Zrinko Tutić

Zrinko Tutić hrvatski je kantautor zabavne glazbe, skladatelj i producent. Rođen je u Banja Luci 2.3.1955. godine. Stvorio je brojne slavne hrvatske glazbenike kao što su Severina, Tajči, Doris Dragović, Maja Blagdan, Massimo, Željko Bebek, Davor Radolfi, i mnogi drugi. Ostvario je velike uspjehe na Eurosongu, a osnivač je i hrvatske diskografske nagrade Porin. Jedan je od najtiražnijih hrvatskih autora, a časopis Nacional prozvao ga je “tatom zabavne glazbe”.

Obrazovanje

Školu je pohađao u Banja Luci, a sa šest godina upisao je glazbenu školu gdje je svirao klavir i učio solfeggio.

Privatni život

Zrinko Tutić u rodnoj Banja Luci živio je do svoje 18. godine. Od malih nogu mu je usađena ljubav prema glazbi jer je cijela obitelj imala glazbeni talent. Otac Anton bio je ekonomist, a svirao je gitaru. Majka Dragica također je bila ekonomistica, ali i odlična pjevačica. Imao je i brata Damira, također pjevača, koji je preminuo 2012. od teške bolesti. U djetinjstvu je volio glazbu i sport.

“Beatlesi”, “Doorsi” i “Bee Geesi” bili su mu najdraži bendovi. Do 12. godine bio je član košarkaške i rukometne reprezentacije BiH. Ipak, ljubav prema glazbi je prevagnula.

Oženjen je za suprugu Karmen, koji je upoznao na studiju ekonomije, gdje je ona studirala vanjsku trgovinu. Zrinko do danas nije završio fakultet, a Karmen je završila i Institut za katoličku izobrazbu laika na teologiji. Ima i treći franjevački red. Vjenčali su se 1980. godine, a 1981. rodio im se sin Ivan. Kasnije su dobili i kći Teu. Sin Ivan oženio je Martinu Topalli, s kojom ima dvoje djece – Luku i Luciju.

Zrinko Tutić živi u Zagrebu, a dosta vremena provodi i na svom imanju na Plešivici, gdje sklada i stvara nove projekte.

Posao

Hrvatska glazbena scena bez Zrinka Tutića ne bi bila to što jest. U svojoj je karijeri skladao više od tisuću pjesama. Na njegovo stvaralaštvo najviše su utjecali Nikica Kalogjera, Đorđe Novković i Arsen Dedić.

Svoj prvi bend osnovao je već u četvrtom razredu osnovne škole. Zvao se “Aluet”, a članovi su bili njegovi prijatelji iz zgrade, kvarta i glazbene škole.

Prvu singlicu objavio je 1973. godine s grupom “Selekcija”, odmah nakon svog preseljenja u Zagreb. U “Selekciji” je bio autor glazbe, stihova i aranžmana. Prve objavljene pjesme sa “Selekcijom” bile su “Stari kovači” i “Magle”. 1974. godine prvi se put u javnosti pojavljuje kao kompozitor, i to na Zagrebačkom festivalu. Ksenija Erker tada je pjevala njegovu pjesmu “Doći će dan”. Ona ga je upoznala s Arsenom Dedićem, s kojim je postao veliki prijatelj. Kao kantautor startao je s pjesmom “Nepoznata, tako ću te zvati” 1977. godine.

1980-ih radio je u obrazovnom programu HRT-a, za koji je skladao i glazbu za prvi televizijski mjuzikl, “Bajka o maslačku” Sunčane Škrinjarić. Također je skladao i glazbu za prvu igranu seriju “Marko Marulić”. U to je vrijeme pisao i za Nove fosile, kojima je napisao neke od najvećih hitova – pjesme “Milena generacijo”, “Još te volim”, “Bilo mi je prvi put”, “Noćas umiru stare ljubavi” i “Ako se rastanemo”. 1981. izdao je svoj prvi kantautorski album, “Doris”. U naredne četiri godine objavio je još tri kantautorska albuma – “Plavi leptir”, “Pola jabuke” i “Zrinko Tutić”. 1997. objavio je i dvostruki kompilacijski album “Dnevne temperature”, s odabranim pjesmama kantautorskih albuma.

1986. godine započeo je suradnju s Doris Dragović, kojoj je napisao pjesmu “Željo moja, tugo moja”. S njom je iste godine nastupao na Euroviziji u Bergenu.

