Dražen Turina hrvatski je kantautor, pjevač i pisac, poznatiji pod nadimkom Šajeta. Šajeta je izraz na čakavskom narječju koji u prijevodu na standard znači grom, a ujedno je i ime benda s kojim je Dražen Turina nastupao. Rođen je u Rijeci 17.2.1972. godine i jedan je od značajnijih glazbenika koji su zaslužni za uvođenje čakavskog narječja i istarskog dijalekta u hrvatsku glazbu.
Obrazovanje
Tijekom školovanja, otac je od Dražena zahtijevao da prođe razred s vrlo dobrim, no on se zadovoljio s dobrim uspjehom te se nakon srednje škole zaposlio se u 3. Maju, brodogradilištu u Rijeci. Iako se nije se glazbeno obrazovao, to ga nije spriječilo da izgradi glazbenu karijeru.
Privatni život
Draženov otac Nikola je iz Kraljevice, a majka iz Opatije. U braku je s Natašom, a 30.6.2009. godine postali su roditelji dječaka kojemu su dali ime Zvane. Nataša je sina rodila u riječkom KBC-u, a za ime Zvane odlučili su se jer je to domaće ime koje će nositi kao pravi opatijski domaći čovjek. Supruzi nije posvetio nijednu pjesmu u potpunosti, ali se ona može djelomično pronaći u svakoj pjesmi.
Posao
Početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, točnije 1993. godine, Dražen Turina osnovao je sastav “Yars”. Na početku svoje karijere zvali su se “Šajeta & Capra d’oro”, a kasnije su saželi ime samo na “Šajeta”, što u prijevodu s čakavskog narječja na standardni jezik znači grom. Prvu su postavu ovog benda osim Dražena Turine činili Ivana Jovanić, koja je kao i Dražen bila vokal, Dejan “Deva” Adamović, Robert Petković, Nikola Ukić, Alen Grakalić te Zoran Sušanj.
1994. godine izdali su prve materijale i to na kazeti pod nazivom “Čestitke i aplauzi” koju je objavila diskografska kuća Adam Records iz Pule.
Grupa je sudjelovala na brojnim humanitarnim koncertima, pogotovo tijekom Domovinskog rata, a svoje su koncerte često održavali u Puli, Labinu, Pazinu i Opatiji. Najpoznatiji hitovi ove skupine su: “Party za ekipu”, “Evergrin”, “Košulja plava”, “Leteća Barbara”, “Moji koraki” i brojni drugi. Za pjesmu “Moji koraki” često ga ispituju je li autobiografska, na što Dražen Turina odgovara da je inspiraciju pronašao u stvarnom događaju, kada mu je sestra njegove bivše djevojke ispričala svoju životnu priču.
Prvi studijski album objavili su 1996. godine pod nazivom “Blues berača šparuga” u izdanju Aquarius Recordsa. Dražen Turina potpisuje je tekst i glazbu, a pjesmu “Zbog nje i za nju” napisala je Eva Dahlgren. Album je producirao Boris Krainer, a aranžman je radio Elvis Stanić.
Sljedeći su album objavili godinu dana kasnije pod nazivom “Božja beseda i vražje delo”. Na albumu su se našle 22 pjesme za koje su bili zaslužni Dražen Turina i Elvis Stanić, a Husein Hasanefendić napisao je tekst za pjesmu “Na nju još se diši”.
Četvrti studijski album svjetlo dana ugledao je nakon trogodišnje pauze, 2000. godine. Album nosi naziv “Istradamus vulgaris” u izdanju Aquarius Recordsa. Najavna pjesma ovog albuma je “Košulja plava” koja je nastala kao prerada pjesme zagrebačkog pop sastava “Novi fosili”.
2003. godine objavili su sljedeći, peti po redu studijski album pod nazivom “Doba Vodenjaka” koji je sniman u Lovranu i na njemu je radilo četrdesetak glazbenika. Od značajnijih glazbenika pojavili su se slovenski kantautor Vlado Kreslin, Franci Blašković te Branko Tusta iz KUD Idijoti. Na albumu je gostovala klapa “Fortuna” kao i dječji zbor “Tratinčica”. Pjesmu “Rulet”, koja se našla na ovome albumu, snimio je s Vladom Kreslinom, a inspiracija je nastala u Ljubljani nakon koncerta kada su Turina i Kreslin razgovarali o sličnostima slovenskog jezika i opatijske čakavštine. Upravo je ova pjesma kombinacija hrvatskog i slovenskog jezika, a za nju je snimljen video spot u kazalištu Kerempuh u režiji Gorana Kulenovića.
Šesti studijski album nazvali su “Kope i špade”, a publici je predstavljen 2007. godine. Sniman je kao i prethodni album u Lovranu, u studiju Ivana Popeskića koji je ujedno bio i producent, aranžer, klavijaturist i programer. Važno je istaknuti da je cijeli album snimljen na književnom jeziku, što do sada nije bio slučaj. Album nažalost nije naišao na dobre kritike.
Dražen Turina okušao se i u voditeljskoj ulozi. Tako je 2009. godine na Radio Rijeci vodio emisiju “Radio sajonara” u kojoj je razgovarao s gostima, birao skečeve i sam puštao glazbu. Za ovaj se posao odlučio kada ga je srednjoškolski profesor pitao da počne voditi emisiju.
Osim ljubavi prema glazbi, Dražen Turina gaji ljubav i prema pisanju. Tako je napisao knjigu “Šparuga bluz” koju je izdao 2001. godine, a godinu dana kasnije “Šajonara od jedan do sto: zbirka prvih sto kolumni iz TV priloga Novog Lista godišta 1999. – 2001.”
Turina se natjecao u HRT-ovom showu “BezVeze”. Šest dana živio je u luksuznoj vili u Samoboru, a društvo su mu pravili cimeri Duško Modrinić i Ankica Dobrić. Kaže, pronašli su zajednički jezik i odmah su postali kao prava mala obitelj. Nije mu bio problem odreći se mobitela i komunikacije s vanjskim svijetom. Boravak u ovome showu opisao je kao Big Brother za intelektualce. Navodi kako voli sudjelovati u sličnim projektima i voli biti na televiziji, no ipak pomno razmotri o kakvoj se ponudi radi prije nego se odluči za sudjelovanje.
U sklopu Porina 2012. godine organizirao je “Gastro show” u kojemu je ugostio brojna televizijska lica koji su imali zadatak što bolje pripremiti brudet. Tako su se među natjecateljima našli Duško Jeličić Dule, Zlatko Gall, Đelo Hadžiselimović, Boris Hrepić Hrepa i Stipe Mađor, član Hladnog piva.
Dražen Turina pojavio se kao lik u romanu Tatjane Udović “Triesduja 2. dio”. Roman je to koji se bavi problematikom mladih iznoseći događaje koji se zbivaju u autobusu koji srednjoškolce vozi do škole u Opatiji. Tako su se osim Dražena Turine, kao sporedni likovi našli i Alen Vitasović, Mario Lipovšek i Koktelsi. Roman je predstavljen 2016. godine.
Najveća postignuća
Šajeta je publici najpoznatiji po izvedbi pjesme “Party za ekipu” koja govori o bivšem predsjedniku Stipi Mesiću koji je ujedno i odobrio tekst prije izlaska i predstavljanja javnosti. Pjesma je izašla 2003. godine i postigla je veliku popularnost među publikom.
Autor S.I.
Odgovori