Milijan Brkić je hrvatski političar, javnosti poznat kao zamjenik predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Andreja Plenkovića te nekadašnji prvi čovjek SOA-e. U Vladi Andreja Plenkovića imenovan je potpredsjednikom Hrvatskog sabora.
Obrazovanje
U Zagrebu je završio osnovnu školu i upisao srednju školu Nikole Tesle. Završio je Policijsku akademiju, a nakon odsluženja vojnog roka, upisuje studij kriminalistike te postoje diplomirani kriminalist.
Privatni život
Milijan Brkić rođen je 25.10.1970. godine pored Ljubuškog u Bosni i Hercegovini. Godine 1978. seli se s roditeljima u zagrebački kvart Dubec u Gornjoj Dubravi. Kao djetetu Zagreb mu se nije previše svidio te je odlučio s bratom Jozom pobjeći nazad u Klobuk baki Ruži i djedu Jozi. Nakon nekoliko dana po njih je došla milicija koja ih je vratila roditeljima u Zagreb.
Milijan Brkić vjenčao se s Karmen s kojom ima troje djece. Njegova žena Karmen nakratko je bila jedna od manjinskih suvlasnika tvrtke Opatovina. Milijana Brkića mnogi opisuju kao poštena i iskrena čovjeka uvijek spremnog pomoći.
Posao
Kada je u Hrvatskoj započeo Domovinski rat, Milijan Brkić se kao dragovoljac prijavio u policiju. Kao pripravnik temeljne policije, prvi zadatak imao je na Plesu kada je osvajana vojarna JNA-a, a nakon akcije u Kostajnici, vrlo brzo pridružio se Alfama, specijalnoj policijskoj jedinici u kojoj je napredovao do položaja zapovjednika.
U Alfama je također dobio nadimak Vaso, a smatra kako ga tako mogu zvati samo njegovi ratni suborci. 2000. godine pridružuje se Hrvatskoj demokratskoj zajednici na nagovor Tomislava Karamarka kojeg poznaje od 1995. godine.
Te je godine njegovu naklonost i poštovanje stekao tako što je odbio ponuđene ključeve stana u Zagrebu. Već prvih dana jasno je dao do znanja kako neće djelovati u skladu s propisima.
Kada su hrvatski branitelji na prometnici u Sinju postavili barikade u znak potpore generalu Mirku Norcu i prosvjeda zbog optužbi za ratni zločin ubojstva srpskih civila u slučajevima Medački džep i Gospić, Milijan Brkić odbio je naredbu ministra unutarnjih poslova Šime Lučine da deblokira prometnicu.
Brkić je zbog odbijanja službene naredbe, suspendiran s položaja i odlučio se za mirovinu. Mirko Norac ipak se dobrovoljno predao te ga je Brkić priveo u riječki pritvor. Kako ne bi gubio vrijeme kao umirovljenik u 33. godini, zaposlio se kao službeni vozač čovjeka kojem je bio čuvar dok je bio policajac, Nikice Gabrića.
Dvije godine poslije, Tomislav Karamarko pozvao ga je u Sigurnosno-obavještajnu agenciju u kojoj je ostvario značajan uspjeh. U vrijeme dok Tomislav Karamarko obnaša dužnost ministra unutarnjih poslova, Brkić je zamjenik tadašnjeg ravnatelja policije, Vladimira Fabera. Bio je zadužen za specijalnu i krim-policiju te za Centar za forenzička pitanja.
U javnosti se pojavljuje kao vođa operacije uhićenja višestrukog silovatelja i ubojice, Dragana Paravinje te također u slučaju uhićenja Sretka Kalinića zvanog Zver, člana Zemunskog klana. Za vrijeme dok je obnašao funkciju zamjenika ravnatelja policije bio je zadužen za tri sektora: krim-policiju, specijalnu policiju i Centar za forenziku.
Dok je bio u ravnateljstvu policije, Brkić je stvorio moćan krug prijatelja, među kojima se nalazio i Bandić. S Bandićem je dogovarao i izvršavao određene poslovne operacije za koje su se jedno vrijeme zanimali i istražitelji, no zaključili su da se ne radi o kriminalu.
Uz svoju političku karijeru, odlučio je dovršiti školovanje pa je 10.06.2011. konačno postao diplomirani kriminalist. Dogodila su se velika šuškanja oko Brkićeva diplomskog rada pa je tako bio optužen i za plagiranje, odnosno za prepisivanje većeg dijela svojega diplomskog rada iz materijala koje mu je dao njegov mentor.
Na stranu Milijana Brkića ponovno je stao Tomislav Karamarko uvjeravajući javnost kako Brkićev rad nije plagijat. Službeni početak obnašanja njegova zastupničkog mandata bio je 22. 12. 2011. godine.
Kada se Tomislav Karamarko 2012. godine odlučio kandidirati za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice, sa sobom je poveo upravo Milijana Brkića, prvenstveno zato što je vjerovao u Brkićeve organizacijske sposobnosti.
Ovaj neraskidivi dvojac uspio je uvjeriti javnost u Karamarkove desničarske vrijednosti te u tijesnoj utrci pobijediti protukandidata Milana Kujundžića.
U svibnju 2012. Brkić je postao glavni tajnik Hrvatske demokratske zajednice, bok uz bok predsjedniku Karamarku, a 2016. na tom ga je mjestu zamijenio Gordan Jandroković.
Kao Karamarkova desna ruka, aktivno je sudjelovao na sjednicama Vijeća za suradnju. Zajedničkom suradnjom uspjeli su ostvariti i izvrsne rezultate na lokalnim i europarlamentarnim izborima.
Službeni datum kraja obnašanja Brkićeva zastupničkog mandata bio je 23.12.2015. godine, a tijekom njegova zastupničkog mandata podnio je zahtjev za mirovanjem koje je započelo 16. 01. 2013. kada ga je zamijenila Marija Rapo.
Osim Brkićeve aktivnosti u HDZ-u, bio je i potpredsjednik Mandatno-imunitetnog povjerenstva u periodu od 15. 06. 2012. do 16. 01. 2013.
Bio je i član odbora za ratne veterane od 18.01. 2012. do 16.01.2013; član Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske u periodu od 18.01. 2012. do 16.01. 2013 te član Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost od 18.01. 2012. do 16.01. 2013.
Na konstituirajućoj sjednici Hrvatskog sabora postao je potpredsjednik Sabora uz Gordana Jandrokovića, Željka Reinera, Milanku Opačić i Ivana Vrdoljaka.
Najveća postignuća
Milijan je ostavio dubok trag u MUP-u gdje je napredovao do pozicije vrhovnog zapovjednika, postao prvi čovjek SOA-e u Zagrebu.
Autor: B.G.
Odgovori