Zlatan Stipišić, poznatiji kao Gibonni, poznati je splitski pjevač i najnagrađivaniji hrvatski izvođač. Jedan je od osnivača heavy metal sastava “Osmi putnik”, a rođen je u Splitu 13.8.1968. godine.
Obrazovanje
Tijekom svog školovanja Gibonni se bavio likovnim izričajem, za koji priznaje da mu nije dobro išao, te je tako završio odjel kiparstva. Ipak, imao je podršku profesora M. Klarića kao i razrednice I. Šverko. Nakon toga počeo se baviti glazbom te je tako već u trećem razredu srednje škole nastupao s “Osmim putnikom” zbog čega je često izostajao s nastave pa je u četvrtom razredu srednje škole imao 180 neopravdanih sati.
Privatni život
Zlatan Stipičić dijete je Ljube Stipišića i Nataše Glinsky koji su se upoznali šezdesetih godina prošloga stoljeća kada je Ljubo bio voditelj zbora i maestro u crkvi sv. Dominika, a Nataša pjevačica u zboru. Vjenčali su se 1966. godine te se tada rodila Mirjam, a dvije godine kasnije Zlatan.
Gibonnijev je otac cijenjeni je etnomuzikolog kao i arhivar hrvatskih tradicionalnih pjesama te je zbog toga lako pratiti Gibonnijeve glazbene korake.
U braku je sa Sanjom Stipišić koju Gibonni pozna od svoje desete godine. Vjenčali su se u zagrebačkoj Dubravi uz diskretnu ceremoniju. S njom Gibonni ima troje djece, pokćerku Tanju i dvojicu sinova, Randa i Lorenza. Lorenzo je rođen u kolovozu 2005. godine i najmlađi je član obitelji, a Rando je rođen 1998. godine. Tanja je rođena 1988. godine i diplomirala je na studiju dizajna na Arhitektonskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Posao
Svoju glazbenu karijeru Gibonni je započeo 1985. godine u sastavu “Osmi putnik”, čiji je i jedan od osnivača. U to vrijeme Zlatan Stipišić nije imao nadimak kakav mu se danas pripisuje, već “Gibo”. Iz “Osmog putnika” Gibonni prelazi u heavy metal sastav “Divlje jagode” u kojemu je bio godinu dana. Nakon toga odlazi u Berlin 1989. godine gdje ostaje godinu dana, a tamo je svirao s grupom “V2”.
Gibonnijev prvi solo album zvao se “Sa mnom ili bez mene”, a izdan je 1991. godine. Nakon toga napisao je pjesmu “Cesarica” Oliveru Dragojeviću te ubrzo postaje traženi skladatelj i njegove pjesme postaju veliki hitovi. Sljedeći Gibonnijev album zvao se “Noina arka”, a izdao ga je 1993. godine. Na njemu su se našli brojni hitovi poput pjesme “Zlatne godine” koju je za istoimeni film napisao sa Zrinkom Tutićem. Na istom se albumu našla pjesma “Mi smo prvaci” koja je ujedno proglašena i himnom Olimpijskog saveza, zatim pjesme “Nek se dijete zove kao ja”, “Tebe nisam bio vrijedan” i “Dobri judi”.
Neko je vrijeme nastupao s Brunom Kovačićem te su formirali grupu u kojoj su se, osim njih dvojice, našli i Renato Švorinić, Josip Andrić i Gordan Dorvak. Zajedno su snimili dva albuma: “Kruna od perja” iz 1994. godine, a tri godine kasnije izdali su album “Ruža vjetrova”. U ovom razdoblju nastale su jedne od najljepših i najpoznatijih Gibonnijevih pjesama: “Dvije duše”, “Ovo mi je škola”, “Ozdravi mi ti”, “Lipa moja”, “Ako me nosiš na duši”, “Život me umorio” i brojne druge.
Nakon raspada grupe Gibonni je u veljači 1999. godine objavio samostalni album u izdanju Dallas Recordsa “Judi, zviri i beštimje” za koji je osvojio čak 7 Porina, a ovo je bio i najprodavaniji album kako u Hrvatskoj, tako i u Sloveniji. Neki od poznatih hitova koji su se našli na ovom albumu su: “Činim pravu stvar”, “Projdi vilo” i “Ja ću budan sanjati”. Gibonni je održao brojne koncerte po Hrvatskoj i susjednim državama u svrhu promocije novog albuma, a objavio je i DVD “Milenijski koncert” snimljen u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci.
Poznato je da Gibonni izrazito cijeni Klapu Campi, a oni su obradili Gibonnijeve hitove koje su 2001. godine objavili na albumu “Vrime od nedije”.
