Željko Glasnović

Željko Glasnović je hrvatski general i političar. Ratovao je na Južnom bojištu i vodio borbena djelovanja u Lici, a nakon pada Vukovara je po zapovijedi prešao u Tomislavgrad, u Bosni i Hercegovini. Prvi put se politički angažirao na parlamentarnim izborima održanim u studenom 2015. godine. Poznat je po svojim ekstremno desnim političkim stavovima, a u Hrvatskom saboru ne prima plaću nego volontira.

Obrazovanje

Na službenim stranicama Hrvatskog sabora stoji da Glasnović ima srednju stručnu spremu.

Privatni život

Rođen je 24.2.1954. godine u Zagrebu.

Kao dijete od osam godina se s majkom i bratom odselio iz tadašnje Jugoslavije u Kanadu. Njegov otac je neposredno nakon njihovog rođenja otišao u Ameriku jer nije želio služiti vojsku JNA, a s obzirom na to da je u Rimu završio glazbenu akademiju, u Americi je radio kao glazbenik. Željko i brat ga nikad nisu upoznali jer je umro vrlo mlad.

Nije oženjen i nema djecu.

Posao

Glasnović je pet godina proveo u kanadskoj vojsci, a godinu i pol u francuskoj Legiji stranaca. U kolovozu 1991. godine dolazi u Hrvatsku i priključuje se Zboru narodne garde. Za vrijeme rata je djelovao u Lici i na Južnom bojištu, a nakon pada Vukovara je prešao u Bosnu i Hercegovinu, u Tomislavgrad gdje je trebalo obučavati nove postrojbe.

U travnju 1992. godine je sudjelovao u borbama na Kupresu gdje je teže ranjen. Dobio je metak pored srca, a prepričavalo se kako je suborcima tada rekao da ga ostave i krenu s izvlačenjem. Suborci ga ipak nisu poslušali pa su ga izvukli preko snijegom zametenih planina do franjevačkog samostana na Šćitu u Rami, odakle je dalje prebačen u Split. U bolnici u Splitu je proveo dva mjeseca, a nakon toga je pobjegao i vratio se na kupreško ratište. U listopadu 1992. godine je preuzeo brigadu Kralj Tomislav. Tada je njegov brat blizanac Davor zarobljen na Kupresu i mučen u srpskim logorima.

Disciplinu i odgovornost je uvodio po uzoru na Legiju stranaca, a oni koji su kršili pravila i nisu se vojnički ponašali bili su kritizirani pred cijelom postrojbom. Njegovu brigadu u Tomislavgradu je činilo i 500 Muslimana koji su nakon početka hrvatsko-muslimanskih sukoba razoružani, ali nikome se ništa nije dogodilo.

Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma Glasnović postaje zapovjednik Prve gardijske brigade Hrvatskog vijeća obrane, a u to vrijeme započinje operacija Cincar u kojoj je ta brigada sudjelovala u oslobađanju Kupresa. U svibnju 1994. godine je smijenjen s te funkcije i postaje zapovjednik Zbornog područja Tomislavgrad. Prilikom oslobađanja dijelova Bosne i Hercegovine poslije operacije Oluja, Glasnović je bio zapovjednik HVO-a u sklopu Hrvatskih snaga koje su činili HV i HVO, a kojima je zapovijedao general Ante Gotovina.

Poslije Daytonskog mirovnog sporazuma postao je programski menadžer za program vojne stabilizacije u Sarajevu, a nakon toga je godinu dana bio zapovjednik Hrvatskog gardijskog zbora. 2000. godine ga je tadašnji predsjednik Stjepan Mesić umirovio nakon pisma dvanaestorice generala koji su tražili prestanak kriminalizacije Domovinskog rata. Nakon umirovljenja je povremeno nastupao u medijima, protivio se politici koja mlade ljude šalje u mirovnu i uključio s u polemiku oko dijela visokih vojnih dužnosnika koji su dobili dvije mirovine.

Iako je Glasnović dragovoljac od 1991. godine, poslije prisilnog umirovljenja 2000. godine je morao dokazivati to na sudu. Nakon završenog sudskog procesa je dobio mirovinu u Hrvatskoj, a 2007. godine mu je iz Bosne i Hercegovine javljeno da i kod njih ima pravo na mirovinu.

Na parlamentarnim izborima održanima u Hrvatskoj u studenom 2015. godine, Željko Glasnović se našao na HDZ-ovoj listi za dijasporu. Nije bio član stranke prije toga, a ni kasnije. Motivaciju da se po prvi put priključi politici našao je u riječima pape Ivana Pavla II. koji je jednom prilikom pozvao Hrvate da budu aktivni u javnom i političkom životu svoje domovine.

Glasnović je isticao da će u Saboru biti glas dijaspore i hrvatskih branitelja, te da će najviše ukazivati na činjenicu da su Hrvati iz Bosne i Hercegovine isključeni iz društvenog i ekonomskog razvoja Hrvatske. Na izborima koji su se održavali 2016. godine opet je izabran za saborskog zastupnika, ali tada nije sudjelovao na izborima pod okriljem HDZ-a, nego je formirao svoju Nezavisnu listu.

Početkom lipnja 2017. godine Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović osnivaju stranku Bruna Esih – Zlatko Hasanbegović: Neovisni za Hrvatsku koja sa Željkom Glasnovićem čini Klub zastupnika Neovisni za Hrvatsku.

Najveća postignuća

Željko Glasnović je služio u tri vojske – kanadskoj, francuskoj i hrvatskoj koja je ipak odredila njegov put. Nekadašnji vojnik francuske Legije stranaca i umirovljeni general Hrvatske vojske svojoj biografiji je od 2015. godine dodao i funkciju saborskog zastupnika.

Autor: A.V.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*