Biografija.com | Književnost.com | Lektire.hr

Stephan Lupino

Stephan Lupino je hrvatski fotograf, majstor erotske fotografije i svestrani umjetnik osebujnog stila s uspješnom inozemnom karijerom te jedan od najpoznatijih fotografa u svijetu. Lupinove fotografije objavljivale su vodeći modni i umjetnički svjetski časopisi poput Vogue, Zoom, King, Max, Photo, Playboy, Europeo i mnogi drugi, a pred njegovom kamerom poziralo je na tisuće obnaženih ljepotica te mnogi poznati glazbenici. Njegove skulpture su izložene diljem svijeta i svrstavaju se među vrhunskim djelima svjetske moderne umjetnosti. Osim fotografije i kiparstva bavi se još i slikanjem, a režirao je reklamne i glazbene spotove, te art filmove. Izdao je nekoliko knjiga svojih fotografija. Ovaj atipični i avangardni umjetnik je stalno ispred svog vremena radeći uvijek nešto novo i neviđeno. Jednom riječju, živi i radi svoj Lupinizam.

Obrazovanje

Osnovnu i srednju školu je završio u Varaždinu. U Londonu je 1978. studirao engleski jezik, a krajem 1979. odlazi u New York gdje je studirao umjetnost u konzervatoriju glume kod Stelle Adler.

Privatni život

Stephan Lupino rođen je u Varaždinu 12.4.1952. godine kao Ivan Lepen. Djetinjstvo je proveo u Varaždinu. Prijatelji iz djetinjstva ga zovu “Pepa”. Kao mladić bio je pravi zaljubljenik u sport, a bavio se prvo hrvanjem, pa kajakom na divljim vodama, a u spustu je bio juniorski prvak Jugoslavije. Potom se od svoje 16. godine bavio karateom i kao dvadesetogodišnjak 1972. postao je neslužbeni svjetski prvak u Nambu Sankukaj stilu na svjetskom prvenstvu u Parizu.

U želji da istraži život u svjetskim metropolama, 1975. odlazi u Rim u kojem osniva karate klub i radi kao tjelohranitelj poznatim osobama. Kasnije se seli u New York kako bi studirao glumu, kratko vrijeme bio model i naposljetku proslavio se snimajući noćni život grada New Yorka i vrhunske umjetničke fotografije.

Početkom 90-ih Lupino se odlučio vratiti u Hrvatsku i rasprodao je svu svoju američku imovinu, te novac uložio na burzu. Postao je milijunaš, no nakon terorističkog napada na WTC njujorška burza je skrahirala i Lupino je izgubio 1,2 milijuna američkih dolara. Tada je shvatio da mu novac u životu ne znači mnogo i posvećuje se projektima koji imaju dušu i nose u sebi pravu životnu vrijednost davanja i suosjećanja za druge.

Projekt “Moji anđeli” (2003.) u kojem su mu modeli postala djeca s posebnim potrebama mu je uljepšao život. S izložbom njihovih portreta obišao je cijelu Hrvatsku i prikupljao pomoć kako bi toj djeci olakšao svakodnevicu. Također, pomagao je i skupljao donacije za bolesnu djecu od malignih bolesti u Klaićevoj bolnici. Osjetljiv je na ljudsku patnju, a njegova vječna inspiracija su upravo ljudska tijela.

Stephan Lupino iz dvije veze ima troje djece. Najstarija kćer Camille živi u Los Angelesu, a s bivšom suprugom Lidijom ima sina Martina i kćer Zitu. Lidija je u svojim dvadesetima, odnosno 1995. godine, imala hrabrosti stati pred Lupinov objektiv i slikati se gola u sedmom mjesecu trudnoće, te biti na prvoj naslovnici časopisa Nacional. Zbog neslaganja i različitog poimanja obiteljskog života, par se razveo nakon šest godina braka.

Na izložbi radova u muzeju u Zadru 2012. likovna kritičarka Branka Hlevnjak izjavila je da ne zna kamo bi svrstala neobičan Lupinov stil koji je izuzetno moderan i izvanvremenski, a opet s notama klasicizma. Stoga, je njegovo stvaralaštvo nazvala lupinizam, a to su prihvatili kulturnjaci diljem svijeta.

