Vice Vukov je jedan od najpopularnijih hrvatskih pop pjevača 60-ih i 70-ih godina koji je slavu stekao predivnim glasom. Pobjednik je mnogih festivala glazbe, a na Eurosongu je nastupio dva puta. Bio je član Hrvatske glazbene unije, publicist, emigrant i političar. Unatoč 18 godina zabrane pjevanja, snimio je preko 400 skladbi. Rođen je 3.8.1936. godine u Šibeniku, a umro je 24.9.2008. godine u Zagrebu.
Obrazovanje
Pjevanjem se počinje baviti još kao srednjoškolac u šibenskoj gimnaziji nastupajući u opereti. Nakon srednje škole napušta rodni grad 1955. godine jer odlazi u Zagreb studirati filozofiju i talijanski jezik. Kao emigrant nakon 1972.godine s jedne turneje u Austriji ne vraća se kući nego odlazi u Pariz gdje studira i diplomira na Sveučilištu prava, ekonomije i društvenih znanosti.
Privatni život
Vice je svoje djetinjstvo proveo u Šibeniku i na otoku Zlarinu odakle potiče njegova obitelj. Kao srednjoškolac je imao problema s ondašnjim jugoslavenskim vlastima jer su ga već tada izbacili iz gimnazije i Saveza omladine zbog njegovih stavova prema povijesnim događanjima.
Politički nastavlja i dalje biti sumnjiv jer pri dodijeli nagrada na Krapinskom festivalu 1967. godine svoju pobjedničku nagradu preuzima u hrvatskoj nošnji. Ubrzo ga optužuju zbog nacionalizma, a kao istinski domoljub, slavan i progonjen postaje ikonom Hrvatskog proljeća.
Nakon sloma Hrvatskog proljeća i hapšenja pristaša tog pokreta, Vice s turneje u Austriji emigrira u Pariz. Njegova pjevačka karijera je naglo prekinuta i njegove ploče su zabranjene, a nakon povratka javni nastupi su mu ponovo dozvoljeni tek 1989. godine kada su nastupile političke promjene. Osim što nastavlja svoju zavidnu pjevačku karijeru i dalje je politički aktivan.
Bio je član HNS-a, a 2003. godine kao SDP-ov nezavisni kandidat na parlamentarnim izborima postaje zastupnikom u Saboru. Život mu završava tragično jer je pri padu sa stepenica dobio ozljede glave prilikom kojih je pao u komu iz koje se nikada više nije probudio.
Oženio se 1961. godine i ima dvoje djece, Emilia i Ivanu, te unuku Vitu. Supruga Dijana mu je bila velika podrška od početka pjevačke karijere, preko teških emigrantskih dana kao i u kasnijem političkom životu.
Posao
Vice Vukov je karijeru započeo 1959. godine nastupivši na festivalu u Opatiji. Sa svojim anđeoskim glasom otpjevao je bezvremenske i najljepše pjesme na glazbenoj sceni: “Mirno teku rijeke”, “Čežnja”, “Bodulska balada”, “Zvona moga grada”, “Finili su, Mare, bali”, “Dalmatinska elegija”, “Pismo ćali”, “Bokeljska noć” i mnoge druge.
Nastupao je s najvećim svjetskim zvijezdama – Tomom Jonesom i Domenicom Modugnom. U Tokiju je nastupio 1970. godine s pjesmom “Neka cijeli svijet” i osvojio nagradu za najboljeg pjevača. U to vrijeme bio je najpopularnije lice TV ekrana. Nakon što su ga tadašnje vlasti okarakterizirale kao nacionalistu njegov umjetnički rad i izvedbe pjesama su zabranjena za javnost.
Nakon povratka iz emigracije zaposlio se kao lektor u Matici hrvatskoj jer je to jedino mogao raditi. Prevodio je knjige, ali bez potpisa. Na zahtjev publike vraća se na scenu i izdaje 1989. godine album klasičnih napuljskih pjesama “Bella Italia” koji mu donosi zlatnu i platinastu ploču.
Na scenu se vratio trijumfalno održavši rekordnih 13 koncerata za redom u dvorani Vatroslav Lisinski. Osim glazbe, radio je i kao kolumnist za nekoliko novinskih kuća te je izdao i nekoliko knjiga političkih eseja.
Najveća postignuća
Vice Vukov je dobitnik velikog broja nagrada i priznanja u glazbenom svijetu. Nastupao je u mnogim gradovima bivše Jugoslavije kao i na gotovo svim kontinentima.
Na festivalu zabavne glazbe Split 95. uručena mu je nagrada za životno djelo. Iste godine dobio je Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Dobitnik je Porina za životno djelo, a dodijeljena mu je i nagrada za izvanredan doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi.
Vicine pjesme i danas žive na mnogim glazbenim događanjima i u životima njegovih slušatelja.
Autor: D.G.
Komentiraj