Zorica Kondža

Zorica Kondža je hrvatska pjevačica poznata po svojim iznimnim vokalnim sposobnostima i velikom rasponu glasa. Rođena je 25.6.1960. godine. Prije samostalne karijere ostala je zapamćena kao vokal grupe Stijene gdje je mogla izraziti svoju rokersku stranu. Nastupila je i na Dori i raznim drugim festivalima, a tijekom svoje bogate karijere osvojila je velik broj nagrada i priznanja publike i kritike.

Privatni život

Zorica Kondža je odrastala u Kaštel Sućurcu sa svojim roditeljima, s dvije starije sestre, jednim starijim bratom i bakom i djedom. U mladosti se uvijek protivila pjevačkoj karijeri, a najviše su je zanimale arheologija i gluma. Ipak, drago joj je da joj je život otišao u tom smjeru.

Snimajući pjesmu Pokora upoznala je svog budućeg supruga, Joška Banova, poznatog skladatelja, dirigenta i aranžera. Ispočetka par se viđao samo po gradu i zajedno su odradili nekoliko suradnji, ali kad su se bolje upoznali, zaljubili su se i tako započeli svoju priču. Ono što sama Zorica naglašava kao vrline koje su je privukle suprugu su njegova kreativnost, duhovitost i smisao za umjetnost. Ponosni su roditelji trojice sinova.

Toni, njihov najstariji sin krenuo je roditeljskim stopama. Snima spotove, svira bubnjeve, fotograf je u noćnim izlascima. Kao malog, roditelji su ga vodili na koncerte i brzo je upoznao svijet glazbe pa ju je tako i zavolio. Bubnjar je u čak četiri benda, a njegov glazbeni izričaj teži k pop-rocku i laganom jazzu. Njegov smisao za snimanje spotova prepoznao je Giuliano za kojeg je odradio već pet uradaka.

Srednji sin Ivan također je krenuo stopama svojih poznatih roditelja te je završio glazbenu akademiju, a najmlađi Luka također pokazuje interes za glazbu.

Jednom je prilikom istaknula da se nada barem jednoj dobroj snahi uz tri sina. Voli pripremati tradicionalna jela za svoju obitelj, a najviše voli jela od grahorica, rajčica i ostalog povrća. Tijekom ljeta Zorica voli uživati sa svojom obitelji na otoku Hvaru. Današnja elektronička glazba joj se ne sviđa, a ne sviđa joj se ni silan trud oko spotova, šminke i odjeće gdje pjevanje potpuno pada u drugi plan.

Zorica Kondža proputovala je cijeli svijet, a danas se rado prisjeća anegdota koje su je uvijek pratile na njezinom putu. Tako je jednom prilikom pjevala u New Yorku, u restoranu Zadranina. Kada je otišla na spavanje u sobu iznad tog lokala čula se buka. Kasnije je saznala da su u restoran navratili članovi benda Nirvana, a Zorica se cijeli život s gorčinom prisjeća propuštene prilike da ih upozna. Osim toga, pamti i Splitski festival jedne godine kad joj je tijekom nastupa potpetica cipele ostala zaglavljena između dvije daske pa se nije mogla pomaknuti. Prisjeća se i koncerta u Kninu kada ju je pogodio grom u trenutku kad je dotaknula gitarista svog tadašnjeg benda Stijene.

Posao

Na kraju sedamdesetih godina prošlog stoljeća, Zorica Kondža je započela svoj glazbeni put u grupama ST, Novi dan, Pirati i u grupi Stijene. Grupa Stijene oformila se u Klisu te su se na scenu počeli probijati početkom osamdesetih. Njihove su pjesme prepoznate kod publike i kritike jer su pokazali zrelost i sposobnost u slijeđenju tadašnjih rock trendova. Za cijeli taj uspjeh bila je zaslužna i Zorica koja je svojom energijom i snažnim vokalom otpjevala nekoliko evergreena poput Ima jedan svijet, Singing that rock ‘n’ roll i Sve je neobično ako volim te. S grupom Stijene Zorica je objavila četiri studijska albuma.

1984. godine Zorica napušta bend i započinje solo karijeru. U počecima je bila prateći vokal velikih zvijezda poput Olivera Dragojevića i Miše Kovača. Nakon toga, počela je nastupati samostalno te je tijekom karijere surađivala s mnogim velikim imenima kao što su Zdenko Runjić i Nenad Ninčević. Ipak, najljepše ljubavne balade Zorice Kondže potpisuje njen suprug Banov. Budući da su joj oduvijek bile bitne i riječi, a ne samo glazbe pjesme, za stihove svojih pjesama zaposlila najbolje pisce takozvane primijenjene umjetnosti – Jakšu Fiamenga i Helenu Papić.

Solo karijeru Zorice Kondže obilježili su festivali, a ponajviše njezin domaći Splitski festival. Dugi niz godina svaki put iznova uveseljavala svoju domaću publiku izvedbama od kojih su najzapamćenije ostale Pokora, Vrijeme ljubavi, Ti si moj san s Oliverom Dragojevićem, Do posljednjeg daha s Nenom Belanom, Zarobljena, Dobar dan ti, dušo s Tonyjem Cetinskim i Zauvijek. Za sve navedene pjesme osvajala je prva mjesta.

Osim Splitskog festivala, nastupala je i na Melodijama Istre i Kvarnera, na Zadarfestu, na Festivalu Opatija i mnogim drugima. 1990. godine na Jugoviziji je osvojila treće mjesto u duetu s Oliverom Dragojevićem, a 1985. trebala je nastupiti na Euroviziji s pjesmom Pokora, ali je na kraju odustala jer se na dan samog natjecanja obilježavala 5. godišnjica smrti Josipa Broza Tita. Na hrvatskom izboru na pjesmu Eurovizije – Dori, nastupila je četiri puta i to redom 1993., 1994., 1998. i 2006. godine. Na tom je natjecanju dva puta bila četvrta, jednom sedma, a jednom je nastupila samo na polufinalnoj večeri.

Okosnica njezine karijere bio je koncert u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog gdje je 2015. obilježila 30 godina svoje bogate karijere.

2016. godine odlučila se povući sa svih festivala na kojima je, kako kaže, dala najbolje od sebe, ali naglašava da je sada vrijeme da tu priliku prepusti mlađim naraštajima.

Izdala je dva solo studijska albuma 1994. i 2001. godine, a 2004. izdala je Zlatnu kolekciju sa svojim najvećim hitovima.

Danas ima kultni status dive pa je pod imenom La diva i ostala zapamćena među glazbenim krugovima.

Osim glazbe, Zorica Kondža nakratko se okušala u glumi te je tako krajem devedesetih imala glavnu ulogu u operi Krvava svadba, a njezin je talent i tamo prepoznat pa je tako bila nominirana u kategoriji najbolje ženske uloge.

Najveća postignuća

Na festivalima je redovito osvajala razne nagrade pa se tako izdvajaju brojna prva mjesta po odluci stručnog žirija, ali i publike.

Njezin glas prepoznat je i izvan granice Hrvatske. U Dresdenu je u Njemačkoj 1984. godine osvojila prvu nagradu stručnog žirija, a istu tu nagradu dobila je i u Pragu u Češkoj sljedeće godine.

Nakon svega što je dala hrvatskoj glazbi, 2015. godine dobila je Status Hrvatske glazbene unije za izniman doprinos hrvatskoj glazbi, što je zasigurno bila najveća potvrda njenog glazbenog statusa i vrijednosti.

Autor: M.S.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*