Neno Belan je hrvatski kantautor i skladatelj zabavne i pop-rock glazbe te nekadašnji frontmen popularnog splitskog sastava Đavoli. Jedan je od deset najizvođenijih hrvatskih autora, a 2012. godine se s pjesmom Oceani ljubavi našao na prvom mjestu najizvođenijih autora u Hrvatskoj. Rođen je u Splitu, 2.2.1962. godine. Svira gitaru, usnu harmoniku, mandolinu i ukulele.
Obrazovanje
Neno je na nagovor roditelja s deset godina počeo pohađati glazbenu školu i učiti svirati klasičnu gitaru. Glazbenu školu je završio nakon šest godina i upisao je Elektrotehničku školu u Splitu.
Poslije srednje škole upisao se na Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu. Tijekom studiranja u jednom je trenutku prodao gitaru jer je mislio da se više neće baviti glazbom i da će završiti fakultet. Međutim, nakon 1986. godine se počinje baviti isključivo glazbom, a fakultet nije završio.
Privatni život
Djetinjstvo je proveo u splitskom kvartu Skalice, a od 1971. na Blatinama gdje pohađao osnovnu školu. Njegov otac Jakov je bio farmaceut, a majka Marija je radila u knjigovodstvu. Ima i dvije sestre, Antoniju i Anu.
1992. je nakon deset godina veze oženio tadašnju djevojku Mariju s kojom je dobio kćer Nikolinu. Od Marije se rastao nakon dvije godine braka, ali su ostali u jako dobrim odnosima pa ih zajednički prijatelji često u šali nazivaju najboljim rastavljenim parom na svijetu. Kćer Nikolina je krenula očevim stopama i bavi se pjevanjem, a u Ljubljani je završila studij audio inženjeringa.
1992. godine se zbog posla preselio u Zagreb i tamo je živio tri godine. Nakon toga se zbog tadašnje djevojke seli u Rijeku u kojoj ostaje i nakon prekida s djevojkom. Danas živi na relaciji Zagreb – Rijeka – Split. Rijeku smatra svojom bazom jer tamo ima stan i vlastiti studio, za Zagreb ga veže posao, a sa Splitom je obiteljski vezan. Slobodno vrijeme voli provoditi na Braču gdje njegova majka, porijeklom iz Pučišća ima kuću.
Neno iza sebe ima dugu karijeru koja nije obilježena nijednim skandalom. Smatra da je recept za dugovječnost na sceni isključivo kvalitetan rad i želi da ga ljudi pamte po njegovim pjesmama, a ne po detaljima iz privatnog života. Želja mu je jednog dana raditi glazbu za film.
Posao
Neno Belan je karijeru započeo u bendu Đavoli koji je nastao na inicijativu njegovog prijatelja Marinka Biškića. Marinko je bio pjevač, a Neno gitarist i u početku su se zvali Marinko i galebovi asfalta. Nakon Marinkovog odlaska u Zagreb zbog posla, Neno je postao privremeni pjevač grupe i tako se do danas nastavio baviti pjevanjem. Bend je kasnije promijenio ime u Đavoli, po ljubavnoj pjesmi talijanskog autora Rocca Granata – Diavoli. Prvi nastup su imali u Gospiću povodom kulturne razmjene u organizaciji omladinske organizacije, a prvi koncert su održali u Splitu u jedriličarskom klubu ACI marine. Predgrupa im je bio Marijan Ban.
1986. godine su objavili svoj prvi album Ljubav i moda koji je dobio naziv po jednom domaćem filmu iz 1960. Glazbu je pisao Neno,a tekstove njihov prvi menadžer Robert Ćaleta i tako su nastale pjesme koje su i danas poznate, poput one Pričaj mi o ljubavi. Drugi album Hallo Lulu 22, na kojem se nalazi popularna pjesma Stojin na kantunu, objavili su godinu dana nakon prvog albuma, a naziv je dobio po papirićima za duhan koje su koristili u to vrijeme. 1988. godine je objavljen album Ostani uz mene i u tom razdoblju nastupaju na festivalima širom zemlje. 1989. godine na festivalu u Splitu izvode skladbu Dugo toplo ljeto i odnose prvo mjesto, a iste godine su objavili i kompilacijski album Balade – Kada se nađem u predjelu noći.
