Zdenko Runjić je bio estradni poduzetnik i jedan od najznačajnijih hrvatskih skladatelja zabavne glazbe. Napisao je oko osam stotina skladbi, a najplodonosnija je bila suradnja s Oliverom Dragojevićem za kojega je napisao nešto manje od dvije stotine pjesama. Pjesma “Galeb i ja”, koju je napisao za njega, smatra se jednom od najljepših domaćih pjesama. Preminuo je 27.10.2004. godine od moždanog udara.
Obrazovanje
Zdenko je osnovnu i srednju tehničku školu završio u Splitu. 1967. godine je diplomirao elektrotehniku na Elektrotehničkom fakultetu u Splitu. U glazbi je samouk i nema nikakvo službeno glazbeno obrazovanje. S obzirom na to da je bio odličan matematičar smatrao je da mu je matematika u određenom smislu pomogla u skladanju. O glazbi je učio slušajući ploče, pitajući i tražeći po udžbenicima.
Privatni život
Obitelj Runjić je porijeklom iz Labina Dalmatinskog ali za vrijeme rata odlaze u istočnu panonsku Hrvatsku. Zdenkov otac Ante je radio kao željezničar u Slavonskom Brodu, a nakon što im je 1942. godine tijekom bombardiranja uništen stan doselili su se u Garčin u kojem je Zdenko rođen 26.10.1942. godine. Nekoliko godina nakon njegovog rođenja obitelj se vratila u Split.
Kao dječak je stanovao pokraj Đardina u Dioklecijanovoj palači, u kući u kojoj je prije rata stanovao Ivo Tijardović. Jedne ljetne večeri je u Đardinu nepoznata klapa pjevala serenade što se njega posebno dojmilo i izazvalo dotad nedoživljeno uzbuđenje te ga navelo na razmišljanje o tome hoće li on ikada moći postići nešto takvo. Počeo je učiti svirati gitaru, svirao je u KUD-u Filip Dević i školskom mandolinskom orkestru. Jedno vrijeme je u juniorskoj momčadi Hajduka igrao kao golman, a zatim se prebacio na rukomet i u prvoj momčadi Splita ostao pet godina. Odustao je od rukometa kad se klub plasirao u prvu ligu, a on zbog studija nije imao vremena putovati.
Trenutak u kojem je odlučio da želi komponirati dogodio se 1958. godine dok je još bio srednjoškolac. Nakon povratka iz škole slušao je radio na kojem se prenosilo finale San Rema, a pobijedila je pjesma “Volare” Domenica Modugna. Pjesma ga se dojmila do te mjere da je bio šokiran i odlučio je da i on mora komponirati. U to vrijeme je, kao i svi početnici i entuzijasti, maštao kako će njegove pjesme postići veliki uspjeh.
Sa suprugom Marijom dobio je dvoje djece, kći Anu i sina Borisa, a iz drugog braka, sa suprugom Vedranom, dobio je kći Ivanu. Pjesma “Ključ života” je nastala upravo u noći kad se Ivana rodila, a posvetio ju je supruzi Vedrani i novorođenoj bebi.
Posao
Njegov prvi posao je bio posao glazbenog urednika na Radio Splitu gdje je radio do 1992. godine. Nakon povratka iz vojske zaposlio se kao tehnolog u Jugoplastici, a kasnije je napredovao i došao do mjesta direktora jedne od tadašnjih pet proizvodnih cjelina.
Nekoliko godina je bio asistent na Elektrotehničkom fakultetu u Splitu, a od 1970. do 1974. godine je radio kao direktor u nakladničkoj kući MEI-INTERFEST. Osim toga, u razdoblju od 1988. do 1992. godine je bio direktor splitskog Festivala zabavne glazbe.
Sa suprugom Vedranom je 1990. godine osnovao vlastitu nakladničku tvrtku Skalinada koja je u prvih sedam godina postojanja objavila oko sto izdanja koja su se prodala u milijunskoj nakladi. 1993. godine je pokrenuo Melodije hrvatskog Jadrana, festival zabavne glazbe koji je u organizaciji Skalinade održan deset puta, a nakon toga su organizirana i dva Splitska festivala.
Ukupno je napisao oko osam stotina pjesama koje je pjevao odabrani krug pjevača kao što su Oliver Dragojević, Mišo Kovač, Doris Dragović, Josipa Lisac, Tereza Kesovija, Meri Cetinić, Jasna Zlokić, Ibrica Jusić, Novi fosili i drugi. Suradnja s Oliverom dovodi do višestrukih nagrada i nastupa na više od sto festivala zabavne glazbe u inozemstvu i zemlji. Započela je još 1967. godine kad je Oliver kao mladić s grupom Batali svirao u Dioklecijanovim podrumima. Olivera i Meri Cetinić je smatrao izvanredno muzikalnim pjevačima koji odlično osjećaju ono što pjevaju pa je s njima i ostvarivao najbolju moguću suradnju.
Skladao je glazbu za filmove “Roko i Cicibela” i “Servantes iz malog mista” Miljenka Smoje, kao i za sve međunarodne sportske priredbe koje su se događale u Splitu poput Prvenstva Europe u plivanju 1981., Mediteranskih igara 1979. i atletskog prvenstva Europe 1990. godine. Posljednjih nekoliko godina prije smrti je radio na glazbi za hrvatski pučki mjuzikl “Grgur”.
Nakon Zdenkove smrti njegova kći Ivana je obećala da to neće biti njegov kraj i pokrenula je projekt “Runjićeve večeri” koje se u spomen na autora održavaju svake godine i na njima nastupaju vodeći hrvatski glazbenici.
Najveća postignuća
Djela Zdenka Runjića ne poznaju granice, skladbe se izvode posvuda i tantijemi dolaze iz nekoliko država. Pisac Miljenko Smoje je za njega rekao da je sa svojom glazbom postao simbol Splita, kao što je Ivo Tijardović nekada bio.
Dobitnik je mnogobrojnih priznanja, a samo suradnja s Oliverom Dragojevićem im je donijela 23 nagrade od kojih je jedanaest nagrada stručnog ocjenjivačkog suda, a dvanaest nagrada publike. 2000. godine je dobio nagradu Milivoj Koerbler za 40 godina umjetničkog djelovanja. Zbog osobitih zasluga za kulturu, 1995. godine je odlikovan odličjem Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.
Dobitnik je i nekoliko Porina: 1998. godine kao producent/autor u kategoriji najboljeg ponovnog izdanja Antologije Oliver Mix I i Oliver Mix II, 2000. godine kao producent za najbolji album zabavne glazbe Kao da te ne volim i kao umjetnički direktor za najbolji festivalski album Melodija hrvatskoga Jadrana, te 2004. godine kao autor izdanja u kategoriji najboljeg tematsko-povijesnog albuma Moj galebe, 100 snimaka 1962-2002.
Porina za životno djelo dobio je 1998. godine.
Autor: A.V.
Odgovori