Goran Karan

Goran Karan je hrvatski pjevač koji je poznat po brojnim hitovima, ulogama u mjuziklima, ali i po svom humanitarnom angažmanu. Ostvario je zavidnu internacionalnu karijeru i osvojio nagrade na mnogim festivalima, kako na domaćim tako i na međunarodnim. Pet je njegovih albuma dostiglo zlatnu, platinastu i dijamantnu nakladu.

Obrazovanje

Osnovnu i srednju školu završio je u Splitu.

Privatni život

Rođen je u Beogradu 2.4.1964. godine. Da je tamo rođen desilo se, kako kaže, sasvim slučajno, jer su mu roditelji tada bili na proputovanju po bivšoj SFRJ i tamo se našli u trenutku kada je došao na svijet. Djetinjstvo je, inače, proveo u Splitu, gradu kojega, kako ističe, obožava kao što obožava i zaigrati picigin na splitskoj plaži “Bačvice”.

Ima mlađu polusestru, Ivonu Urošević, koja živi i radi u Hamburgu.

S bivšom suprugom Suzanom ima sinove Roka i Ivana, a sa sadašnjom partnericom, Meri, blizance Mirana i Ivora.

Najdraže mu je kada među publikom na koncertu može vidjeti majku, Milenu.

Veliki je humanitarac. 2007. godine bio je jedan od organizatora humanitarne nogometne utakmice i koncerta čija je zarada bila namijenjena obiteljima vatrogasaca koji su te godine tragično stradali u vatrenoj stihiji na Kornatima. Događaj je, na splitski stadion “Poljud”, privukao više od trideset tisuća gledatelja. Na “Poljudu” je tri godine kasnije organizirao još jednu sličnu humanitarnu manifestaciju. Za projekt i manifestaciju “Naš mali svijet” napisao je i istoimenu pjesmu, koja je poslužila kao himna događanja. U ostvarivanju projekta su sudjelovale su brojne hrvatske i talijanske pjevačke zvijezde te bivši hrvatski reprezentativci.

Posao

Glazbom se počeo baviti osamdesetih godina dvadesetog stoljeća kada je radio i stvarao u bendovima kao što su “Zippo” i “Epicentar”.

1983. godine na inicijativu Zvonka Kaitnera-Doka osnovan je heavy metal band “Crna udovica” u kojem je Karan bio jedan od vokala. Pod pokroviteljstvom beogradske diskografske kuće “PGP RTB”, bend je 1987. godine snimio album pod nazivom “Sudbina”. Najpopularnija pjesma s albuma bila je “Obala tuge”. Bend se raspao 1990. godine. Članovi benda su 2008. godine , na dubrovačkoj tvrđavi Revelin, održali koncert povodom dvadeset i pete obljetnice osnutka benda.

Nakon što su se članovi “Crne udovice” razišli, Karan i Kaitner osnovali su bend i nazvali ga “Big Blue” te su istoimeni album prvijenac izdali 1995. godine na hrvatskom i engleskom jeziku. Pjesma s tog albuma, “Priznaj mi”, ovjenčana je titulom najvećeg rock hita te godine. Iste je godine Karan zaigrao glavnu mušku ulogu u mjuziklu “Sarajevski krug” u čijem su stvaranju sudjelovale brojne javne osobe. Ubrzo je izdan i istoimeni album s pjesmama iz mjuzikla, a i ostvarena su brojna gostovanja u državama poput Italije, Austrije, SAD-a, Njemačke i Francuske. U koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu nastupili su čak osam puta, a u “Posthopfu” u Linzu i u “Theater an der Wien” u Beču po dva puta.

Iako tada već započinje samostalnu pjevačku karijeru, svoj je prvi samostalni album, “Kao da te ne volim”, objavio tek 1999. godine. U međuvremenu je nastupao u glavnoj muškoj ulozi bečke produkcije mjuzikla “Rock it”. Ipak, već je 1997. godine, izvedbom singla “Kazna mi je što te ljubim”, osvojio prvo mjesto na “Zadarfestu”.

Njegova prva dva samostalna studijska albuma nastala su u suradnji s legendarnim splitskim skladateljem Zdenkom Runjićem. Na prvom se albumu nalaze iznimno poznate pjesme “Prozor kraj đardina” i “Lipa si, lipa”. S pjesmom “Prozor kraj đardina” osvojio je prvo mjesto na festivalu “Melodije hrvatskog Jadrana”, a pjesma “Lipa si, lipa” je na festivalu u Puli osvojila titulu najvećeg hita ljeta te godine.

Sljedeće je godine u koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu više puta održao solistički koncert. Izvedbom pjesme “Kad zaspu anđeli” pobijedio je na “Dori” (hrvatskom izboru za pjesmu “Eurovizije”), a na samoj se “Euroviziji” plasirao na visoko deveto mjesto.

Iste je godine odradio i veliku turneju koja je uključivala koncerte u SAD-u. Turneju je završio velikim slavljeničkim koncertom na glavnom zagrebačkom trgu. Njegov drugi album, “Vagabundo”, najavljen je singlom “Ja sam samo vagabundo”. Pjesma je osvojila nagradu na festivalu “Melodije hrvatskog Jadrana”. Turneja koja je uslijedila sastojala se od nastupa po Hrvatskoj, Sloveniji, Slovačkoj, Francuskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Engleska obrada pjesme “Ostani” (“Stay with me”) u Turskoj je zasjela na sam vrh glazbenih ljestvica. Obrađena je u Južnoj Koreji i Njemačkoj.

