Goran Granić

Goran Granić je bivši hrvatski političar, poznat kao zamjenik premijera Ivice Račana u razdoblju od 2000. do 2002. godine i jedan od najistaknutijih ličnosti HSLS-a. Stariji je brat Mate Granića koji mu je kao nekadašnji istaknuti član HDZ-a bio politički suparnik.

Obrazovanje

Osnovnu i srednju školu je pohađao u Baškoj Vodi i Makarskoj. U Splitu je pohađao gimnaziju, a 1972. godine je diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu.

Poslijediplomski studij je završio 1976. godine, a 1979. je obranio doktorsku disertaciju.

Privatni život

Goran je rođen 18.4.1950. godine u Baškoj Vodi. Njegov otac Ivan je posjedovao mesarsko-trgovačku djelatnost u Baškoj, a obitelj je imala i ribarski brod. Goran i njegov mlađi brat Mate su od ranog djetinjstva većinu slobodnog vremena provodili u mesnici. Još kao petnaestogodišnjak je naučio voziti kamion, pa je s ocem često putovao po stoku u Dalmatinsku zagoru i u Hercegovinu, a brat Mate je prodavao meso mještanima i turistima.

U braku je s Paulom Granić.

2007. godine je automobilom udario djevojčicu od jedanaest godina, a nesreću nije prijavio policiji, niti je djevojčicu odveo na hitnu. Tvrdio je da se zaustavio i pitao djevojčicu treba li je odvesti kući ili u bolnicu, ali ona je odbila i otišla pa je smatrao da nije bilo potrebe obavijestiti policiju.

Posao

Goran je u razdoblju od 1973. do 1987. godine radio prvo kao istraživač, a zatim voditelj cijelog istraživačkog tima. Nakon toga, u Institutu za elektroprivredu je postao voditelj studijske jedinice.

Kao direktor razvoja i član Poslovodnog odbora za razvoj u zajednici elektroprivrednih organizacija Hrvatske radio je od 1987. Do srpnja 1990. godine.

Poslije demokratskih promjena 1990. godine postaje prvi direktor Hrvatske elektroprivrede. Od veljače 1991. godine je ponovno radio kao savjetnik u Institutu za elektroprivredu, a u lipnju 1994. godine je imenovan direktorom Energetskog instituta Hrvoje Požar.

Bio je suradnik Elektrotehničkog fakulteta od 1976. godine, a 1985. postaje nastavnik u zvanju docenta. 1992. godine postaje profesor na poslijediplomskom studiju Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu.

Za razliku od njegovog mlađeg brata Mate koji se priključio HDZ-u, Goran početkom devedesetih postaje član HSLS-a, iako je njegova majka Mila smatrala kako bi bilo najbolje da je i on pristupio HDZ-u. U razdoblju od 1992. do 1995. godine je bio saborski zastupnik, a tijekom 1995. je bio prvi potpredsjednik Zastupničkog doma Sabora. U tom razdoblju je postao i član Malog vijeća HSLS-a, a kasnije i potpredsjednik stranke.

1996. godine je bio izabran za gradonačelnika Zagreba, ali predsjednik Franjo Tuđman ga nije potvrdio.

Nakon što je koalicija koju je predvodio SDP pobijedila na izborima 2000. godine, Goran je kao kandidat HSLS-a postao potpredsjednik i zamjenik predsjednika hrvatske vlade. Bio je bliski suradnik tadašnjeg premijera Ivice Račana.

Nalazio se na čelu vladinog Savjeta za suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom, a nekoliko puta je javno vodio žestoke polemike s tadašnjom glavnom haaškom tužiteljicom Carlom del Ponte. Optuživao ju je da laže u slučaju optužnice protiv generala Janka Bobetka. Zbog suradnje Račanove vlade s Haaškim sudom i ugovora o nuklearci Krško sa Slovenijom predsjednik HSLS-a Dražen Budiša odlazi iz vlade. Tvrdio je da su mu tajili najvažnije podatke iako je bio član Vlade. Granić je tada ostao odan Račanu i s drugim ministrima iz HSLS-a je osnovao novu stranku Libru, te ostao u Vladi. Libra se kasnije priključila HNS-u.

Nakon poraza na izborima 2003. godine povlači se iz politike i vraća se u Energetski institut “Hrvoje Požar” i od tada je ravnatelj instituta. 2013. godine u javnosti ga se spominjalo kao kandidata za mjesto šefa u Hrvatskoj Elektroprivredi. Zagovarao je strategiju prema kojoj bi HEP-ovu prijenosnu i distribucijsku mrežu trebali preuzeti mirovinski fondovi jer se radi o niskorizičnoj djelatnosti sa zajamčenim prinosima. Na kraju nije izabran za šefa HEP-a, već je na to mjesto došao Tomislav Šerić.

2016. godine se spominjao kao mogući savjetnik Andreja Plenkovića za energetiku. Konzultant Davor Štern to nije smatrao dobrom idejom jer je prema njegovom mišljenju Granić hrvatskoj energetici donio samo veliku štetu. Kao jedan od primjera je naveo raskidanje ugovora s američkom energetskom tvrtkom Enron dok je on bio potpredsjednik vlade.

Najveća postignuća

Goran Granić je vrhunac svoje političke karijere doživio kao član HSLS-a i vladajuće lijeve koalicije koja je početkom 2000. godine došla na vlast. u širem političkom fokusu se našao 1995. godine kada je izabran za gradonačelnika Zagreba.

1999. godine je dobio Državnu nagradu za znanost u području tehničkih znanosti.

Ravnatelj je Energetskog instituta “Hrvoje Požar” još od 2003. godine, a osim toga je bio ravnatelj razvoja Zajednice elektroprivrednih organizacija Hrvatske i ravnatelj Hrvatske elektroprivrede.

Autor: A.V.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*