Tajči mu je sama prišla na stepenicama tadašnjeg Jugotona. Budući da je bio u gužvi, ostavio joj je svoj broj telefona i rekao da se javi za pet dana i ponese snimke i glazbu koju sluša da vidi može li se išta napraviti. Tajči je napravila kako joj je rekao, iako je ispočetka imala drukčiju viziju svog glazbenog repertoara od Tutićeve. Ona je željela biti hrvatska verzija Whitney Houston, no Tutić je u njoj vidio potencijal da bude tinejdžerski oblik pop-rock grupe Transvision Vamp. I nije pogriješio, jer je Tajči bila jedna od najvećih tinejdžerskih zvijezda bivše Jugoslavije.

Sa Severinom je počeo suradnju nakon što je Tajči odselila u Ameriku, i to na nagovor svojih najbližih suradnika. Oni su mu govorili da ima jedna talentirana i ambiciozna pjevačica iz Splita, te ju je Tutić odlučio nazvati. Za nju i Tajči u jednom je intervjuu izjavio da su bile veoma ambiciozne. Tako je Tajči nakon koncerta u pet ujutro trčala po nasipu, a Severina je kondiciju stekla trenirajući s hrvatskom nogometnom reprezentacijom. Severini je napisao neke od najvećih hitova 90-ih – “Dalmatinku” “Tvoju prvu djevojku” i “Palomu Neru”. S njom je surađivao do 1998. godine, kada su naprasno prekinuli suradnju. Ona je njegove ugovore nazvala “robovlasničkima”, a šuškalo se da su bili i u tajnoj vezi.

Osim Severine, počeo je raditi i s Majom Blagdan, koju mu je preporučila Zorica Kondža kad nije mogla doći na jedno snimanje. S njom je ostvario najveći uspjeh Hrvatske na Euroviziji.

1991. napisao je jednu od najljepših domoljubnih pjesama – “Moju domovinu”. Pjesma je nastala u suradnji s Arsenom Dedićem, Rajkom Dujmićem i Nikšom Bratošem. Prvi put u eter je puštena u Dnevniku. U to ratno vrijeme potpisao je još osam projekata hrvatskog Band Aida. 1992. godine osnovao je svoju izdavačku kuću Tutico. Osim estradnih zvijezda, surađivao je i sa svećenikom Zlatkom Sudcem, kojem je napisao većinu pjesama za album.

Osim glazbe za pjevače, skladao je i glazbu za pet dugometražnih filmova – “Zlatne godine”, “Putovanje tamnom polutkom”, “Nausikaja”, “Kad mrtvi zapjevaju” i “Garcia”. Autor je glazbe mnogih kazališnih predstava, serija, obrazovnih programa te mjuzikla.

Bio je član žirija u zabavnim emisijama Hrvatski idol i Zvijezde pjevaju.

Najveća postignuća

Njegova pjesma “Sveta ljubav”, s kojom je Maja Blagdan nastupala na Euroviziji u Oslu 1996. godine i osvojila četvrto mjesto, najbolji je plasman Hrvatske na tom glazbenom natjecanju od kad se samostalno natječemo. Osim nje, značajan uspjeh su ostvarile i Tajči 1997. s njegovom pjesmom “Hajde da ludujemo ove noći” (6. mjesto), te Doris Dragović s pjesmom “Željo moja” 1986. (11. mjesto).

Tri je puta bio nominiran za Porina. Prvu nominaciju dobio je 1997. za pjesmu godine s pjesmom “Sveta ljubav”. 2000. godine bio je nominiran u dvije kategorije – za najbolju originalnu vokalnu ili instrumentalnu skladbu za kazalište ili tv, sa skladbom “Caliterra”, te najbolji album originalne glazbe za kazalište, film ili tv, za film “Garcia”.

Za glazbu u filmovima dobio je dvije Zlatne arene na filmskom festivalu u Puli, i to 1995. godine za film “Putovanje tamnom polutkom” i 1998. za “Kad mrtvi zapjevaju”.

Osim što je osnivač Porina, također je i član upravnog odbora. Od 2000. do 2004. godine bio je predsjednik Nadzornog odbora Hrvatske diskografske udruge, a od 2004. je direktor i glavni tajnik nagrada Instituta hrvatske glazbe.

loading...

Autor: M.M.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*