Mirko Norac

Mirko Norac je prisilno umirovljeni hrvatski general. Sudjelovao je u operaciji Maslenica, a u završnoj fazi operacije Oluja je vodio akciju oslobađanja prema Ljubovu. Hrvatsko pravosuđe ga je proglasilo krivim za ratni zločin počinjen u Lici za vrijeme Domovinskog rata i osudilo na višegodišnju kaznu zatvora.

Obrazovanje

Norac je prije rata završio srednju ugostiteljsku školu, a kasnije je diplomirao na Kineziološkom fakultetu. Profesor je tjelesne kulture.

Privatni život

Rođen je u mjestu Otok kraj Sinja 19.9.1967. godine. General i alkarski vojvoda Norac je jedno vrijeme bio u vezi s novinarkom Brankom Slavicom, a tijekom boravka u zatvoru 2009. godine se oženio stomatologinjom Jelenom Midenjak koju je upoznao tijekom slobodnih vikenda.

Tijekom tih vikenda je boravio i u Biogradu, u kući koju je njegov otac sagradio na zemljištu koje je Grad Biograd darovao Norcu. Sa suprugom i dvoje djece živi u Zagrebu, a u javnosti se pojavljuje samo u rijetkim prigodama.

Posao

Nakon završene srednje škole je radio kao konobar, a u kolovozu 1990. godine se prijavio kao dragovoljac za hrvatskog redarstvenika. Nakon prve selekcije između 1700 prijavljenih Norac je ostao u grupi od 80 ljudi koji su otišli u Lučko, a ondje se od njih formirala prva antiteroristička postrojba. u jesen iste godine je bio u Petrinji, zatim u Glini te u Dvotu na Uni.

U proljeće 1991. godine je na “krvavi Uskrs” sudjelovao u akciji na Plitvicama, kada je poginuo Josip Jović. Dva puta je sudjelovao u oslobađanju Pakraca i borbama za Okučane, a u rujnu 1991. godine odlazi u Gospić gdje, na prijedlog šefa Kriznog štaba Ante Karića, postaje zapovjednik 128. brigade Hrvatske vojske, koja je kasnije prerasla u 9. gardijsku brigadu.

Početkom 1992. godine general Petar Stipetić, pukovnik Nikola Rendulić i povjerenik Vlade Republike Hrvatske Ante Karić su po naredbi predsjednika Franje Tuđmana poslani u Gospić, gdje su zbog niza primjedbi na stanje ondje trebali smijeniti generala Mirka Norca. General Stipetić je Norcu priopćio naredbu predsjednika Tuđmana prema kojoj se on smjenjuje sa mjesta zapovjednika, a na njegovo mjesto se postavlja pukovnik Nikola Rendulić. General Norac je odbio poslušati zapovijed, a Stipetić je po povratku u Zagreb obavijestio Tuđmana o odbijanju izvršenja zapovijedi što je izazvalo žestoku reakciju kod predsjednika koji je dao zapovijed određenim ljudima da to riješe, ali na kraju se ništa nije dogodilo.

Od prosinca 1992. godine je prvo u činu pukovnika, a zatim brigardira, zapovijedao 6. gardijskom brigadom koja je kasnije preimenovana u 9. gardijsku brigadu “Vukovi” i koja je sudjelovala u vojnim operacijama Maslenica i Medački džep. Sudjelovao je i u operaciji Oluja, kao zapovjednik Zbornog područja Gospić.

2000. godine ga tadašnji ministar obrane Jozo Radoš šalje u Ratnu školu, a iste godine je potpisao otvoreno pismo dvanaestorice ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti kojim se htjelo upozoriti na kriminalizaciju Domovinskog rata. Tadašnji predsjednik Stjepan Mesić je njihov čin proglasio pokušajem vojnog puča pa umirovio časnike među kojima su, osim Mirka Norca, bili i admiral Davorin Domazet Lošo, general pukovnik Ante Gotovina, general pukovnik Krešimir Ćosić, general bojnik Damir Krstičević, general bojnik Milenko Filipović i general bojnik Ivan Kapular. Kao argument za taj postupak Mesić je naveo nedopušteno miješanje vojnih časnika u politiku.

S vremenom su se pojavila nagađanja da Haški sud namjerava tražiti Norčevo izručenje od Hrvatske, kako bi mu se sudilo za sudjelovanje u gospićkom masakru. U veljači 2001. godine je izdan nalog za uhićenje Mirka Norca, a on je zagrebačku policiju zamolio da mu se omogući predaja u Rijeci, kako bi izbjegao medije. Policija je udovoljila njegovom zahtjevu ali umjesto da se preda, on je pobjegao.

Predao se 21.2.2001. godine nakon što je dobio garanciju da će mu se suditi u Hrvatskoj, a ne u Haagu. U vrijeme dok je Mirko Norac bio u bijegu na splitskoj Rivi je održan skup podrške koji je organizirao stožer za zaštitu digniteta Domovinskog rata. Stožer je zahtijevao obustavu potrage za Norcem, prekid suradnje s Haškim sudom i hitno raspisivanje izvanrednih općih izbora, a ukoliko državni vrh ne ispuni te zahtjeve u roku od četiri dana, zaprijetili su da će ljude pozvati na građanski neposluh.

Među 25 govornika koji su se pojavili na tom skupu našao se i tadašnji predsjednik HDZ-a Ivo Sanader, koji je rekao da je aktualna vlast počinila najveću izdaju kad je organizatore skupa optužila za rušenje ustavnog poretka i pokušaj državnog udara. Stjepanu Mesiću i Ivici Račanu je poručio da nemaju moralno pravo optuživati legende Domovinskog rata, da bi nakon osvajanja vlasti 2003. godine Sanader promijenio mišljenje, nastavio suradnju s Haagom i krajem 2005. godine izručio generala Antu Gotovinu.

Nekoliko dana nakon skupa na Rivi Norac se predao hrvatskim vlastima i otišao u pritvor u Rijeci. U lipnju 2004. godine je zbog likvidacije više od 40 srpskih civila u Gospiću osuđen na 12 godina zatvora. Haški sud iste godine protiv njega podiže optužnicu zbog operacije Medački džep prema kojoj je po zapovjednoj odgovornosti sudjelovao u ubijanju tridesetak civila i pet zarobljenika. U svibnju 2008. godine je osuđen na sedam godina zatvora, a Vrhovni sud je kaznu smanjio na šest godina.

Zatvorska kazna mu je objedinjena na 15 godina zatvora, a nakon što je odslužio dvije trećine kazne, 25.11.2011. godine je uvjetno pušten na slobodu.

2016. godine je otvorio zaštitarsku tvrtku Noky Security, koju uz njega vode njegov otac Ante i Josip Norac.

Najveća postignuća

Mirko Norac je u svojoj karijeri velikom brzinom napredovao od konobara i dragovoljca do generala.

Autor: A.V.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*