1991. godine Neno Belan se odlučio posvetiti solo karijeri. Izdao je dva samostalna albuma, Vino noći i Dolazi ljubav. Bend Đavoli se u izmijenjenom sastavu okuplja 1998. godine i objavljuju povratnički album Space twist s kojeg dolazi njihova poznata pjesma Jagode i čokolada koju je skladao Saša Lošić, a Neno napisao tekst. Bend se ipak nije održao na okupu pa su 1993. Godine u zagrebačkom klubu Hard Rock Caffe održali oproštajni koncert.
Neno karijeru nastavlja nastupajući s bendom Fiumens kojeg su činili Leo Rumora, Olja Dešić i Vedran Križan. Prvi album pod nazivom Luna e stelle, s kojeg potječu pjesme Ka’vanna, Ludo zaljubljen i Uspomene, objavili su 2002. godine. Nakon toga su jedno vrijeme u suradnji sa šibenskom klapom More objavljivali samo hit singlove poput Divojka sa juga, Galeb i Srce od leda. Rijeka snova je bio njihov sljedeći album, a nakon dva uspješna koncerta u zagrebačkoj Tvornici kulture 2009. godine su objavili dvostruki album uživo, Tvornica snova. Posljednji album koji su izdali bio je Oceani ljubavi iz 2012. godine.
2015. godine pjevač je sa slovenskom pjevačicom Aylom nastupio na slovenskom natjecanju za pjesmu Eurosonga, ali se nisu uspjeli plasirati u superfinale natjecanja.
U suradnji s redateljicom Ninom Kleflin je radio autorsku glazbu za tri dječja mjuzikla – Buratino, Matilda i Čarobnjak iz Oza. Tijekom rada na mjuziklu Matilda došao je na ideju da napravi soundtrack s pjesmama iz predstave koje su otpjevali Oliver Dragojević, Zorica Kondža, Vanna, Davor Gobac, Marijan Ban, Jelena Rozga, Luka Nižetić i Maja Posavec.
Neno Belan & Fiumens godišnje održavaju oko sedamdeset koncerata po Hrvatskoj i susjednim zemljama. 2016. godine je u Domu sportova održao koncert kojim je obilježio 30 godina karijere.
Najveća postignuća
Neno Belan je jedan od najpoznatijih i najizvođenijih hrvatskih autora, a njegovo ime se svake godine nađe na ZAMP-ovoj listi najplaćenijih autora. Nastupao je na Dori, Zadarskom festivalu, Melodijama hrvatskog Jadrana, Splitskom festivalu, etnofestu u Neumu te na Šibenskim večerima dalmatinske šansone i često osvajao prve nagrade.
2008. godine je s Fiumensima dobio Porin za najbolji pop album, a album Tvornica snova je 2010. nagrađen Porinom u nekoliko kategorija – album godine, najbolji rock album, najbolju izvedbu grupe s vokalom i najbolji koncertni album.
Suradnja s Massimom Savićem na pjesmi Zar više nema nas, za koju je Neno napisao tekst također je donijela dva Porina, za najbolju vokalnu suradnju i za pjesmu godine. Osim Porina, dobitnik je i nagrade Hrvatskog društva skladatelja “Milivoj Koerbler” za skladatelja godine na koju je pjevač izuzetno ponosan.
U rujnu 2016. godine postao je umjetnički direktor Zagrebačkog festivala naslijedivši Antu Pecotića s kojim je do tad, kao član uredništva, surađivao na revitalizaciji festivala.
Autor: A.V.
Odgovori