Jelena Radan

Jelena Radan je hrvatska pjevačica čiji je glazbeni izričaj portugalski Fado kojeg karakteriziraju tužne melodije i tekstovi. Iza sebe ima bogatu karijeru s velikim brojem osvojenih nagrada i priznanja, kao i brojnim suradnjama s drugim glazbenicima.

Obrazovanje

Nakon završne osnovne i srednje škole, Jelena Radan pohađala je Pravni fakultet kojeg nije završila jer se htjela posvetiti glazbi. Tekstovi njenih pjesama su osim na hrvatskom, na francuskom, portugalskom i engleskom jeziku.

Privatni život

Jelena Radan rođena je 23.8.1974. godine u Zagrebu. Bila je vjenčana za grafičkog dizajnera i producenta Edija Mitića s kojim se razvela 2006. godine.

Krajem 2010. godine započela je vezu s Borisom Sekulićem koji je 15 godina mlađi od nje. Početkom 2014. godine par je dobio djevojčicu Mašu.

Posao

Jelena Radan ima zavidnu karijeru te se kroz život okušala u mnogo stvari, pretežito na pozornici. Njezin glazbeni izričaj započeo je s mjuziklom i pop rockom, nakon čega je prešla na Fado.

U tinejdžerskoj dobi bila je članica nekoliko bendova kao što su Funky Town i Contesa Nera. U to je vrijeme nastupala po zagrebačkim klubovima, ali i na malim ekranima u glazbenim programima.

Nakon toga, bila je solistica u mjuziklu pod nazivom Sarajevski krug koji je doživio veliki uspjeh te je više puta izvođen u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu. S tim mjuziklom nastupila je i u Austriji, Škotskoj i Sjedinjenim Američkim Državama.

2000. godine Jelena Radan sudjelovala je na Međunarodnom festivalu francuske šansone te je svojim nastupom odnijela pobjedu. Nakon toga, 2001. godine nastupila je na Melodijama hrvatskog Jadrana.

Tamo je otpjevala pjesmu “Ruže venu same” Zdenka Runjića. Ta joj je izvedba donijela nagradu za debitanta godine. 2005. godine održala je turneju pod nazivom “Moja potraga za fadom”.

Tijekom te turneje nastupila je u Trogirskoj katedrali, u Šibeniku, Zadru i Rovinju, u Dioklecijanovom podrumu, u zagrebačkoj Tvornici te u Rijeci i Osijeku. Surađivala je s Deanom Trdakom na svom izgovoru portugalskog jezika. Trdak joj je pomogao razumjeti portugalski jezik i kulturu.

2006. nastupila je u Opatiji na Liburnia jazz festivalu, a 2008. i 2012. na Siscia Open Jazz&Blues festivalu. S članicama grupe Meritas održala je i promotivnu američku turneju pod nazivom When tomorrow comes.

Nastupila je i u New Yorku gdje je održala koncert fada. 2010. postala je dijelom baletne izvedbe u kojoj izvodi fado pjesme. 2012. Jelena Radan postala je i dio predstave Femme Fadal – San o Amaliji Rodrigues u kojoj također izvodi fado s Pedrom Abreuom koji svira gitaru.

Tijekom karijere je surađivala s mnogim glazbenicima. Počevši od Parnog valjka, a kasnije s glazbenicima Vlatkom Stefanovskim i Miroslavom Tadićem. Nastupila je također s Matijom Dedićem, a on je bio i njen poseban gost u Tvornici.

Prvi album pod nazivom “Nije kraj” izdala je 2003. godine. 2005. snimila je live album fada “Moja potraga za fadom”, 2006. izdala je album imena “Novi dan”, a 2008. CD, ali i DVD “Fado na Peristilu” “Da vida quero os sinais” ili na hrvatskom “Od života želim znakove”.

Godine 2013. izdala je album “Voyage”. Za pjesmu “Nije kraj” videospot je napravila na znakovnom jeziku za gluhe osobe. Članovi njenog pratećeg benda su redom: Emil Gabrić na violini, Ivan Gazibara na kontrabasu, Miroslav Navračić na harmonici, Tomi Novak na gitari i Josip Konfić na bubnjevima i udaraljkama.

Osim glazbe, Jelena je sudjelovala u mnogim projektima. 2005. godine pokrenula je akciju podrške sigurnosti u prometu, a 2007. se odazvala na poziv MUP-a i pridružila se akciji Manje oružja, manje tragedija.

Za taj je projekt zajedno s grupom Meritas snimila pjesmu Čudesan svijet. 2008. godine sudjelovala je u projektu Ja volim životinje. 2007. i 2008. nastupala je u prvoj i drugoj sezoni HRT-ovog zabavno-glazbenog showa Zvijezde pjevaju.

Nakon toga, 2009. godine, nastavila se pojavljivati na HRT-u i to kao dio pjevačke postave glazbene emisije Evergreen. Iste je godina bila žiri u prvoj sezoni RTL-ovog zabavnog showa Hrvatska traži zvijezdu zajedno s Tonyjem Cetinskim i Goranom Lisicom – Foxom.

Najveća postignuća

Na prvom studijskom albumu “Nije kraj”, 2003. godine bila je nominirana u dvije kategorije za nagradu Porin. 2014. godine osvojila je Porin u kategoriji Najbolje likovno oblikovanje, a autori tog omota albuma Voyage su Boris Sekulić i Kreativne ovčice.

Isti je album 2013. bio nominiran za Impala (udruženje nezavisnih glazbenih izdavača) nagradu za najboljih europski album “malih”, to jest indie izdavača. Njena najprepoznatljivija pjesma je ostala “Leti do snova”. Ta je pjesma doživjela i svoju talijansku verziju pod nazivom “Prendi la vita”.

Autor: M.S.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*