Jozo Radoš hrvatski je političar. Bio je član političke stranke HSLS, a kasnije i Hrvatske narodne stranke – liberalnih demokrata. Također je pola mandata obnašao dužnost ministra obrane. Javnost ga najviše pamti kao ministra koji je ukinuo obvezno služenje vojnog roka.
Obrazovanje
U rodnoj Seonici Radoš je završio prva tri razreda osnovne škole, a potom se s obitelji preselio u Đakovo gdje je nastavio osnovnoškolsko obrazovanje.
Potom je u Zagrebu upisao vojnu gimnaziju. Nakon druge godine Tehničke vojne akademije potajno je upisao studij na Filozofskom fakultetu jer mu se vojska prestala sviđati. U isto je vrijeme počeo pohađati i Elektrotehnički fakultet na kojemu je prije i diplomirao.
Na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, smjer radiokomunikacije i profesionalna elektronika, diplomirao je 1983. godine, a na Filozofskom fakultetu 1993. godine.
2011. godine Radoš je završio poslijediplomski studij na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu iz područja međunarodnih odnosa.
Privatni život
Jozo je rođen u Seonici kod Tomislavgrada 3.11.1956. godine kao najstarije dijete u obitelji. Budući da je rođen na selu, čuvao je janjce i krave. Odgajan je u katoličkom duhu i tako je ministrirao u crkvi, kod fra Bone. Kad je imao desetak godina obitelj se preselila u Đakovo.
Radoš živi u Sesvetskom Brestju. Otac je troje djece: Ružice, Dorotee i sina Marka.
U svoje slobodno vrijeme voli otići na planinarenje i boćanje, a i član je planinarskog društva “Lipa”.
Posao
Nakon što je diplomirao, pola je godine predavao matematiku u osnovnoj školi u Drenju, mjestu pokraj Đakova, a pola godine bio je profesor povijesti u đakovačkoj srednjoj školi. Nakon toga je dvije godine predavao elektrotehničke predmete u srednjoj školi, također u Đakovu.
1986. godine počeo je raditi u Zagrebu, u “Končaru”, kao razvojni projektant sustava energetske elektronike. Potom
1990. godine prelazi u TEŽ, Tvornicu električnih žarulja, gdje radi kao tehnolog za elektroniku.
Svoju je političku karijeru započeo u veljači 1989. godine kada se učlanio u stranku HSLS shvaćajući ovu stranku kao stranku s liberalnim intelektualcima prožetu socijalnom notom.
Tijekom Domovinskog rata obnašao je dužnost pripadnika pričuvnog sustava MUP-a, a bio je i član Republičkog štaba Narodne zaštite.
1992. godine postaje potpredsjednikom HSLS-a, a ujedno i saborski zastupnik upravo te stranke.
Bio je predsjednik Mandatno-imunitetnog povjerenstva, kao i član Odbora za pravosuđe i vanjsku politiku. Također je bio i u izaslanstvu Hrvatskog sabora u parlamentarnoj skupštini OESS-a i Zapadnoeuropske unije.
Tijekom Zagrebačke krize, koja se javila jer političke stranke nisu postavile svog kandidata za gradonačelnika upravo zbog protesta protiv tadašnjeg predsjednika dr. Franje Tuđmana i HDZ-a, Radoš je tada bio izabran za gradonačelnika, no predsjednik dr. Franjo Tuđman ga nije potvrdio. Dakle, službeno nije proglašen gradonačelnikom i zbog toga je morao s te dužnosti odstupiti.
1998. godine postaje glavnim tajnikom HSLS-a.
Radoš je bio član političke stranke HSLS koja je na parlamentarnim izborima, održanima 2000. godine, stupila u savez s SDP-om. Te su godine pobijedili na izborima i Radoš je postao ministar obrane u vladi kojom je predvodio Ivica Račan.
Od 28.1.2000. do 30.7.2002. godine bio je ministar obrane Republike Hrvatske. Ukinuo je obavezno služenje vojnog roka smatrajući da je to neobavezan teret za državu.
Kada je Dražen Budiša, tadašnji predsjednik HSLS-a, napustio vladu 2002. godine, ova se politička stranka podijelila na dvije strane. Na jednoj je strani bio Radoš koji je ujedno bio i u provladinom dijelu te je stvorio novu stranku pod nazivom “Libra”, stranke liberalnih demokrata, na čelu koje je bio sam Radoš. Kasnije je podnio ostavku i na mjestu ministra zamijenila ga je Željka Antunović, članica SDP-a.
Libra se na čelu s Radošom 2005. godine ujedinila s Hrvatskom narodnom strankom i od tada se naziva Hrvatska narodna stranka – liberalni demokrati. Te je godine Radoš postao i zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, a tu je dužnost obnašao na ukupno četiri saziva.
Dužnost saborskog zastupnika obnašao je do izbora 2007. godine, a u Sabor je ponovno ušao nakon izbora 2011. godine.
Radoš je bio i hrvatski promatrač u Europskom parlamentu godinu dana.
2013. godine odlučio se kandidirati na izborima za Europski parlament, ali nije uspio dobiti mandat.
Član je Središnjeg odbora HNS-a i zastupnik u Europskom parlamentu. Član je Odbora za vanjske poslove i izaslanik je u Odboru za stabilizaciju i pridruživanje Crne Gore EU-u, kao i za odnose s Bosnom i Hercegovinom i Kosovom.
Od 2014. godine bio je zamjenik u pododboru za sigurnost i obranu i u Odboru za promet i turizam. A iste je godine postao i zastupnik u Europskom parlamentu.
Najveća postignuća
Kao član političke stranke HSLS-a, Radoš je obnašao dužnost ministra obrane Republike Hrvatske, pola mandata. Javnost će ga zapamtiti kao ministra koji je ukinuo obavezno služenje vojnoga roka.
Autor: S.I.
Odgovori