Krajem godine objavljena je kompilacija njegovih najpopularnijih pjesama. Sa singlom koji je najavio njegov treći studijski album, “Ahoj”, pobijedio je na “Melodijama hrvatskog Jadrana”, a verzija pjesme “Potonut ću u mrak” na engleskom jeziku, osvojila je drugo mjesto na internacionalnom festivalu mediteranske pjesme “Megahit” u Turskoj. Kasnije je te godine odradio turneju po Australiji, Novom Zelandu i Kanadi, te zaigrao glavnu mušku ulogu u mjuziklu “Grgur”, autora Zdenka Runjića.

Sljedeće dvije godine obilježili su nastupi i osvajanje nagrada na raznim domaćim i međunarodnim festivalima te izdavanje petog studijskog albuma pod nazivom “Od srca do usana”. Album je popratila turneja po zemljama regije, srednje Europe, ali i svijeta. 2006. godine ostvario je suradnju s popularnim makedonskim pjevačem Martinom Vučićem. Rezultat suradnje je pjesma “Tiše kucaj srce moje” koju je na festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku publika proglasila pobjedničkom.

Njegov šesti studijski album, “Di si rasla”, izdan je 2008. godine. 2009. godinu proveo je na turneji u SAD-u. 2010. godine je za potrebe konferencije “International Leadership”, koju je u Anaheimu u SAD-u organizirala tvrtka “Tahitian Noni International”, napisao pjesmu “Place in my heart”. S ovom je pjesmom nastupio na brojnim lokacijama širom svijeta.

Autor je i pjesme “Do zadnjeg daha”, svojevrsne himne “Europskog prvenstva u vaterpolu” koje se te godine održavalo u Zagrebu. Iste je godine na “Splitskom festivalu” nastupio s pjesmom “Nevera”.

2011. godine je, u sklopu pedeset i petog “Splitskog ljeta”, na splitskom Sustipanu održao veliki koncert na otvorenom te nakon toga objavio live album i DVD pod nazivom “Romanca pod zvizdama”. Za “Festival svjetskih kultura”, koji se te godine održavao u Berlinu, napisao je pjesmu pod nazivom “All Colours of the Rainbow”. Pjesma je postala himna čitavog događaja. Iste mu je godine u Beču uručena nagrada “Zlatni mikrofon dijaspore”. Nagrada je prestižna jer se dodjeljuje prema glasovanju putem interneta i svih medija u dijaspori. Osvojio ju je u kategoriji pop i zabavne glazbe.

2013. godine izdao je album pod nazivom “Čovik tvoj”. 2015. godine je sa Severinom snimio spot za pjesmu “Šta je svit”, najavni singl mjuzikla “Naša bila štorija” kojeg je napisao s Nenom Ninčevićem. Spot za drugu pjesmu iz mjuzikla, “Manta me jubav”, snimio je s Danijelom Martinović, Giulianom i Severinom u Trogiru.

Autor je glazbe i teksta pjesme “Uvijek vjerni”, službene himne hrvatske nogometne reprezentacije.

Sastav koji ga prati na koncertima zove se “Vagabundo”.

Najveća postignuća

Pjesma “Priznaj mi”, grupe “Big Blue”, čiji je bio pjevač, ovjenčana je titulom rock hita godine. Solo karijeru započeo je pobjedom na “Zadarfestu” 1997. godine s pjesmom “Kazna mi je što te ljubim”. Pjesmom “Kraj đardina” osvojio je “Jadranfest” 1999. godine. Te je godine prema anketama brojnih hrvatskih novina, magazina i radio postaja proglašen pjevačem godine, a pjesma “Lipa si, lipa” hitom ljeta.

Snimka koncerta kojeg je 1999. godine održao na splitskom Peristilu nominirana je za nagradu “Zlatna ruža Montreauxa”.

2000. godine je s pjesmom “Kada zaspu anđeli” pobijedio na “Dori”, te se potom na “Euroviziji” plasirao na deveto mjesto. Iste je godine osvojio hrvatsku diskografsku nagradu “Porin” u čak tri kategorije. S pjesmom “Ja sam samo vagabundo” osvojio je “Zlatnog galeba” na “Melodijama hrvatskog Jadrana”, a verzija pjesme “Potonut ću u mrak” na engleskom jeziku osvojila je drugo mjesto na internacionalnom festivalu mediteranske pjesme “Megahit” u Turskoj.

2004. godine je s pjesmom “Svit je luda balota” osvojio prvo mjesto na “Ohridfestu”. 2005. godine je s pjesmom “Ružo moja bila” pobijedio na “Splitskom festivalu” i festivalu “Sunčane skale” u Herceg Novom. Pjesma “Lipo misto” je na “Kninfestu” osvojila čak pet nagrada. Iste je godine s pjesmom “Ne šalji lađe” osvojio nagradu slušatelja na radijskom festivalu u Srbiji.

Na “Festivalu dalmatinske šansone”, koji se održava u Šibeniku, prvo mjesto publike osvojio je 2006. i 2007. godine pjesmama “Tiše kucaj srce moje” i “Dica”.

2007. godine je na “Hrvatskom radijskom festivalu” s pjesmom “Vitre moj” osvojio dvije nagrade, a 2011. godine osvojio je nagradu “Zlatni mikrofon dijaspore”.

Autor: K.K.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*