Žarko Potočnjak je veliko ime drame HNK Zagreb. Hrvatski kazališni, filmski i televizijski glumac. Suosnivač je glumačke družine “Histrion”. Glumio je u brojnim poznatim hrvatskim naslovima, ali i posuđivao glas za animirane filmove. Premda je kao dijete maštao o brodogradnji, ljubav prema kazalištu ipak je odredila životnu profesiju.
Obrazovanje
Srednju školu je završio u Zagrebu, ali se rado prisjeća ljetovanja kod djeda u Šibeniku gdje je išao na ljetne obuke iz brodogradnje. Nakon srednje škole, 1964. godine upisao je Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.
Potočnjak se rado prisjeća tih dana. Kako nisu imali kalkulatore, kakve danas imaju, sve su ručno radili, nemali broj puta bi prolio tintu po svojim nacrtima. Studij brodogradnje nije nikada završio.
Na trećoj godini brodogradnje upisuje Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu, koju je završio 1972. godine.
Privatni život
Rodio se 3.2.1946. godine u Pakracu. Od majke Erminije i oca Žarka. Majka mu je bila učiteljica, a otac doktor prava, ali je radni vijek proveo na zagrebačkom Zapadnom kolodvoru. Njegov djed, kod kojega je ljetovao za vrijeme ljetne obuke iz brodogradnje, bio je profesor glazbe, a zanimljivo je naglasiti da su mu učenici bili Arsen Dedić i Vice Vukov.
Kao dijete se znao tući s ostalim dječacima u kvartu, ali je priznao i da je bio prilično razmažen od strane majke, jer je bio sin jedinac. Jednom je prilikom pročitao knjigu kako se u afričkom plemenu ljubav izražavala povlačenjem kose u žene. Potočnjak je tako povukao kosu jednoj djevojčici i dobio batine od majke.
Za vrijeme akademije bio je pravi boem i avangardist. Imao je običaj nositi crne rukavice preko kojih je nosio prstenje, a među prvima je koji su nosili traperice, bijele košulje i tregere. Ne skriva da su djevojke voljele društvo tadašnjih momaka s akademije, među kojima je bio i on.
Studentski život na Akademiji tražio je dosta žrtvovanja, posebno slobodnog vremena, za koje Potočnjak govori da ga gotovo nije ni imao.
Glumicom Asjom Jovanović oženio se 1983. godine. Te iste godine su dobili kći Mirnu. Iako ne voli iznositi privatne stvari o svojoj kćeri, poznato je da je završila studij informatike na PMF-u. Godine 2002. se razveo od supruge Asje.
Od 2012. godine u vezi je s petnaest godina mlađom Višnjom Pešić.
Posao
Gluma ga prati od malih nogu, tako je kao osnovnoškolac nastupao na brojnim školskim predstavama, iako je od srednje škole svima govorio da se želi baviti brodogradnjom.
Dok je još studirao brodogradnju, dobio je svoju prvu ulogu 1966. godine u televizijskom filmu “Prikupljanje hrabrosti”. Film je režirao Eduard Galić, a zanimljivo je kako je došao do Potočnjaka. Tražio je nekoga s izrazito plavim očima, a kako je s njim išao u razred sin od profesora s Akademije Grge Gamulina, predložili su Žarka. Rado se prisjeća te uloge i napominje kako je tada nastupao kao amaterski glumac, ali da mu je zanimljivo da je Rade Šerbedžija imao manju ulogu od njega.
Njegove prve profesionalne uloge krenule su u zagrebačkom kazalištu Komedija. U to vrijeme je dobio nadimak “Guma”, jer je bio jako mršav i gibak, tako da je mogao izvesti sve što su tražili od njega, a kako je to bilo vrijeme kada je mjuzikl bio najpopularniji, Potočnjak se morao mačevati, plesati, ali i pjevati. Rekao je da su ga stariji glumci pazili, a posebno pamti koliko je znao autograma podijeliti nakon predstave. Nakon toga prešao je u Gavellu, gdje je proveo, kako kaže, najbolje godine života.
Godine 1973. Potočnjak je s kolegama s Akademije, koji su, kao i on, dijelili nezadovoljstvo za hrvatsko kazalište u to vrijeme, iznajmio stan u Vlaškoj 38. Osnovali su Rinoceros, a ideja je bila obojiti stan u tamno crvenu boju. Prva predstava koju su u Rinocerosu održali je “Pričaj mi o Augusti”. To je drama od Luke Paljetka, metafora o starom kralju koji umire. U taj stan moglo je stati osamnaest ljudi. Kao takvi nastavili su djelovati i u to vrijeme učinili su dosta za kazalište. Imali su ljetne turneje, ali taj tempo nisu mogli pratiti i na kraju je Potočnjak sa Zlatkom Vitezom, iz Rinocerosa, osnovao Histrion. U Histrionu su se potpuno posvetili temelju starog kazališta iz srednjeg vijeka. Bili su aktivni i po manjim mjestima u Hrvatskoj, gdje je pojam kazališta bio u potpunosti apstraktan. Potočnjak ističe zanimljivost kako su organizirali predstavu “Domagojada” i da su nakon toga dječaci dobivali imena Domagoj, po uzoru na tu predstavu.
Nakon toga je uslijedila uloga za ulogom. Potočnjak je glumio u filmovima poput “Izbavitelj” iz 1976. godine, “Živi bili pa vidjeli” 1979. godine kao Maks, “Večernja zvona” iz 1986. godine kao Kruno, potom “Glembajevi” iz 1988. godine kao Puba Fabriczy, “Ljeto za sjećanje” iz 1990. godine kao zubar, “Novogodišnja pljačka” iz 1997. godine kao Franjo Matek Fantomaš, zatim kao pilot u filmu “Srce nije u modi” iz 2000. godine. Jedna od većih uloga je uloga Alojza u filmu “Duga mračna noć” iz 2004. godine. Kao Lukarević u filmu “Libertas” iz 2006. godine, “Pjevajte nešto ljubavno” iz 2007. godine kao Strujin otac i mnogi drugi filmski naslovi u kojima je Potočnjak svojim glumačkim radom obilježio jednu eru hrvatskih filmova.
Žarko je glumio u nemalom broju televizijskih serija poput popularne “Lažeš Melita” iz 1984. godine gdje je Potočnjak glumio slikara Sjekiru, potom “Bitange i princeze” iz 2005. godine kao koordinator, “Nad lipom 35” iz 2006. godine kao Srećko Leš, zatim u seriji “Najbolje godine” iz 2009. godine kao Božo Hajduk, starog hajduka koji je izgubio vezu s realnošću.
Najveća postignuća
Potočnjak je dobitnik brojnih nagrada za životno djelo, ali vrijedi istaknuti nagrade poput “Nagrada hrvatskog glumišta”, “Marul”, “Zlatni osmijeh”, “Dubravko Dujšin”, “Nagrada na susretima hrvatskih kazališta”, nagradu “Dani komedije”.
Autor: A.P.
Odgovori