Dražen Budiša je bivši hrvatski političar. Bio je potpredsjednik u Vladi Ivice Račana i predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke. Prije nekoliko godina se povukao iz političkog života, a ponekad se pojavi u medijima kako bi komentirao aktualna politička zbivanja.
Obrazovanje
Osnovnu školu i prva dva razreda srednje je završio u Drnišu. Nakon toga se preselio u Split gdje je završio gimnaziju Vladimir Nazor. Tijekom školovanja je pokazivao buntovnički duh protiv tadašnjeg komunističkog režima. Prema njegovim tvrdnjama, jedini je u školi govorio u to vrijeme proskribiranim hrvatskim riječima “znanost” i “tisuća”.
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je 1967. godine upisao studij filozofije i sociologije, a diplomirao je 1976. godine, nakon izlaska iz zatvora.
Privatni život
Rođen je 25.7.1948. godine u Drnišu. Njegov otac Mate je bio službenik, a majka Marija domaćica. U drniškoj limenoj glazbi je svirao klarinet koji je prodao po dolasku na studij u Zagreb jer je njegove cimere živciralo vježbanje. Osim što je svirao, lijepo je i pjevao pa je nastupao na glazbenim natjecanjima poput “Mikrofon je vaš”.
Dražen Budiša je oženjen, a suprugu Nadu je upoznao još u studentskim danima. Mnogi se iz tog vremena sjećaju i njegove studentske romanse s Ljerkom Mintas-Hodak koja je pripadala krugu hrvatskih sveučilištaraca koji su se okupljali oko Dražena Budiše i Ivana Zvonimira Čička.
Sa suprugom Nadom ima tri sina, Matu Krešimira i Dražena. Nakon povlačenja iz politike s obitelji je odselio u Jastrebarsko gdje se bavio poljoprivredom.
Posao
Budiša je svoju političku karijeru započeo još na fakultetu. U jesen 1968. godine je javno branio Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog jezika i bio je jedan od studentskih vođa tijekom Hrvatskog proljeća. 1971. godine je od strane komunističke vlasti osuđen na četiri godine zatvora. Tijekom sudskog procesa i zatvora je bio ustrajan u svojim načelima. Kaznu je služio u Staroj Gradiški i Lepoglavi, a iz zatvora je izašao u prosincu 1975. godine.
Osam godina mu je bilo zabranjeno javno govoriti i pisati, a devetnaest godina nije mogao putovati u inozemstvo. Kao osuđeni sveučilištarac je radio razne poslove da bi se kasnije na preporuku tadašnjeg ministra prosvjete, Stipe Šuvara, zaposlio u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci. Bio je viši bibliotekar do 1989. godine.
Iako je Franjo Tuđman očekivao da će se pridružiti njegovom HDZ-u, Budiša na poziv Slavka Goldsteina 1989. godine pristupa Hrvatskoj socijalno-liberalnoj stranci, a već godinu dana kasnije postaje predsjednik te stranke.
1991. godine postaje ministar bez portfelja u Vladi demokratskog jedinstva. Već 1992. istupa iz Vlade zbog prihvaćanja Vanceova plana i iste godine se kandidira na prvim predsjedničkim izborima te doživljava poraz od Franje Tuđmana. U to vrijeme započinju sukobi unutar HSLS-a, a Budiša odstupa s mjesta predsjednika stranke nakon što je stranka na izborima osvojila dvostruko manje mandata nego što ih je imala prije.
1995. godine je bio izabran za gradonačelnika Zagreba, ali ga Tuđman nije htio potvrditi. Nakon što je 1997. godine došlo do raskola unutar HSLS-a, a Vlado Gotovac, koji je tada bio na čelu stranke, istupio iz HSLS-a i osnovao Liberalnu stranku, Budiša se ponovno vratio na čelo stranke.
S tadašnjim predsjednikom SDP-a, Ivicom Račanom, 1999. godine stvara politički savez prema kojemu je HSLS trebao podržati koaliciju koju su uz SDP činili i HNS, LS i IDS, a Račan je zauzvrat trebao dati podršku Budiši na predsjedničkim izborima. Račanova podrška je na kraju ipak izostala, a on je izgubio od Stjepana Mesića.
Poslije poraza na predsjedničkim izborima postaje saborski zastupnik, a njegova stranka sudjeluje u vlasti s nekoliko ministarskih mjesta. Uskoro je Vladi i njegovoj stranci došlo do previranja oko izručenja hrvatskih generala te on opet odlazi, a nakon što je na stranačkom saboru dobio potporu, vraća se na čelo HSLS-a.
Njegova stranka se 2002. godine povlači iz vlasti zbog Vladinog odbijanja prihvaćanja Ugovora o nuklearnoj elektrani Krško sa Slovenijom. Na parlamentarnim izborima 2003. godine u koaliciji s Demokratskim centom Mate Granića osvojili su samo tri mandata nakon čega Budiša opet odlazi s mjesta predsjednika HSLS-a i napušta politiku.
Kasnije se zaposlio kao savjetnik u Školskoj knjizi. Iako su svi smatrali da je njegova politička karijera gotova, na poziv Darinka Kosora 2011. godine aktivira svoje članstvo u HSLS-u i postaje nositelj liste za IX. izbornu jedinicu, ali nije ostvario značajnije rezultate.
Najveća postignuća
Do 2003. godine je objavio oko četrdeset znanstvenih i stručnih radova iz europske i hrvatske kulturne povijesti te nekoliko knjiga iste tematike. Bio je na čelu HSLS-a od početka devedesetih do 2003. godine.
1995. godine je odlikovan Redom Stjepana Radića za zasluge u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskog naroda.
Autor: A.V.
Odgovori