Rajko Ostojić je hrvatski političar i liječnik. Nakon pobjede Kukuriku koalicije 2011. godine postaje ministar zdravstva u Vladi Republike Hrvatske i tu dužnost obavlja do lipnja 2014. godine.
Obrazovanje
Rajko je osnovnu i srednju školu završio u Zagrebu. 1986. godine je diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, 1990. postaje magistar medicinskih znanosti, a 1996. godine doktor medicinskih znanosti. Specijalizirao je internu medicinu sa subspecijalizacijom iz gastroenterologije i hepatologije.
Medicinsko znanje je usavršavao u SAD-u na John Hopkins Medicine International školi gdje prošao nekoliko tečajeva iz zdravstvenog menadžmenta.
Privatni život
Rođen 19.1.1962. godine u Zagrebu. Rajkovi roditelji su porijeklom iz Ploča, a njegov otac Nedjeljko je bio direktor tamošnje luke. Sestra Slobodanka Ostojić Kolonić je također liječnica, u Kliničkoj bolnici Merkur je predstojnica Klinike za unutarnje bolesti.
U braku je s Draženkom Ostojić koja je pročelnica zavoda za dijagnostiku i intenzivno liječenje u Klinici za psihijatriju Vrapče. Imaju sina Zvonimira koji je krenuo stopama svojih roditelja.
Kolege Rajka vide kao kolegijalnu osobu koja je uvijek spremna pomoći i koja se ne oslanja na ideološka opredjeljenja i prijateljske odnose. Andrija Hebrang, koji bio Rajkov profesor na fakultetu, smatra ga komunikativnim i profesionalnim te ističe da nikad ne stavlja pojedinačne interese ispred općih.
Posao
Rajko je sudjelovao u Domovinskom ratu kao liječnik u ratnim postrojbama Hrvatske vojske od studenog 1991. do priznanja Hrvatske u Ujedinjenim narodima u svibnju 1992. godine. Sudjelovao je i u uspostavi internističke službe u kninskoj Općoj bolnici nakon vojno – redarstvene akcije Oluja.
Njegovi kolege tvrde kako je još za vrijeme studija pokazivao političke ambicije ali nije bio član nijedne stranke. U politiku ulazi 2000. godine nakon tadašnje pobjede SDP-a na izborima kad je kao nestranačka osoba postao zamjenik ministrice zdravstva Ane Stavljenić – Rukavine u Vladi Ivice Račana. Ministrica Stavljenić – Rukavina je 2002. godine morala odstupiti zbog afere oko neispravnih strojeva za dijalizu zbog kojih je nekoliko pacijenata preminulo, a s njom odlazi i Rajko. Nakon toga prvo postaje pomoćnik ravnatelja KBC-a Zagreb, a kasnije njegov zamjenik gdje ostaje do kraja 2004. godine.
Uoči parlamentarnih izbora 2007. godine postaje član SDP-a. Bio je predsjednik SDP-ova savjeta za zdravstvo, a predsjednik središnjeg savjeta SDP-a Zagreb postaje 2010. godine. Nakon pobjede Kukuriku koalicije na izborima 2011. godine postaje ministar zdravstva.
U vrijeme izbora za gradonačelnika Zagreba 2013. godine Zoran Milanović mu nudi da postane kandidat SDP-a za gradonačelnika iako je to prvotno trebao biti Davor Bernardić. Ostojić je prihvatio kandidaturu, na iznenađenje mnogih, a u drugom krugu izbora je uvjerljivo izgubio od Milana Bandića. Osim tog poraza, SDP je izgubio većinu u Skupštini Grada Zagreba nakon što ju je imao više od deset godina.
Na parlamentarnim izborima 2016. godine Zoran Milanović ga izostavlja s liste kandidata što je mnogima bilo iracionalno i neobjašnjivo s obzirom na to da je strankama u cilju postizanje što boljih rezultata na izborima, a čemu bi Rajko Ostojić kao ugledni liječnik zasigurno pridonio. Neki izvori iz SDP-a su kao razlog izostanka na listi navodili osvetu Zorana Milanovića Rajku Ostojiću jer je na stranačkim izborima podržao Zlatka Komadinu. Naime, Rajko Ostojić je bio šef kampanje Zlatka Komadine i u više navrata je izjavljivao da Milanović treba odstupiti te je u pismu upućenom članovima SDP-a između ostalog napisao da “SDP nikada ne smije postati talac jednog čovjeka”, misleći na Zorana Milanovića.
Najveća postignuća
Rajko Ostojić je redoviti član hrvatske Akademije medicinskih znanosti, član je Hrvatskog liječničkog zbora i predsjednik Hrvatskoga gastroenterološkog društva. Objavio je 185 znanstvenih i stručnih radova te publikacija, aktivno je sudjelovao u znanstvenim projektima Svjetske zdravstvene organizacije i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.
Kao predstavnik Europe na Američkom koledžu za gastroenterologiju dobio je prestižnu međunarodnu stipendiju International GI Training. I sam je bio predavač na sveučilištima u Europi, SAD-u i Hrvatskoj te na brojnim međunarodnim i nacionalnim kongresima, a i danas je izvanredni profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.
Autor: A.V.
Odgovori