Mate Granić

Mate Granić je hrvatski političar i bivši potpredsjednik hrvatske Vlade i ministar vanjskih poslova. Bio je član Hrvatske demokratske zajednice koju je kasnije napustio i osnovao Demokratski centar. S hrvatskim akademikom i diplomatom Zdenkom Škrabalom je sredinom osamdesetih izgradio jedan od najboljih zavoda za dijabetes u ovom dijelu Europe – Vuk Vrhovac.

Obrazovanje

Osnovnu školu je pohađao u Baškoj Vodi i Makarskoj, a u Splitu je završio gimnaziju. 1971. godine je završio Medicinski fakultet, a specijalizirao je internu medicinu i dijabetologiju.

Privatni život

Rođen je 19.9.1947. godine u Baškoj Vodi. Matin otac Ivan je bio mesar, a obitelj je posjedovala ribarski brod. Do 1948. godine njihova mesarska radnja je bila privatna, a tijekom osnivanja seljačkih radnih zadruga je pretvorena u narodnu imovinu. Mate i njegov mlađi brat Goran Granić su od ranog djetinjstva većinu vremena provodili u mesnici, u vrijeme trajanja škole po četiri ili pet sati, a za vrijeme praznika i po deset sati. Mate je mještanima, a kasnije i turistima prodavao meso dok je Goran s ocem išao po stoku u Dalmatinsku zagoru i Hercegovinu.

U braku je s Jadrankom, rođenom Bago iz Posušja i imaju dvije kćeri i sina. Njegova supruga je ekonomistica po profesiji, a bila je HDZ-ova rizničarka i savjetnica guvernera Hrvatske narodne banke.

Posao

Granić je 1990. godine postao dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu i ujedno najmlađi dekan u povijesti Zagrebačkog sveučilišta. Bio je savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije te profesor i gost predavač na Medicinskom fakultetu u Münchenu, na Harvard Medical School i Kentucky Diabetes Foundation.

31.1.1991. godine postaje potpredsjednik hrvatske Vlade. Utemeljio je Ured za prognanike i izbjeglice i organizirao skrb za stotine tisuća izbjeglica iz Hrvatske, a kasnije i iz Bosne i Hercegovine. U prosincu 1991. godine je potpisao Sporazum o povlačenju JNA iz Hrvatske, a 1992. godine pristup Hrvatske Konferenciji o europskoj sigurnosti i suradnji. Osim toga, bio je glavni pregovarač s JNA o deblokadi vojarni.

1.6.1993. godine preuzima Ministarstvo vanjskih poslova i iste se godine uključuje u zaustavljanje sukoba između Hrvata i Muslimana na području Bosne i Hercegovine. Kao ministar vanjskih poslova, 1994. godine je bio glavni pregovarač i potpisnik Washingtonskih i Bečkih sporazuma, a godinu dana kasnije je kao zamjenik glavnog pregovarača predsjednika Tuđmana potpisao i Daytonski sporazum. 1997. godine je potpisao Sporazum o ulasku Republike Hrvatske u Vijeće Europe.

Na funkciji ministra vanjskih poslova ostaje do 2000. godine, a onda postaje HDZ-ov saborski zastupnik i kasnije kao kandidat HDZ-a sudjeluje na izborima za predsjednika Republike. Nije uspio ući u drugi krug izbora je u prvom krugu završio na trećem mjestu iza Stjepana Mesića i Dražena Budiše.

U travnju 2000. godine napušta HDZ, s Vesnom Škare-Ožbolt, te osniva Demokratski centar. Bio je predsjednik Odbora za europske integracije od 2000. do 2003. godine. Nakon izbora koji su se održali 2003. godine zbog loših rezultata daje ostavku na mjesto predsjednika Demokratskog centra.

Granić je u travnju 2004. godine osnovao poduzeće za političke i gospodarske analize, a mjesec dana kasnije USKOK pokreće istragu protiv njega i Darinka Bage, tadašnjeg predsjednika uprave Končara, zbog navodnog primanja mita prilikom otkupa dionica Končara.

Proveo je nekoliko dana u Remetincu, a Županijski sud u Zagrebu ga isti mjesec oslobađa krivnje. vrhovni sud je kasnije odbacio žalbu USKOK-a I zaključio da u slučaju Granić-Bago nisu postojale nikakve osnovane indicije za pokretanje zahtjeva za istragu.

2005. godine postaje posebni savjetnik Predsjedništva Hrvatske stranke prava i izdaje knjigu “Vanjski poslovi – iza kulisa politike” u kojoj govori o svom putu iz Baške Vode do Banskih dvora i svjetskih metropola. Dvije godine kasnije postaje prvi dekan NCL Visoke novinarske škole koja kasnije djeluje kao dio Veleučilišta VERN.

Granić je u aferi Hypo banke bio svjedok USKOK-a protiv Ive Sanadera. Tijekom suđenja je otkriveno da mu je Sanader, koji je bio njegov zamjenik u ministarstvu vanjskih poslova, 1999. godine sredio kredit od 300 tisuća maraka za kuću, bez da se Granić uopće morao pojaviti u banci. On je potvrdio da je njegova konzultantska tvrtka s Hypo bankom 2005. godine potpisala ugovor koji je tri puta bio produživan.

Bio je svjedok obrane hrvatskih generala pred Haaškim sudom 2009. godine. Nakon Haaške presude šestorici Hrvata iz BiH 29.11.2017. godine i samoubojstva generala Praljka tijekom izricanja iste, Granić je gostujući na državnoj televiziji izjavio da je Franjo Tuđman zadnja osoba koju se može optužiti za udruženi zločinački pothvat, te da je Hrvatska najzaslužnija što je Bosna i Hercegovina opstala kao država. Također je rekao da je Alija Izetbegović nakon pada Srebrenice molio Tuđmana da pomogne, te da je hrvatska vojska pozvana u Bosnu i Hercegovinu i pomogla je u oslobađanju 20 posto teritorija.

Najveća postignuća

Mate Granić je tijekom godina ostvario uspješnu liječničku i bogatu političku karijeru, a put od postajanja dekanom do glavnog pregovarač u hrvatskim mirovnim bitkama opisao je u svojoj knjizi “Vanjski poslovi – iza kulisa politike”.

Autor: A.V.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*