Svojim lupinizmom, posebnim stilom koji je većini nedokučiv izrađuje ogromne skulpture koje imaju težinu od 260 kg i slika velika platna uokvirena s punim okvirima od drveta, te izbacuje ono što je u njemu, ludu, kreativnu i nadahnutu energiju. Svoje skulpture prvo pokazuje nekolicini prijatelja koji imaju sluha za tu vrstu umjetnosti, a kćer Zita je prva koja ih vidi.

Ovaj svestrani umjetnik jako je razočaran hrvatskim kulturnim institucijama, načinom kako se politika odnosi prema kulturi i nacionalnoj kulturnoj baštini.

Živi i radi na relaciji Zagreb – New York i otok Hvar.

Posao

U New York dolazi krajem 1979. i počinje raditi kao model u modnoj industriji pozirajući ispred fotografkinje Deborah Turbeville. Ubrzo je počeo i sam fotografirati, a njegov talent je prepoznala urednica poznatog časopisa Details za koji su tada još radili slavni fotografi Bruce Weber i Olivier Toscani.

Lupino je za Details pratio i snimao njujoršku umjetničku i noćnu scenu u razdoblju od 1983. do 1991., te sebi priskrbio nadimak “kralja noćnog života”. Snimao je za najprestižnije modne i umjetničke časopise, a u Hrvatskoj objavljivao je fotografije u Startu i Globusu. Ispred njegovog objektiva našle su se mnoge domaće estradne umjetnice poput Ivane Banfić, Ene i Mie Begović, Vanne, Indire i druge, kao i mnogi svjetski poznati glazbenici poput Billy Idola i Madonne, Njegovi radovi postaju prepoznatljivi svugdje u svijetu. Na promociju njegove knjige “World” prisustvovali su Christopher Walken, Frank Zappa, Mick Jagger i mnogi drugi. Za potrebe kalendara, fotomonografija i albuma fotografirao je mnoge ljepotice, glazbenike, vinare, razne portrete pa čak i gole muškarce.

Svoju prvu veliku izložbu fotografija u Zagrebu imao je 1985. Izlagao je u mnogim svjetskim i domaćim galerijama i muzejima, u New York-u, Parizu, Londonu, Münchenu, Milanu, Pragu, Varaždinu, Splitu, Sarajevu, Beogradu, Ptuju, Melbourne, Bremenu, pa čak i u Tokio.

1994. pokreće i uređuje magazin “Kult”.

Posljednjih godina u fokusu su mu izrada skulptura od bronce i metala, autorski umjetnički namještaja i slikarstvo. Napravio je oko 500 radova, a motiva mu ne nedostaje. Većina njegovih radova ima sakralne ili apokaliptične motive. Velebna skulptura “Fire Woman” postala je zaštitni znak galerije i luksuznog trgovačkog centra Domenico Vacca. Ta skulptura je procijenjena na 200 000 američkih dolara ali je nije htio prodati jer je uz mnoga svoja djela suviše vezan.

Poznate su mu i kataklizmičke skulpture poput “Industrijsko čudovište”, “Čovjek od željeza”, “Hodač po Mjesecu”, “Plesač”, “Lovac”, “Venera” i ostale. Lupinove skulpture i golema platna izložena su ili se tek planiraju izložiti na izložbama u galerijama i muzejima diljem Europe i svijeta, a reportaže o njima objavljuju svi svjetski mediji. Pripremao je i humanitarne izložbe poput izložbe s 30 križeva i fotografija bolesne djece u jednom samostanu pokraj Münchena.

Najveća postignuća

Stephan Lupino je 2011, dobio nagradu Tošo Dabac koju svake godine dodjeljuje najstariji fotografski klub u Hrvatskoj, odnosno Foto klub Zagreb.

Časopis “Paper” uvrstio ga je na popis od deset ljudi koji su obilježili noćnu scenu New Yorka osamdesetih i devedesetih godina.

O ovom cijenjenom umjetniku se snima dokumentarni film.

Autor: D.G.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu info@biografija.com.

Komentiraj

*