Željka Antunović poznata je kao hrvatska političarka koja je među prvima skrenula pažnju na važnost rodne ravnopravnosti u politici, ali i šire. Bivša je potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske i prva žena u povijesti ratnog zrakoplovstva u Hrvatskoj koja je letjela u poznatom hrvatskom ratnom zrakoplovu MIG-21.
Obrazovanje
U Virovitici je završila osnovnu školu i gimnaziju. Godine 1979. diplomirala je na Fakultetu za vanjsku trgovinu u Zagrebu. Po struci je diplomirana ekonomistica. Godine 1999. na Sveučilištu u Harvardu završila je program “Vođenje u uvjetima razvoja”.
Privatni život
Rođena je 15.9.1955. godine u Virovitici, gradu poznatih književnika, umjetnika i ljudi. Udala se za Zorana Antunovića s kojim je dobila svoje djece.
Odlično govori engleski i njemački jezik.
Posao
Nakon što je diplomirala na Fakultetu za vanjsku trgovinu Željka je dobila posao u Mesnoj industriji “Sljeme”, a već 1980. godine došla je na poziciju šefice za računovodstvo u istoj industriji.
Na poziciji šefice bila je do 1984. godine. Na tom poslu se upoznala s temeljima ekonomije i kako gospodarstvo i ekonomija funkcioniraju u samoj industriji, ali i u državi.
Nakon četverogodišnje karijere kao ekonomistica u Mesnoj industriji “Sljeme” Željka je 1994. godine dobila posao u Stambeno-komunalnom poduzeću “Zagreb”. Na tom mjestu se upoznala s upravljanjem i organiziranjem nekretnina u državnom posjedu.
Na tom radnom mjestu zadržala se sve do 1993. godine kada počinje raditi kao urednica i savjetnica za časopis “Računovodstvo i financije”, koji je pokrenula Hrvatska udruga računovođa i financijskih djelatnika.
Kao urednica časopisa Željka je bila u stalnom kontaktu s tadašnjom financijskom i ekonomskom situacijom u državi, ali i onom političkom koja je određena financijskom situacijom. Sve do 1995. godine radila je kao urednica i savjetnica za navedeni časopis.
Iste godine kada je krenula raditi za časopis “Računovodstvo i financije” Željka je došla na poziciju vijećnice u Skupštini grada Zagreba. Na toj poziciji je radila sve do 1995. godine, iste godine kada je prestala pisati za časopis. Djelujući kao vijećnica, Željka aktivno ulazi u političke vode i nastavlja djelovati unutar politike.
Postala je članicom Socijaldemokratske stranke Hrvatske (SSH). U Socijaldemokratskoj stranci bila je sve do ujedinjena s SDP-om 1994. godine. Nakon toga Željka prelazi u SDP.
Nakon prestanka obnašanja dužnosti vijećnice u Skupštini grada Zagreba, 1995. godine Željka je izabrana za zastupnicu u Hrvatskom saboru. U tom trenutku ulazi u ozbiljne političke vode i njezina karijera je u stalnom progresu.
Godine 1996. postala je članicom Glavnog odbora SDP-a za Odbor izbora, imenovanja i administrativnih poslova, a od 1997. do 1998. izabrana je ponovno vijećnicom u Skupštini grada Zagreba.
Kada je SDP 2000. godine pobijedio na stranačkim izborima, Željka je postala zastupnicom u Hrvatskom saboru.
Od 2000. do 2003. godine bila je na poziciji potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske za ljudska prava i ljudske djelatnosti i na toj poziciji je predsjedavala Povjerenstvima za ravnopravnost spolova.
Godine 2003. ponovno je izabrana zastupnicom SDP-a u saboru. U svibnju 2004. godine izabrana je za zamjenicu predsjednika SDP-a Ivice Račana.
Na toj poziciji je bila sve do 2007. godine kada je ponovno izabrana zastupnicom SDP-a, nakon što je postala potpredsjednicom Sabora iz reda oporbe.
Godine 2003. izabrana je predsjednicom Odbora za informiranje, informatizaciju i medije.
Nakon stranačkih izbora, na kojima je izgubila od Zorana Milanovića s 53 glasa razlike, 15.3. 2008. godine podnijela je ostavku.
Godine 2010. ponovno je pokušala ući u političke krugove kada se kandidirala za predsjednika SDP-a, ali je izgubila od Davora Bernardića. Nakon toga se povlači u potpunosti iz politike.
Nakon izlaska iz politike vratila se svom prvotnom zvanju ekonomistice i pokrenula je konzultantsku tvrtku Nea pragmata za savjetovanje, brojnim privatnicima, investitorima i biznismenima.
Autorica je većeg broja stručnih članaka na temu ekonomije i financija.
Najveća postignuća
Godine 1995. postala je prva predsjednica Socijaldemokratskog foruma žena SDP-a. Na poziciji predsjednice dobila je mandat od četiri godine.
Pokrenula je temeljna pitanja o rodnoj ravnopravnosti prvo u politici, a zatim i šire. Ljudi su je simpatizirali zbog svoje ustrajnosti i zalaganja.
Da je veliki pobornik rodne ravnopravnosti u politici i šire govori i činjenica da je bila voditeljica državnog izaslanstva na zasjedanju Skupštine Ujedinjenih naroda “Žene 2000”. Na tom zasjedanju otvarala su se pitanja poput rodne jednakosti, ali razvoja i mira u 21. stoljeću.
2001. godine u Durbanu, u Južnoj Africi, zastupala Hrvatsku na Svjetskoj konferenciji na temu odupiranja rasizmu, rasnoj diskriminaciji, ksenofobiji i netoleranciji prema osobama koje pripadaju manjinskim skupinama i koje traže zaštitu od onih koji se ponašaju upravo po navedenim stavkama.
Godine 2002. izabrana je za ministricu obrane, dužnost je obnašala sve do kraja Vladinog mandata 2003. godine.
Autor: A.P.
Odgovori