Ivica Račan

Ivica Račan bio je prvi predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske, hrvatski političar i predsjednik Vlade Republike Hrvatske od 2000. do 2003. godine. Ivica Račan je umro 29.4.2007. godine u Zagrebu od teške bolesti.

Obrazovanje

Nakon što je završio osnovnu i srednju školu Ivica se upisao na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu jer je njegova tada najveća želja bila da postane glumac.

Nije uspio proći prijemni ispit i upisao se na Pravni fakultet, a prije diplome dobio je 1967. godine posao u Institutu kao znanstvenik za društvena istraživanja. Diplomirao je 1970. godine.

Privatni život

Ivica Račan rođen je 24. veljače u Njemačkoj, mjestu Ebersbach u Saskoj pokrajini. Otac Ivan porijeklom iz Osijeka i član internacionalnih brigada te anarhist, radio je kao sudski tumač u radnom logoru. Majka Marija Draženović bila je odvedena u radni logor u Lici.

U tom je logoru upoznala budućeg supruga koji je ubrzo prebačen u koncentracijski logor. Kada je Marija bila u visokom stupnju trudnoće, jedna Njemica ju je izvukla iz logora i odvela u svoju obitelj kako bi mogla pomagati u kućanskim poslovima.

U toj je kući rodila sina Ivicu nakon čega ju je Njemica poslala svojoj sestri u Dresden gdje su doživjeli bombardiranje od strane saveznika. Oca su iz logora oslobodili Amerikanci, a kada je rat završio Ivan i Marija su se ponovno sreli i kratko vrijeme živjeli u Bratislavi te vratili u Hrvatsku.

Kako je Ivan prije rata imao farmu u Švicarskoj, vlasti su ga zadužile da osnuje peradarske farme i poljoprivredne škole. Obitelj se zbog njegovog posla često morala seliti, pa su tako promijenili nekoliko adresa. Živjeli su u Kutjevu i Božjakovini, da bi se na duže vrijeme preselili u Slavonski Brod.

Imali su malu kuću na farmi koja je ubrzo pretvorena u odlagalište otpada. Iako se njegov otac bunio i pisao razne tužbe, nije uspio i na kraju je 1966. godine umro od moždanog udara. Majka Marija se nakon smrti supruga preselila u stan.

Ivica se ženio tri puta. S prvom suprugom Agatom imao je dva sina, Ivana i Zorana, a druga supruga bila je knjižničarka Jelena Nenadić. Treća supruga bila je Dijana Pleština profesorica sociologije na sveučilištu Ohio. S njom je bio u braku od 1993. godine pa sve do smrti.

Zahvaljujući Dijani Ivica je otišao u Njemačku kako bi saznao ponešto o svom porijeklu, pa je tako bio i na grobu žene koja je pomogla spasiti njegovu majku i koja ju je izvukla iz logora. Majka Marija umrla je nedugo prije nego što je postao premijer 2000. godine.

Posao

Kada je došlo do sloma Hrvatskog proljeća 1971. godine, Ivica je postao dio Gradskog komiteta Zagreba, a nakon toga je ušao u Izvršni komitet Hrvatske gdje je bio zadužen za ideologiju.

Na toj se dužnosti zadržao do 1978. kada je prešao u Predsjedništvo CK SKH, nakon čega je 1982. godine postao direktor političke škole u Kumrovcu, “J. B. Tito”. Bio je urednik časopisa “Kumrovečki zapisi”, a od 1986. do 1989. djelovao je kao član Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije.

Godine 1989. izabran je na mjesto predsjednika SKH. Nedugo nakon što je pobijedio Ivu Držića objavljeno je kako će se u Hrvatskoj za četiri mjeseca provesti višestranački izbori. Ivica Račan se u Beogradu 23. siječnja 1990. sukobio s Slobodanom Miloševićem. Napustio je zajedno s hrvatskim izaslanstvom Kongres u Beogradu, a što je označilo početak kraja za Jugoslaviju kakva je dotad postojala.

Kada su se održali prvi višestranački izbori pobijedila je Hrvatska demokratska zajednica. Tadašnji SKH na čelu s Ivicom Račanom dobio je 75 mandata u saboru. Mnogi su ga krivili što je tako lako predao vlast tadašnjim izbornim pobjednicima.

Nakon izbora SKH je promijenio ime u Stranku demokratskih promjena da bi 1991. godine opet promijenila naziv u Socijaldemokratska partija Hrvatske. Kada je došlo do izglasavanja Deklaracije o neovisnosti i suverenosti 25. lipnja 1991. godine, zastupnici tadašnjeg SDP-a su napustili sabornicu.

Nakon pobjede SDP-a i koalicijskih partnera na parlamentarnim izborima 2000. godine, tadašnji parlament je donio Deklaraciju o suradnji sa sudom u Hagu, uz pomoć koje su se omogućile istrage protiv hrvatskih političara i generala, koje su dotad bile u fazi mirovanja.

Ubrzo je vladu napustio Dražen Budiša. U to je vrijeme pokrenuto suđenje Mirku Norcu zbog zločina počinjenih za vrijeme rata dok je general Gotovina prije čitanja optužnice napustio Hrvatsku.

Za vrijeme vladavine Ivice Račana sagrađena je autocesta od Zagreba prema Zadru. Na izborima 2003. godine Račan je izgubio od Sanadera, a 2005. je postao predsjednik Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s Europskom Unijom. Godine 2007. objavio je kako se povlači na neko vrijeme iz politike zbog teške bolesti, da bi već u travnju podnio ostavku na mjesto predsjednika u stranci.

Najveća postignuća

Ivica se smatra jednom od važnih osoba u svijetu politike koja je doprinijela da se organiziraju prvi demokratski izbori u Hrvatskoj. Nakon što su nastupile promjene u političkom svijetu Ivica je osnovao Socijaldemokratsku partiju Hrvatske.

Nakon što je Račan doživio neuspjeh na parlamentarnim izborima 1992. godine, unatoč tome što su mu savjetovali da odustane, Ivica je uspio ojačati SDP kojem se pridružila Socijaldemokratska stranka Hrvatske pod vodstvom Antuna Vujića te 2000. godine pobijediti na parlamentarnim izborima u suradnji s Draženom Budišom.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*