Tomislav Karamarko poznati je hrvatski političar. Rođen je 25. svibnja 1959. godine u Zadru. Tijekom svoje bogate političke karijere bio je ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije, ministar unutarnjih poslova, šef Hrvatske demokratske zajednice te prvi potpredsjednik Vlade.
Obrazovanje
Tomislav Karamarko je osnovnu školu pohađao u Obrovcu u čijoj je okolici, mjestu Kruševo i odrastao. Nakon završene osnovne škole s obitelji se preselio u Zagreb gdje je završio srednju školu.
Dvije godine je pohađao Glazbenu školu Blagoja Berse
1979. godine upisuje Pravni fakultet u Zagrebu, ali se 1982. prebacuje na Filozofski fakultet. Smjer Povijest diplomirao je 1988. godine.
Privatni život
Karamarko je od 1993. do 2011. godine bio u braku s Enisom Muftić, kćerkom Osmana Muftića, prvog hrvatskog ministra znanosti i veleposlanika u Iranu. U braku je dobio dvoje djece, sina i kćer. Starija Lana rođena je 1995., a Martin 1997. godine.
Od 2015. je u braku s Anom Šarić, poduzetnicom koja se bavi marketingom i komunikacijama. Iste godine je rođena Katarina, njegovo treće dijete. Za obitelj, Karamarko kaže da mu je najbitnija te unatoč mnogim poslovnim obvezama nastoji što više vremena provesti u krugu svojih najbližih.
U osnovnoj školi na Peščenici svirao je bugariju sa Srđanom Gulićem, bubnjarem grupe Haustor. Uz glazbu, Karamarko je i veliki fan košarke.
S dvadeset godina učlanio se u Katolički zbor koji je okupljao mlade vjernike. Zbog sumnji na kleronacionalizam vlasti su mu oduzele 1982. godine putovnicu, a vratili je tek 1989. godine.
Posao
Karamarko je svoje prvo zaposlenje dobio 1987. godine kada je počeo raditi u Državnom arhivu kao povjesničar arhivist zadužen za takozvani Kaptolski depozit.
1989. godine jedan je od utemeljitelja HDZ-a te je aktivno sudjelovao u pripremi prvih hrvatskih višestranačkih izbora, a kasnije i stvaranju prve demokratske vlasti. Od 1991. obnašao je posao šefa Kabineta tadašnjeg predsjednika Vlade Josipa Manolića, a od 1992. i Franje Gregurića.
1993. imenovan je načelnikom Policijske uprave zagrebačke gdje pokreće prve istrage protiv gospodarskog kriminala u Hrvatskoj. Zbog toga nailazi na kritike dijela kolega u HDZ-u te se privremeno stranački distancira. Na toj poziciji ostaje do 1996. kada postaje pomoćnik ministra unutarnjih poslova. Tu poziciju obnaša do 1998. godine.
Tomislav Karamarko 2000. godine bio je voditeljem izbornog stožera predsjedničkog kandidata Stjepana Mesića, a nakon njegova izbora za hrvatskog predsjednika imenovan je savjetnikom za nacionalnu sigurnost u Uredu Predsjednika. Na toj dužnosti ostaje do 2002. Razilazi se s tadašnjim predsjednikom zbog različitih stavova vezanih za prošlost i budućnost Hrvatske te napušta politiku i zapošljava se u privatnom sektoru.
2004. godine postao je ravnatelj Protuobavještajne agencije te aktivno sudjeluje u njezinoj profesionalizaciji i razvoju, a dvije godine kasnije ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije.
Nakon broja ubojstava koja su se dogodila u Zagrebu 2008. godine postao je ministar unutarnjih poslova u Sanaderovoj vladi. Na toj poziciji ostaje i u mandatu Jadranke Kosor te na njezin nagovor 2011. ponovno postaje član Hrvatske demokratske zajednice. Iste godine na parlamentarnim izborima osvaja saborski mandat, a zatim izlazi na unutarstranačke izbore u svibnju 2012. i odnosi pobjedu ispred, kako same Jadranke Kosor, tako i Milana Kujundžića u drugom krugu.
Na novim parlamentarnim izborima 2015. godine Domoljubna koalicija na čelu s Tomislavom Karamarkom osvaja 59 mandata te nakon dugih pregovora ulazi u dogovoru s Mostom formira Vladu u kojoj je Karamarko zauzeo funkciju prvog potpredsjednika Vlade.
U lipnju 2016. nakon što je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa odlučilo da je Karamarko bio u sukobu interesa u aferi Konzultantica zbog poslovnog odnosa njegove supruge Ane Karamarko i njegovog prijatelja, savjetnika mađarske naftne tvrtke MOL te zbog kojih ne može sudjelovati u donošenju arbitražnih odluka između Hrvatske i MOL-a kao i odluke vezane uz INA-u, dao je ostavku na mjesto prvog potpredsjednika u Vladi RH. Na poziciji šefa HDZ-a ga u kolovozu nasljeđuje Andrej Plenković.
Najveća postignuća
Razdoblje kada je bio na poziciji ministra unutarnjih poslova ostat će zapamćeno po borbi s gospodarskim kriminalom, što je bio jedan od ključnih preduvjeta za ulazak u Europsku Uniju.
Tijekom mandata na čelu MUP-a pridonio je profesionalizaciji hrvatske vojske, a pokrenuo je i istrage protiv počinitelja komunističkih zločina poslije Drugog svjetskog rata.
Autor: T.T.
Odgovori