Orsat Miljenić je hrvatski političar rođen 15.9.1968. godine u Dubrovniku, no većinu života provodio je u Zagrebu gdje se obrazovao. Javnosti je najpoznatiji po svojoj funkciji ministra pravosuđa u Vladi Zorana Milanovića. U Domovinskom ratu bio je član pričuvnog sastava MUP-a i u 2. gardijskoj brigadi – Gromovima.
Obrazovanje
Prva četiri razreda polazio je u Dubrovniku, a od 5. razreda nadalje nastavio je školovanje u Osnovnoj školi Silvija Strahimira Kranjčevića u Zagrebu. Već tada su učili sve vezano za srednju školu. Najviše je volio učiti društvene predmete i povijest, a kao odličan đak iz osnovne, nastavio je srednju – Klasičnu gimnaziju u Križanićevoj, gdje nastavlja učiti klasične jezike, latinski i starogrčki, ali s manjim uspjehom zbog posvećenja sportskim aktivnostima poput veslanja. Član je Veslačkog kluba Trešnjevka. Veslanje je nakon srednje škole zamijenio planinarenjem.
1988. godine upisao je Pravni fakultet u kojem se pronašao te ga završio s odličnim uspjehom. 1993. godine nakon razmišljanja bi li nastavio Fakultet ili se odlučio za rad u Ministarstvu vanjskih poslova, ipak odluči završiti Pravni fakultet. Fakultet polazi s Andrejom Plenkovićem.
Na Fakultetu radi kao znanstveni novak u Katedri za radno i socijalno pravo, a magistrira pomoću stipendije u Mađarskoj, Budimpešti i SAD-u. Na kraju dobiva diplomu sveučilišta u Budimpešti i u New Yorku.
Privatni život
Orsat Miljenić rođen je 15.9.1968. godine u Dubrovniku, no većinu života provodio je u Zagrebu gdje se obrazovao. Otac Miro bio je pomorac i poginuo tijekom 90-ih godina, a majka Gjeni radila u hotelu u Dubrovniku.
Tijekom osnovne škole s majkom se odselio u Zagreb, gdje je ona sa zagrebačkim službenikom Bonačićem, zasnovala novu obitelj.
Još tijekom srednjoškolskog obrazovanja upoznao je buduću suprugu Moranu. Vjenčali su se tijekom njegovog posla u Haagu i imaju troje djece.
Posao
Još 1995. godine Miljenić je dobio poziv za mjesto pričuve u Hrvatskoj vojsci u Petrinji (Gromovi, 2. gardijska brigada) gdje je radio kao pravnik u svojoj struci. Godinu kasnije vratio se na Pravni fakultet, a nakon toga je bio pozvan od strane ministra u Ministarstvu vanjskih poslova zbog potreba za novim kadrovima.
Kada je pritvoren Tihomir Blaškić “hitno” je poslan u veleposlanstvo u Haagu gdje je radio oko 4 godine. Posao mu je uključivao posjećivanje hrvatskih haaških zatvorenika, a s nekima je i danas u kontaktu, te da radi na tužbi za genocid. Počeo je raditi kao prvi tajnik, a završio je kao savjetnik ministra europske integracije, Nevena Mimice. Bavio se reorganizacijom državne uprave. Krajem mandata Nevena Mimice, postaje njegovim zamjenikom.
2003. godine na vlast dolazi HDZ, a na mjesto ministra europske integracije došla je Kolinda Grabar Kitarović. Nakon što je zaključio da nema iste svjetonazore, odlučuje preko Vesne Alaburić postati suradnik, ali na kraju ona nije imala vremena čekati sudsku presudu zbog prigovora da je Miljenić opstruirao rad Haaškog suda dok je bio predstojnik Vladina ureda za suradnju s Haaškim sudom.
Miljenić nastavlja kao samostalni odvjetnik, ali i dalje surađuje s Vesnom Alaburić, nakon čega mu se nudi mjesto državnog tajnika u Ministarstvu pravosuđa, koje on odbija. Miljenić je kao pripadnik SDP-a, surađivao s Milanovićem i pomagao kod izbornog programa “Plan 21”. Nakon pobjede SDP-a, Miljenić dobiva poziciju ministra pravosuđa u Milanovićevoj Vladi.
Ne zna se jesu li Miljenić i Milanović pripomogli oko oslobađanja hrvatskih generala u Haagu, ali ih prati takav glas. Komentar Miljenića na ovakve glasine bio je da je svatko radio po svojoj savjesti i da je to stvar prošlosti i nikome se ne treba odavati posebna počast za oslobođenje generala.
Od 2013. godine, kao ministar pravosuđa, počeo je uvjeravati “monitoring” tj. nadzor EU i uspješno otklanja taj nadzor, a i u to vrijeme ukida javne ovršitelje, mijenja zakon o parničnom postupku i ostale propise o disciplini procesa.
U vrijeme njegovog sudjelovanja u Vladi, maknuto je i kazneno djelo konzumacije lakih opijata – marihuane, a zaslužan je i za niz promjena koje su rasteretile zatvorski sustav. Miljenić se sa suradnicima hvalio kako su smanjili zateznu kamatu na rješavanju problema s frankom.
Neki ga povezuju s incidentom i snimkom u vezi posredovanja kod zapošljavanja jedne SDP-ovke no utvrdilo se da nema čvrstih dokaza protiv njega i nije snosio posljedice.
Najveća postignuća
Miljenić nikada nije bio član niti jedne stranke do siječnja 2016. godine kada se učlanio u SDP.
Radio je u Ministarstvu vanjskih poslova od 1996. godine te kao diplomat u Nizozemskoj. 2000. godine se vratio u Hrvatsku te je postao predstojnik Vladinog Ureda za odnos s međunarodnim kaznenim sudovima u Haagu – za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
Kasnije je postavljen na dužnost pomoćnika i zamjenika ministra europskih integracija Nevena Mimice. Jedno vrijeme radio je kao samostalni odvjetnik, a nakon ponovne pobjede SDP-a došao je na mjesto ministra pravosuđa.
Mnogi smatraju kako on stoji iza zakonskih rješenja o Ovršnom zakonu, Kaznenom zakonu te ograničavanju slobode medija. Iako je u politici od 2000. godine do 2016. godine nije se priklonio niti jednoj stranci.
Autor: A.Ž.
Odgovori