje škole bila gorljiv antifašist. Partizanima se priključila 1943., a do tad je pomagala Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj. U prosincu 1943. postala je članicom Komunističke partije Hrvatske. Odmah je bila izabrana za jednog od rukovoditelja zbjega u El Shatt, Egipat.

Od 1945. birana je za zastupnicu Gradske skupštine Grada Zagreba te za poslanika Savezne skupštine SFRJ. Bila je i članicom delegacije SFRJ u Ujedinjenim narodima. U Savezu komunista bila je članica Sveučilišnog komiteta, Centralnog komiteta SKH i Centralnog komiteta SKJ, a bila je i sekretar za ideologijska i ekonomska pitanja Centralnog komiteta SKH.

U svibnju 1967. karijera joj se počinje značajno kretati uzlaznom putanjom. Naime, postala je peta predsjednica Vlade Socijalističke Republike Hrvatske. Na toj je poziciji naslijedila Miku Špiljaka, a imenovanjem je postala prva žena predsjednica Vlade, ne samo u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, već na području cijele Europe. Dužnost predsjednice Vlade Dabčević-Kučar obnašala je do 1969., kada ju je na toj poziciji zamijenio Dragutin Haramija, a ona je dobila tada najveću moguću političku funkciju – predsjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske. Ujedno je izabrana i za člana predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije.

U svom političkom djelovanju tog vremena zalagala se za ravnopravan položaj Hrvatske unutar SFRJ i za drugačiju ekonomsku politiku koja nije toliko pod kontrolom države i birokracije. Protivila se centralizaciji, velikosrpstvu i jugounitarizmu, te se žestoko borila protiv velikosrpske dominacije u svim sferama života.

Savka Dabčević-Kučar najpoznatija je zasigurno kao vodeća ličnost Hrvatskog proljeća, jednog od najvećih reformnih razdoblja u hrvatskoj politici, društvu i kulturi. Hrvatsko proljeće najveći je zamah imalo 1970. godine, nakon desete sjednice Centralnog komiteta SKH na kojoj je oštro osuđen jugoslavenski unitarizam. Istovremeno, javljaju se i težnje za reformom kulturnog, gospodarskog i političkog života u Hrvatskoj. U to se vrijeme Matica hrvatska iskazala kao jedna od najvažnijih kulturnih i znanstvenih ustanova u Hrvatskoj, a privlačila je velik broj pripadnika svih društvenih slojeva – hrvatskih intelektualaca, studenata i radnika. Za vrijeme Hrvatskog proljeća došlo je do velikih postignuća u hrvatskoj znanosti, književnosti i umjetnosti, izdana su mnoga hrvatska tiskana djela, pokrenuti su novi časopisi, a mediji su dobili veću slobodu nego dotad. Hrvatsko proljeće ugušeno je 1971. godine u Karađorđevu, a Dabčević-Kučar je 11 dana nakon toga podnijela ostavku na mjesto predsjednice Centralnog komiteta SKH. Iz SKH je službeno isključena 12.4.1972.

Nakon burnih događaja i odlaska iz SKH, Savka je nastavila oko sebe okupljati proljećare, disidente i protivnike režima, a pisala je i za Slobodnu Dalmaciju.

1990. priključila se Koaliciji narodnog sporazuma, koja je ujedinila demokratske centrističke stranke Hrvatske. Koalicija je osnovana kako se protukomunistički glasovi ne bi na prvim izborima u Hrvatskoj raspršili. U listopadu te iste godine, s istomišljenicima je osnovala Hrvatsku narodnu stranku (HNS), čija je bila i prva predsjednica. Na toj je pozicija ostala do 1995., kada ju je naslijedio Radimir Čačić.

1992. godine na predsjedničkim izborima kandidirala se za predsjednicu Republike Hrvatske, ali osvojila je samo 6 posto glasova. Ali, iste je godine ušla u Sabor, a zastupnica je ostala sve do 1995. Za vrijeme Domovinskog rata zastupala je hrvatske nacionalne interese i sudjelovala u akcijama koje jačaju međunarodni položaj Hrvatske. Imala je brojne političke veze u svijetu i sudjelovala na mnogim važnim političkim konferencijama i događajima.

Najveća postignuća

Savka Dabčević-Kučar jedna je od najvećih hrvatskih političarka. Najvećim postignućima svakako možemo smatrati mjesto predsjednice Vlade SR Hrvatske od 1967. do 1969. te mjesto predsjednice CK SKH od 1969. do 1971. gdje je uvijek zastupala hrvatske interese.

Svakako je značajna njena uloga u Hrvatskom proljeću, a osnovala je i političku stranku i danas aktualnu na hrvatskoj političkoj sceni – HNS.

Autor: M.M.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*