U listopadu 2001. godine Gibonni je javnosti predstavio dugoočekivani album “Mirakul” koji je također postao jedan od najprodavanijih hrvatskih albuma. Brojni su ga kritičari proglasili najboljim albumom 2001., ali i 2002. godine. Na ovome se albumu nalazi 13 pjesama na kojima sudjeluju brojni poznati glazbenici kao što su Geoffrey Orvema, Gaetano Curreri, Vlatko Stefanovski, basisti Tony Levin i Pino Palladino te bubnjar Manu Katche. Gibonni je ovim albumom osvojio 8 Porina te je i za ovaj album u izdanju Dallas Recordsa objavio DVD pod nazivom “ZG Mirakul live”, a koncert je sniman u zagrebačkom Domu sportova.
Sljedeći album koji je Gibonni objavio bio je “Unca fibre (vodič za brodolomce i anđele čuvare)” u svibnju 2006. godine. S tog albuma poznata je pjesma “Vrime da se pomirim sa svitom” kao i “Anđeo u tebi” za koju je Gibonni ostvario suradnju s Mayom Azucenom i Goranom Baretom. Duet je ostvario i s Vannom za pjesmu “Ja ću budan sanjati” te s Oliverom Dragojevićem u pjesmi “U ljubav vjere nemam”. Pjesmu “Zavezanih očiju (evo me doma)” otpjevao je s Mladenom Badovincem iz TBF-a.
Gibonni ima i vlastitu biografiju koja je izdana u studenom 2007. godine pod nazivom “Tajna vještina”.
Za vrijeme turneje “Unca fibre” Gibonni je radio na albumu “Acoustic: Electric”, a 2008. godine počeo ga je promovirati. Na toj je turneji imao brojne goste iznenađenja poput Maye Azucene, Damira Urbana, Gorana Bareta, Zorana Balova te Klape Iskon. Tijekom te turneje Gibonni je javnosti predstavio i svoj dokumentarni film “Anatomija Acoustic: Electric” koji je režirao Žare Batinović. Ovaj je film sniman mobilnom kamerom i to od strane svakog sudionika turneje. U prosincu iste godine Gibonni je objavio reizdanje live albuma “Acoustic: Electric special Christmas limited edition” na kojemu su se našle tri nove gratis live pjesme.
U prosincu 2009. godine Gibonni je objavio pjesmu “Žeđam” koja je najavila njegov osmi po redu studijski album koji nosi naziv “Toleranca”, a koji je Gibonni izdao u ožujku 2010. godine. Ovaj je album dostigao dijamantnu nakladu od preko 30 000 prodanih primjeraka je te time postao najprodavaniji album 2010. godine. Za ovaj je album Gibonni osvojio 5 Porina.
Novinar i Gibonnijev sugrađanin Ivo Šćepanović u lipnju je 2011. godine za članak u L. A. Times-u izabrao Gibonnijevu pjesmu “Čemu se nadaš srce moje” za hrvatsku pjesmu koja zaslužuje pozornost u SAD-u.
2012. godine Gibonni je izdao album na engleskom jeziku pod nazivom “20th Century Man”, a 2016. album “Familija” koji je Gibonnijev deseti studijski album nakon 25 godina vrlo uspješne karijere.
Osim glazbene karijere, Gibonni je poznat i po sudjelovanju na brojnih humanitarnim događajima. Osnivač je fonda za talentiranu djecu bez roditelja, objavio je knjigu pjesama na Brailleovom pismu “Dvije duše” čiji je prihod od prodaje bio namijenjen slijepim ljudima. 2003. godine postao je UNICEF-ov veleposlanik dobre volje, a u veljači 2010. godine snimio je spot za pomoć djeci na Haitiju. Sudjelovao je u velikom humanitarnom koncertu u Spaladium Areni u Splitu s hitovima poput “Žeđam” i “Činim pravu stvar”.
Najveća postignuća
Gibonni je najnagrađivaniji hrvatski izvođač budući da je osvojio 37 Porina. Oliver Dragojević je odmah iza njega, a potom grupa Parni valjak. Za album “Judi, zviri i beštimje” Gibonni je osvojio 7, za “Mirakul” 8, a za “Tolerancu” 5 Porina.
2000. godine Gibonni je nominiran za nagradu Crni mačak za najbolji rock vokal. Crni mačak novinarska je rock nagrada koja se dodjeljivala do 2004. godine, isprva se zvala “Ponor” te je predstavljala suparnika Porinu.
Autor: S.I.
Odgovori