Hrvoje Hegedušić

Hrvoje Hegedušić jedan je od najpoznatijih hrvatskih šansonijera. Javnosti je možda najpoznatiji po svojim baladama te po autorskim suradnjama na pjesmama izvođača kao što su Arsen Dedić, Gabi Novak, Kićo Slabinac, Ksenija Erker, Milo Hrnić, Vice Vukov i mnogi drugi. Otac je poznate glumice Hane Hegedušić, a trideset i devet godina proveo je u braku s poznatom glazbenicom Ksenijom Erker.

Obrazovanje

Prije nego što je završio srednju školu, svirao je glasovir i 1951. godine završio za pijanista u nižoj glazbenoj školi. Maturirao je u zagrebačkoj “Drugoj gimnaziji” 1954. godine.

Obrazovanje je nakon srednje škole nastavio kao student na “Elektrotehničkom fakultetu” u Zagrebu, na kojem mu je otac Mladen predavao. Fakultet nikada nije završio već se posvetio izgradnji glazbene karijere.

Privatni život

Rodio se u Zagrebu, 13.11.1935. godine. Njegova prva supruga bila je spisateljica Maja Perfiljeva za koju se oženio nakon što je odslužio vojsku 1963. godine. Ona je napisala tekstove za mnoge njegove poznate balade od kojih je najpoznatija “Bokeljska noć”. On sam svoj prvi brak opisuje kao boemski.

S drugom suprugom, Ksenijom Erker, poznatom hrvatskom glazbenicom, ima dvije kćeri Hanu i Martinu te četvero unučadi. Hana je jedna od poznatijih hrvatskih glumica, a Martina se bavi pjevanjem. Dvadeset godina mlađu Kseniju upoznao je dok je još bio u braku s prvom suprugom kada je došla snimati dječju emisiju “Crvenkapica”. 2013. godine, nakon trideset i devet godina braka, Hrvoje i Ksenija su se rastali, a Hrvoje je napustio njihov zajednički stan u Bužanovoj ulici u Zagrebu.

Posao

Njegova je karijera glazbenika službeno započela šest godina nakon što je završio za pijanista u nižoj glazbenoj školi kada je, 1957. godine, s Ivanom Bauerom, Ivicom Bobincem, Borisom Pavlenićem i Krešimirom Lastrićem osnovao “Vokalni kvintet Hrvoja Hegedušića”. 1958. godine su za Jugoton snimili dvije ploče, “Mama el bayon” i “Pjesmu berača banana” (“Banana Boat Song”). Ovaj je sastav nakon 1960. godine postao poznat kao “Vokal 4”. Veliki hit pod nazivom “Na našoj obali” (“Down By The Riverside”) izdali su 1964. godine. Iste je godine započela i njegova dugogodišnja suradnja s prvom suprugom Majom Perfiljevom, inače spisateljicom koja je napisala tekstove za skladbe poput “Bokeljske noći”, “Prihvatit ću sve”, “Budi tu”, “Gazi, gazi, srce moje” i drugih.

Početkom 60-ih godina 20. stoljeća Hegedušić je počeo raditi kao tonac na “Radio Zagrebu”. Poziciju je zadržao više od dvadeset godina.

Rado je surađivao s kolegama Arsenom Dedićem, Anđelkom Kovačićem i, već spomenutim, Ivicom Bobincem u suradnji s kojima je 1963. godine osnovao “Zagrebački vokalni kvartet”.

Godinu iza toga osnovao je i “Studio 64”, čiji su članovi bili glazbenici šansonijeri. Arsen Dedić, Zvonka Špišića i on tada su se etablirali kao glavni predstavnici autorske glazbe jugoslavenske i kasnije hrvatske glazbene scene. Hegedušić je stihove pjesnika kao što su Dragutin Tadijanović, Tin Ujević, Drago Britvić (“Nedjelje u predgrađu”, “Ponekad mislim”, “Mravinjak seli”, “Tvojih pola sata”), Dobriša Cesarić (“Balada iz predgrađa”), Miroslav Krleža (“Khevenhiller”) i Antun Gustav Matoš (“Utjeha kose”) uspio uspješno pretvoriti u šansone. Izvodio ih je prateći se na akustičnoj gitari. U tom je stilu snimio dva albuma na vinilu pod nazivom “Balada iz predgrađa” (1974. godina) i “Pjevam pjesnike” (1981. godina). Producent albuma “Pjevam pjesnike” bio je Arsen Dedić, koji je godinu dana ranije i sam objavio album istog naslova.

