Petar Čobanković

Petar Čobanković je hrvatski političar, bivši ministar regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva u Vladi Ive Sanadera, a kasnije i Jadranke Kosor. 2013. godine je na zagrebačkom Županijskom sudu osuđen na godinu dana zatvora u slučaju Planinska.

Obrazovanje

U Iloku je završio osnovnu školu nakon čega je tamo upisao i gimnaziju.

Poslije završene srednje škole, seli se u Zagreb gdje upisuje Poljoprivredni fakultet – smjer voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo na kojem je i diplomirao.

Privatni život

Rođen je 29.1.1957. godine u Iloku. Njegov djed Mirko je od 1939. do 1941. godine bio predsjednik HSS-a u Iloku, a otac Ivan je 1971. godine bio potpredsjednik Matice hrvatske.

Petar je u braku s Anicom koja radi kao glavna sestra u domu za stare i nemoćne u Iloku. Njih dvoje imaju petero djece, kćer Emu i sinove Hrvoja, Andriju, Ivana i Tomislava.

Prema katastarskim česticama Petar je sina Tomislava upisao kao vlasnika zemlje u Iloku procijenjene na milijun i 260 tisuća eura, a sin Hrvoje je vlasnik oranica, šuma, voćnjaka i vinograda u vrijednosti 315 tisuća eura.

Posao

Po završetku studija se zapošljava u Vupiku. U razdoblju od 1983. do 1989. godine je bio glavni enolog u Radnoj jedinici Vinogradarstvo i vinarstvo. Kasnije je postao direktor u toj jedinici i na toj funkciji ostao do 1991. godine.

1990. godine nakon demokratskih promjena postaje član Izvršnog vijeća općine Vukovar, a 1991. je bio predsjednik Kriznog štaba općine Ilok. Sudjelovao je u Domovinskom ratu, od svibnja do kraja kolovoza 1991. godine je bio u pričuvnom sastavu ZNG-a, a od početka rujna do polovice listopada te godine je bio u 204. vukovarskoj brigadi.

1992. godine je postao pomoćnik povjerenika Vlade za općinu Vukovar i bio je zadužen za kontakte s Unproforom. Sljedeće godine postaje dogradonačelnik grada Iloka u progonstvu, član Upravnog odbora Zajednice prognanika i član Županijskog odbora HDZ-a.

Od 1996. godine je sudjelovao u provedbi mirne reintegracije i bio je član provedbenog Odbora za poljoprivredu, a godinu dana kasnije je izabran za HDZ-ovog saborskog zastupnika u Županijskom domu. Iste godine se s obitelji vraća u Ilok gdje su od njegove obiteljske kuće ostali samo zidovi, a vinogradi koje su imali bili su zapušteni.

2001. godine postaje vukovarsko-srijemski župan, a kada je godinu dana kasnije došlo do sukoba između Ive Sanadera i Ivića Pašalića, Čobanković je stao na Sanaderovu stranu. U predsjedništvo HDZ-a je izabran 2003. godine.

Nakon pobjede koju je HDZ ostvario na izborima 2003. godine, Čobanković postaje ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva u vladi Ive Sanadera. Na toj dužnosti ostaje i nakon Sanaderovog odlaska, kada je vladu preuzela Jadranka Kosor. Kratko vrijeme je bio ministar regionalnog razvoja, a 2009. godine je izabran za potpredsjednika HDZ-a. Nakon što se Sanader kasnije pokušao vratiti na čelo HDZ-a, on je predložio njegovo isključivanje iz stranke.

Uz pomoć državnih poticaja za podizanje nasada i vinograda za više desetaka puta je uvećao broj hektara koji pripadaju njegovoj užoj obitelji, a još od kraja 2004. godine njegova imovina se ubrzano povećavala. U vrijeme dok je bio ministar sva zemljišta i imovinu je prepisao na sinove kako bi i dalje mogao isplaćivati državne poticaje.

Čobanković je u ožujku 2013. godine proglašen krivim za zloupotrebu ovlasti i položaja u slučaju Planinska. Uskok je teretio optuženike da su Fiolićeve zgrade u Planinskoj prodali Ministarstvu regionalnog razvoja po znatno uvećanoj cijeni. Osuđen je na godinu dana zatvora, a nakon nagodbe s Uskokom kazna mu je preinačena u rad za opće dobro. Priznao je kako je bez pogovora slušao Ivu Sanadera, a za medije je izjavljivao kako mu je bespogovorno vjerovao. Čobankovićevo priznanje i pokajništvo je bilo jedan od ključnih aduta za osuđujuću presudu Ivi Sanaderu koji je osuđen na četiri i pol godine zatvora.

Nakon što mu je u Saboru ukinut imunitet, Čobanković je poslije priznanja i nagodbe u slučaju Planinska dao ostavku na mjesto saborskog zastupnika koju je mandatno-imunitetno povjerenstvo prihvatilo.

Čobanković je u Caritasovoj pučkoj kuhinji Osječko-đakovačke biskupije odradio 730 sati dobrotvornog rada. U pučkoj kuhinji je gulio krumpire, prao i čistio. 2014. godine se pohvalio kako je vlasnik najveće male vinarije u Hrvatskoj koja broji 25 zaposlenika. Na 96 hektara vlastitih vinograda godišnje ubere grožđa za proizvodnju 800 do 900 tisuća litara vina.

U srpnju 2017. godine Čobankovićev odvjetnik je zatražio poništenje presude i obnovu postupka, a u međuvremenu je DORH protiv njega pokrenuo spor na sudu u Vukovaru u kojemu traži da podmiri 37 milijuna kuna štete iz afere Planinska. Zahtjev za poništenje presude i obnovu postupka argumentirao je na temelju činjenice da je do sporazuma između Uskoka i Čobankovića došlo na nezakonit način, te da je on zbog bolesti, pritiska i straha od zatvora bio prisiljen potpisati sporazum. Njegov zahtjev je odbijen.

Najveća postignuća

Uzlet Petra Čobankovića u visoku politiku počinje kada i uzlet Ive Sanadera, ali svoje bogatstvo Čobanković počinje značajno povećavati 2004. godine. Iako su načini na koje je to postigao upitni, on je s tek 3,5 hektara zemlje uvećao imovinu svoje obitelji za nekoliko desetaka puta.

Autor: A.V.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*