Enes Kišević

Enes Kišević je poznati pjesnik i dramski umjetnik, rodom iz BiH koji živi i stvara u Zagrebu. Objavio je mnoge zbirke pjesama za djecu i odrasle, zastupljen je u antologijama i pregledima lirike, a njegove pjesme su uvrštene u školskim čitankama. Zbog jednostavnog izričaja pristupačnog svim čitateljima, ali nadasve duboko osobnog i univerzalnog, ovaj pjesnik je stekao kultni status pjesnika istančane lirike. Njegove pjesme su prevedene na mnoge strane jezike, a za svoje pjesničko stvaralaštvo dobio je brojne nagrade i priznanja. Kao slobodni dramski umjetnik glumio je u svim zagrebačkim kazalištima, najviše u zagrebačkom teatru ITD i nastupao više od dva desetljeća na Dubrovačkim ljetnim igrama igrajući prestižne uloge velikih redatelja. Član je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva dramskih umjetnika.

Obrazovanje

Enes Kišević je osnovnu školu i gimnaziju pohađao u Ključu u BiH.

U Zagrebu 1966. upisao je Akademiju kazališne i filmske umjetnosti i diplomirao 1971. godine u klasi profesora Tomislava Durbešića.

Privatni život

Enes Kišević rođen je 1.5.1947. u Bosanskoj Krupi kao treće dijete od šestero djece majke Hadžere rođene Semanić i oca Alije. Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu je upisao na nagovor brata Huseina.

U braku sa suprugom Asjom ima troje djece, sinove Srđa i Maka, te kćer Saru.

Kišević kao pjesnik piše i živi poeziju cijeli svoj život, a njegovi pjesnički uzori su Homer, Vergilije, Rumi, Puškin, Beket, Mak Dizdar, Tin Ujević, Antun Branko Šimić i mnogi drugi.

Posao

Enes Kišević je glumačku karijeru započeo u Narodnom kazalištu Bosanske Krajine u Banja Luci. Dolaskom u Zagreb nakon školovanja glumio je u mnogobrojnim kazališnim predstavama u svim zagrebačkim kazalištima i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Osim na kazališnim daskama, niz zapaženih uloga ostvario je na filmu i televiziji, te u mnogobrojnim radiodramama.

Filmske uloge je ostvario u filmu “Balada o jednoj zastavi” (1976.) i “Nepokoreni grad” (1982.), a glumio je i u serijama “U raljama života” (1984.), “Lažeš, Melita” (1984.) i “Dječak sa Sutle” (1987.).

Prvu zbirku pjesama “Mladić nosi svoje prve pjesme na ogled” objavio je 1974. godine. Tridesetak knjiga koje su slijedile učinile su ga jednim od najpopularnijih i najpoznatijih pjesnika na ovim prostorima, ali i izvan njega.

Ostale zbirke koje je objavio su: “Sve mirim te svijete” (1976.), zatim “I ništa te kao ne boli” (1980.) te “Erosa sjeme” (1986.), “Lampa u prozoru” (1987.), “Čudostvorac” (1990.), “Snijeg u očima” (1993.), “Svjetlost je tvoja sjena” (2003.), “Samo s tobom sam ja” (2005.), “101 vino od vina” (2008.), “Voda je moja mati” (2008.), te mnoge druge. Zbirku haiku poezije pod naslovom “Zelene piramide” objavio je 2008. Poznate zbirke pjesama za djecu koje je napisao su: “Mačak u trapericama” (1979.), “Smjehuljica i Plačuljko” (1986.), “Djed Mraz i Baka Mrazica” (1987.), “Veseli sat” (1990.), “Djeca su druga polovica duge” (1999.) te još mnoge druge.

Knjige izabranih pjesama koje je stvarao proteklih 40 godina svoga bogatog pjesničkog opusa objavio je pod naslovom “Riječi vraćene kući” (2009.) i “Jutarnji mrak” (2016.).

Kišević je u svojoj bogatoj pjesničkoj karijeri surađivao s brojnim najcjenjenijim slikarima, kompozitorima,glumcima i književnicima kao što su Ranko Marinković, Vesna Parun, Branko Ćopić, Jure Kaštelan, Boris Dvornik, Miroslav Krleža, Arsen Dedić i mnogi drugi.

Pjesme koje je napisao nalaze se u mnogim antologijama i čitankama, a prevođene su na engleski, ruski, talijanski, danski, norveški, poljski, turski, njemački, francuski, japanski, iranski, indijski, arapski, mađarski i još na mnogobrojne jezike.

Radio je kao urednik u časopisu Behar za kulturu i društvena pitanja, bio predsjednik udruge Sevdah i član glavnog odbora društva Bošnjaka u Hrvatskoj.

Premda je Kišević dugo prisutan u kazalištu, osim prekida 1993. godine kada se posvetio radu s izbjeglicama, nikada nije bio u radnom odnosu nijednog kazališta već je bio umjetnik slobodnjak koji živi od pisanja.

Najveća postignuća

Enes Kišević je u protekla četiri desetljeća svoga pjesničkog stvaranja osvajao brojne nagrade, a njegove zbirke su prodavane u danas nedostižnim nakladama.

Književne nagrade koje je osvojio su: nagrada Majski rukoveti, nagrada Ratkovićevi susreti, plaketa kulturnih radnika u Topuskom, nagrada Sedam sekretara SKOJ-a Zagreb, nagrada Društva književnika Hrvatske, Zmajev štap u Novom Sadu, nagradu Politikinog Zabavnika u Beogradu i mnoge druge.

Nagradom Zvonimir Golob u Koprivnici nagrađen je 2003. Za najljepšu ljubavnu pjesmu, a 2015. s međunarodnom pjesničkom nagradom Branko Radičević u Srijemskim Karlovcima.

Za haiku poeziju koju je napisao nagrađen je na japanskom natječaju “2007 Genkissu! Spirits up! World wide hekinan Haiku Contest”, gdje je dobio specijalnu nagradu za haiku na engleskom jeziku, u Kloštar Ivaniću osvojio drugu nagradu na Međunarodnom natječaju za haiku, te prvu nagradu na Međunarodnom natječaju za Haiku-kalendar u Ledbregu 2009.

Autor: D.G.