1974. godine objavio je “Ježevu kućicu”, vrlo uspješan album za djecu prema priči Branka Čupića.

Surađivao je i sa Sunčanom Škrinjarić čije je priče “Bajka o orašku i mrvici” te “Tko je jači” također snimio i uglazbio.

Ostvario je suradnju i sa spisateljem Mladenom Kušecom koji je autor poznate priče za djecu “Čudo iz ormara”.

Bio je koproducent na albumima “Parnog valjka” koji su izdani 1982. i 1983. godine te je 1988. godine radio na zadnjem albumu benda “Haustor”, pod imenom “Tajni grad”.

1991. godine objavio je skladbu koja nosi ime hrvatskog grada heroja, “Vukovar”. Ova pjesma, na kojoj je radio kao autor i pjevač, ubraja se u najveće uspješnice nastale za vrijeme Domovinskog rata. Uvrštena je u zbirke “Hrvatsko Ratno Pismo” i “Hrvatska lađa”.

Iako je u mirovinu otišao još 1995. godine, za potrebe “Digitalnog studija Lisinski” nastavio je biti angažiran kao producent, aranžer i tonac.

1998. godine u suradnji s Daliborom Pulikom, Zvonkom Zidarićem i Zvonkom Špišićem osnovao je “Chansonfest”, internacionalni festival šansone. Nakon toga je tri puta bio direktor “Zagrebfesta”, a 2004. godine je povodom proslave četrdeset i pet godina njegove karijere, izdavačka kuća “Croatia Records” objavila kompilaciju njegovih skladbi na dvostrukom CD-u. Kompilaciju “45 godina” predstavio je na jubilarnom koncertu u zagrebačkoj koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”.

Neko je vrijeme djelovao i kao član savjeta HRT-a i čelnik “Društva hrvatskih skladatelja”.

Najveća postignuća

Svoju prvu nagradu osvojio je, 1966. godine na festivalu “Melodije hrvatskog Jadrana” u Splitu, za skladbu “Bokeljska noć” koja je nastala u suradnji sa spisateljicom Majom Perfiljevom. Godinu kasnije je na “Zagrebfestu” osvojio nagradu stručnog žirija za “Baladu iz predgrađa”, uglazbljenu verziju pjesme Dobriše Cesarića.

Ponovna suradnja s tadašnjom suprugom, spisateljicom Majom Perfiljevom, rezultirala je skladbom pod nazivom “Prihvatit ću sve” koju je na “Zagrebfestu” 1968. godine stručni žiri nagradio prvim mjestom. Tri godine kasnije je na istom festivalu publika prvim mjestom nagradila njegovu skladbu pod nazivom “Izvor”. Dvije godine kasnije publika je prvim mjestom nagradila i pjesmu “Otkada si tuđa žena” koju je izvodio Dalibor Brun, a 1977. godine sudjelovao je na festivalu u Krapini gdje je žiri osvojio skladbom pod nazivom “Poslušaj”. Sljedeće ga je godine na “Splitskom festivalu” žiri nagradio prvim mjestom za skladbu “Razgovara stara zemlja”.

1989. i 1990. godine je na festivalu “Melodije morja in sonca” u Portorožu nagrađen prvim mjestom od strane žirija za aranžman pjesama pod nazivom “Alla fine della strada” i “Verso le stelle”.

2000. godine uručena mu je “Zlatna ptica” od strane hrvatske izdavačke kuće “Croatia Records”. Nagradu su mu dodijelili radi toga što je kao aranžer sudjelovao u nastajanju albuma koji su prodani u više od sto tisuća primjeraka. Uručena mu je i hrvatska diskografska nagrada “Porin”, i to tri puta. Prvi put 1998. godine za snimku koncerta pijanistice Martine Filjak, drugi put za snimku nastupa pijanista Maksima Mrvice te treći put za produkciju projekta pod nazivom “Božić u obitelji”.

Autor: K.K.