Kolinda Grabar-Kitarović

Kolinda Grabar-Kitarović javnosti je poznata zbog funkcije obnašanja dužnosti na mjestu predsjednice Republike Hrvatske. Prethodno je javnosti bila poznata kao veleposlanica Republike Hrvatske u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama. Prihvativši funkciju pomoćnice glavnog tajnika NATO-a, postala je najviše pozicionirana žena u povijesti toga saveza, a time i jednom od najistaknutijih diplomatkinja i žena u političkome svijetu.

Obrazovanje

Osnovnu školu Kolinda Grabar-Kitarović završila je u rodnome Grobniku pokraj Rijeke, nakon čega je pohađala gimnaziju u Rijeci. Svoje srednjoškolsko obrazovanje završila je u Sjedinjenim Američkim Državama, u gradu Los Alamos u New Mexicu, gdje je i maturirala. Tamo je otišla u sklopu učeničke razmjene koju je samostalno organizirala.

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1993. godine diplomirala je engleski i španjolski jezik i književnost, nakon čega je završila i Diplomatsku akademiju u Beču.

Godine 2000. postala je magistrica znanosti i to završetkom magistarskog dijela poslijediplomskog studija iz međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, s magistarskom tezom u kojoj je proučila odnose između Amerike i Rusije u vrijeme Reagana po završetku Hladnoga rata.

Do 2003. godine boravila je na Sveučilištu “George Washington” u Sjedinjenim Američkim Državama kao dobitnica Fulbrightove stipendije, gdje se posvetila istraživanjima iz područja međunarodnih odnosa i sigurnosne politike.

Uz sve navedeno, usavršavala se i u znanju portugalskoga jezika, a 2009. godine bila je dobitnica stipendije Lukšić, što joj je omogućilo usavršavanje u području upravljanja u visokim strukturama vlasti na Harvardskom sveučilištu.

Aktivno govori engleski, španjolski i portugalski, a služi se i francuskim, njemačkim i talijanskim jezikom.

Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, Kolinda je 2015. godine upisala doktorski studij međunarodnih odnosa.

Privatni život

Kolinda Grabar-Kitarović rođena je 29. travnja 1968. godine u obitelji oca Branka Grabara i majke Dubravke. Postoji anegdota koja kaže kako je ime dobila kada je njezin otac Branko pod majčinim prozorom zapjevao “Kolindu” Zdenke Vučković, popularni prijevod hita Kanađanke Lucille Starr.

Obitelj Grabar nije imala značajan politički utjecaj. Tek je Kolindin pradjed Viktor bio jedan od osnivača dijela HSS-a, a nitko u bližoj obitelji nije se posvetio politici. Obitelj Grabar u prizemlju obiteljske kuće imala je mesnicu, a u selu Lopača obitelj je posjedovala ranč na kojem su uzgajali krave.

Kolinda je mnogo vremena provodila u igri s pet godina mlađim bratom Brankom i drugim dječacima te vježbajući matematiku pa je ubrzo krenula i na razna natjecanja. Njezini bližnji smatrali su je savršeno discipliniranom, odgovornom i ambicioznom i već u ranoj mladosti vidjela se daleko od Grobnika.

Vjerovala je da će jednom postati stjuardesa ili prevoditeljica. Odbivši ideju tadašnjeg Šuvarovog modela školovanja prema kojemu je trebala upisati trgovačku srednju školu u Rijeci, Kolinda se opredijelila za gimnaziju.

Pred kraj studija upoznala je i svog budućeg supruga Jakova Kitarovića, koji je bio student na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, a posebno ju je privukao stavovima o ravnopravnosti spolova.

Preko radova Marije Jurić Zagorke, Kolinda se zaljubila u stari Zagreb, a godine školovanja u Sjedinjenim Američkim Državama proširile su joj poglede na svijet puno šire od nacionalnih.

Godine 1996. godine udala se za Jakova Kitarovića, s kojime ima dvoje djece – sina Luku i kćerku Katarinu, juniorsku prvakinju Republike Hrvatske u klizanju na ledu.

Posao 

Kada je preuzela poslove ministrove pomoćnice, koja je tada otišla na porodiljni dopust, Kolinda je imala još šest ispita do kraja studija, a prva dobivena plaća iznosila je 95 maraka.

Grabar-Kitarović svoju je političku karijeru počela graditi 1992. godine kroz angažman u Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, da bi godinu dana kasnije, 1993. godine, počela obnašati funkcije u Ministarstvu vanjskih poslova, od čega su najvažnije funkcija pročelnice Odjela za Sjevernu Ameriku 1995. godine te funkcija veleposlanice Republike Hrvatske u Kanadi 1997. godine, i to u svojstvu savjetnice, a zatim ministrice savjetnice i zamjenice šefa misije.

Rad na mjestu ministrice savjetnice u Ministarstvu vanjskih poslova u razdoblju od 2001. do 2003. godine, poslužio je kao odskočna daska za izbor u Hrvatski sabor 2003. godine, odnosno za izbor na poziciju ministrice vanjskih poslova i europskih integracija dvije godine kasnije. Za vrijeme toga mandata predvodila je Državno izaslanstvo za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Godine 2008. postala je veleposlanica Republike Hrvatske u Sjedinjenim Američkim Državama, da bi tri godine kasnije, 2011. godine, bila imenovana na dužnost pomoćnice glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju. Na toj funkciji zadržala se do 2014. godine i upisala se u povijest kao prva žena na toj funkciji.

Na mjesto predsjednice Republike Hrvatske, Kolinda je izabrana u veljači 2015. godine, kada je u drugom krugu predsjedničkih izbora pobijedila svog protukandidata Ivu Josipovića.

Najveća postignuća

Najveći uspjeh u vrijeme Kolindina mandata kao hrvatske ministrice vanjskih poslova i europskih integracija, svakako su uspješno započeti pregovori Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji.

Istaknula se diplomatskim radom i brojnim istraživanjima na području međunarodnih odnosa. Za vrijeme boravka u Sjedinjenim Američkim Državama u sklopu preddoktorskog istraživanja koje joj je omogućila Fulbrightova stipendija, Kolindi je bila dodijeljena i Predsjednikova medalja za znanstveni, društveni i politički rad.

Osim zapaženih diplomatskih funkcija, Kolinda Grabar-Kitarović istaknula se i autoritetom među vojnicima, boravcima u Afganistanu i aktivnim praćenjem i sudjelovanjem u aktivnostima hrvatskih vojnika, kao i posjećivanjem hrvatskih vojnih baza na zaraćenim područjima.

Nevladina udruga Klepsidra iz Sarajeva dodijelila joj je 2015. godine nagradu Isa-beg Ishaković, kao priznanje za postignuća u djelovanju i nastojanju izgradnje odnosa s BiH na Sveučilištu “George Washington”.

Jedno od važnijih postignuća svakako je i njezino članstvo u Trilateralnoj komisiji, privatnom udruženju koje je osnovano 1973. godine na inicijativu Davida Rockefellera. Udruženje promovira stabilizaciju i poboljšanje odnosa među Sjedinjenim Američkim Državama, Europom i Japanom te broji ukupno 400 članova iz reda najuglednijih osoba političkoga i poslovnoga svijeta.

loading...

Autor: A.K.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*