Ante Starčević

Ante Starčević jedan je od najpoznatijih hrvatskih povijesnih ličnosti. Bio je političar, književnik i publicist koji se za života jednako bavio poviješću, filozofijom i filologijom, kao i književnošću i politikom. Budući da je bio veliki politički vođa i jedan od glavnih promicatelja hrvatskog nacionalizma, prozvan je Ocem domovine još za života. Ante Starčević rođen je u Velikom Žitniku pokraj Gospića 1823. godine.

Obrazovanje

Osnovnu školu Ante Starčević polazio je u Klancu. Od njegove trinaeste godine školovao ga je stric Šime Starčević, koji je bio svećenik, ali i jezikoslovac koji se još tada borio za hrvatski jezik pa se smatra prethodnikom hrvatskih preporoditelja. Upravo je on upoznao Antu Starčevića s hrvatskim jezikom kao naukom te ga je podučavao i latinski. Sa 16 godina Starčević je otišao u Zagreb gdje je završio gimnaziju, usavršivši pritom latinski, ali i njemački, talijanski, mađarski i grčki jezik.

Nakon gimnazije Starčević je otišao u Senj u sjemenište, a onda na studij teologije u Peštu. Tamo je položio ispite iz slobodnih znanosti i filozofije, a 1946. godine postao je doktor filozofije. U to vrijeme odlučio je svoj život posvetiti borbi za slobodu Hrvatske, a ne svećeničkom pozivu.

Privatni život

Ante Starčević rođen je u siromašnoj obitelji, kao sin Jakova Starčevića i Milice, koja je prije udaje za Starčevića, bila udovica Čorak. Prije prve udaje bila je pravoslavka, ali je onda,udavši se, prešla na katoličku vjeru. Zbog siromaštva u kojem mu je živjela obitelj, jedina prilika za Starčevićevo obrazovanje bila je da postane svećenik. Kao tinjeđera najprije ga je podučavao stric te mu usadio osjećaj domoljublja i ljubavi prema hrvatskom, tada narodnom, jeziku. Upravo zbog toga je Starčević tokom studija odlučio napustiti svećenički poziv i svoj život posvetiti politici i književnosti – dvoma zanimanjima kojima je mogao najprije probuditi hrvatsku nacionalnu svijest, a onda se za nju i boriti te je odvesti u željenom smjeru – smjeru borbe i priznavanja hrvatstva.

Nakon što je postao doktor filozofije, Starčević, unatoč svoj nastojanju, nije uspio dobiti mjesto profesora na zagrebačkoj akademiji, ali ni na Sveučilištu u Beogradu. Zato je počeo raditi u odvjetničkom uredu kao javni bilježnik, sve dok nije izabran za Hrvatski sabor. 1862. godine suspendiran je i zatvoren na mjesec dana kao protivnik režima. Zbog njegove politike, Starčevića su i kasnije prozivali buntovnikom, antikristom, bezbožnikom koji se bori protiv Boga, ljudi i Crkve i to samo zato što je oštro govorio protiv klera koji je negativno utjecao na nacionalni i politički život Hrvatske. Starčević je optuživao katoličku crkvu da poticanjem razdora s pravoslavnom crkvom potiče i širi i nacionalni razdor te da služi tuđinskim osvajačima. Starčević se protivio Habsburškoj monarhiji i kleru za kojeg je mislio da namjerno potiče službu osvajačima i zaostalost naroda. Starčević je želio samostalnost Hrvatske jer je smatrao da je hrvatski narod sposoban sam upravljati svojom državom. Starčević se borio i protiv feudalizma te je zagovarao demokratsko društvo.

Starčević je također bio i protivnik jezične reforme Vuka Karadžića, jer je Karadžić inzistirao da su hrvati srpski narod koji bez prihvaćanja “srpstva” nemaju vlastiti identitet. Starčević je branio hrvatski jezik kao samostalan, pa je napadao i samo Srpstvo braneći hrvatstvo svog naroda.

Ante Starčević umro je u Zagrebu 1896. godine, dok je imao 73. godine. Pokopan je u Šestinama u Zagrebu, a na sprovod mu je došlo preko 50 tisuća ljudi.

Posao

Nakon što je završio studije Starčević je najprije radio u odvjetničkom uredu, a onda je 1861. godine bio izabran za velikog bilježnika u riječkoj županiji. Te godine postao je zastupnik Hreljin-Grobnik kotara i ušao u Sabor. Iako je već sljedeće godine suspendiran iz Sabora zbog svojih stavova, posao je zastupnikom i 1865., 1871. i 1878. godine. U Saboru je jasno isticao ideju da Hrvatska prekine sve upravne i državne veze s Austrijom i Mađarskom, te da postane samostalna.

Svoje ideje Starčević je iznosio i u svojem književnom stvaralaštvu. 1845. godine počeo je objavljivati pjesme u Danici koju je osnovao Ljudevit Gaj. Prve objavljene pjesme bile su mu “San i istina”, “Dva sunca”, “Tužba” i “Vjerni podložnici premilostivom kralju Ferdinandu V.”. Objavio je i prozno djelo “Nešto o pirnih običajih u Lici”. Upravo to djelo stavilo je Starčevića na sam vrh hrvatskih prozaista narodnog preporoda. Starčević je pisao i drame, od kojih sačuvana samo “Selski prorok” napisana 1852. godine. Ostale drame su mu “Porin” i “Ljubomir”.

Najveća postignuća

Ante Starčević je uz svu svoju borbu za osamostaljenje Hrvatske, promicanje hrvatstva i buđenje nacionalne i narodne svijesti, ostao najpoznatiji kao osnivač Stranke prava. Stranku je osnovao s Eugenom Kvaternikom 1861. godine. Iste godine Starčević je započeo rehabilitaciju Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana te poticao uspomenu na njihova djela među pukom. Stranka prava raspuštena je 1871. godine nakon što je Kvaternik podigao Rakovački ustanak – ustanak protiv Austro-Ugarske monarhije koji je trebao dovesti do stvaranje nezavisne Hrvatske države.

loading...

Starčević je cijeli svoj politički i književni rad posvetio buđenju nacionalne svijesti, borbi za prava hrvatskog naroda i oslobođenju od služenja bilo kojem drugom narodu.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*