Radimir Čačić poznati je hrvatski političar, bivši član Hrvatske narodne stranke te osnivač i član stranke Reformista. Bio je potpredsjednik Vlade Ivice Račana te kasnije i Zorana Milanovića. Izbačen je iz HNS-a, navodno zbog straha nekih članova da bi mogao preuzeti stranku, pa je s nekim bivšim članovima spomenute stranke osnovao novu stranku, Narodnu stranku – reformiste.
Obrazovanje
Radimir Čačić u Zagrebu je završio osnovnu školu i VII. Gimnaziju. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu 1973. godine. Polazio je i poslijediplomski studij na J.F. Kennedy School of Government, Harvard Universityja.
Privatni život
Radimir Čačić rođen je 11.5.1949. godine u Zagrebu gdje je odrastao i gdje se i školovao. Nakon što je diplomirao, putovao je po Europi. Za obrazovanje i putovanja zaslužan je njegov otac, koji mu ih je i financirao. Otac mu je bio tajnik u vladi Savke Dabčević Kučar, u Izvršnom vijeću sabora, a kasnije je postao i republički tužitelj.
Radimir Čačić je oženjen, a suprugu Mariju upoznao za vrijeme studija. Supruga je bila ta koja je presudila kada je Čačić trebao odlučiti želi li biti predstavnik jedne američke tvrtke, s namještenjem izvan Hrvatske. Sa svojom suprugom Čačić nema djece, ali se spominje “javna tajna” da ima dijete s bivšom varaždinskom direktoricom Varteksovih bazena, a kasnije tajnicom u Coningu, Natalijom Žetko.
Čačićeva supruga Marija godinama je radila u Nadzornom odboru Croatia Airlinesa (nekada poznat kao “Zagal”), koje je također osnovao njen muž još ’90-ih godina.
Zanimanje šire javnosti Čačić je stekao 2010. godine, nakon što je u Mađarskoj skrivio prometnu nesreću u kojoj su smrtno stradale dvije osobe. Iako nezamislivo, Čačić je već 2011. godine postao potpredsjednik Vlade Zorana Milanovića. Nakon svega godinu dana, Čačić je odstupio s te dužnosti zbog izvršenja kazne za automobilsku nesreću u Mađarskoj. Iste godine završen je stečajni postupak nad njegovom bivšom tvrtkom Coning d.d. Za spomenutu nesreću, Čačić je služio 22 mjeseca zatvorske kazne. Od lipnja 2013. godine, služio je kao knjižničar u kaznionici Valtura u Puli.
Posao
Nakon završenog studija, odmah 1973. godine, Čačić počinje raditi za američko Ministarstvo vanjskih poslova. Ovim poslom mjesečno bi zaradio više od 200.000,00 kn. U Interpublicu je radio sve do 1977. godine. U međuvremenu predavao je na Građevinskom fakultetu u Zagrebu i Harvard University, sve do 1985. godine kada je osuđen od strane SFRJ zbog rušenja samoupravnog sustava SFRJ. Od te optužbe je oslobođen zahvaljujući Vrhovnom sudu SR Hrvatske.
1978. godine Čačić je postao vlasnik tvrtke Coning i bio na toj poziciji sve do 2000. godine. 1989. godine kupio je 25% dionica Zagorja, nakon čega je spojio Coning i Zagorje. Ta tvrtka uplela se u aferu po kojoj je Čačić gradu Ashkelonu u Izraelu ostala dužna 8.5 milijuna dolara, dok je s tvrtkom Zagorje bio u dugu 170 milijuna kuna.
Nakon Izraela, Čačić je dogovorio poslove u Hrvatskoj. Bili su to izgradnja staračkog doma u Dubrovniku, te Tehničke škole u Zadru. Naravno, novac za te poslove bio je unaprijed Čačićevoj tvrtki, a nakon što su radovi stali zbog rata, novac nikada nije vraćen. Nakon rata, kada je to pitanje aktualizirano, tvrtka se pozvala na zastaru.
Stekavši tvrtku Coning d.d., kojom je početkom ’90-ih započeo gradnju stanova, Čačić se neslavno proslavio kada je tvrtka ostala dužna 8,5 milijuna dolara Izraelu, točnije gradu Ashkelonu, a Zagorje se zadužilo više od 170 milijuna kuna. Čak se govorilo da je Čačić tada radnicima uručio otkaze, pod izlikom da su alkoholičari i neradnici. Posao u Izraelu bio je vrijedan više od 40 milijuna dolara, a završio je krajem 1992. godine, nakon što radnici nisu dobili nekoliko isplaćenih plaća. Izrael je presudio da Coning mora vratiti novce, ali to nikada nije učinjeno. Baš zbog ovog nepodmirenog dugovanja, kojeg bi svaki drugi građanin Republike Hrvatske u sličnoj situaciji morao podmiriti, napisana je knjiga, novinara Krešimira Kovača. Kovač je došao do nekih inkriminirajućih podataka o Čačiću i iznio ih u svojoj knjizi, nakon čega se Čačić obrušio na njega te zaključio da je to djelo “političkih protivnika”.
Treba napomenuti da gaf kakav se dogodio s dugovima koje je počinio Čačić, u nekim drugim državama značio bi da se takav političar miče sa svojih funkcija i ne bi imao nikakve mogućnosti da nakon toga uopće ulazi u politiku. Kao još jednu malverzaciju, važno je spomenuti da je ista tvrtka u stečaju našla partnera i sklopila Ugovor o prijenosu i stjecanju poslovnog udjela u trgovačkom društvu Coning Alfa s poduzećem Rossonero Holdings Ltd. Tvrtka je registrirana na Cipru, a stekla je udio 50,27 % dionica Coninga. Između 20-ak ostalih suvlasnika nalazi se i Ivan Paska, brat Čačićeve supruge Marije. Ivanovoj kćeri Ani, Radimir Čačić je prenio svoje poslovne udjele i to za manju cijenu od procijenjene. Isti ovi udjeli opet su prenijeti natrag na prvotnog vlasnika, što pokazuje manipulaciju udjelima.
Jedini Čačićev projekt koji se u spomenutoj knjizi navodi kao izvršen projekt je onaj na Ksaveru. Bila je to zgrada HKB-a, koja je doživjela osudu javnosti zbog rasipnosti. U slučaju izgradnje autocesta spominje se kako niti gram željeza u izgradnji nije bio iz hrvatskih željezara.
Čačić je obnašao mjesto predsjednika udruženja projektnih i savjetodavnih organizacija Hrvatske. Također je bio jedan od osnivača stranke HNS-a, gdje je također obnašao dužnost predsjednika stranke od 1994. do 2000. godine. Bio je izabran za isto to mjesto u stranci i 2008. godine.
Od 1995. do 2007. godine bio je saborski zastupnik, a tu dužnost je prema potrebama stavljao u mirovanje zbog obnašanja dužnosti ministra, a kasnije zbog mjesta župana.
Od 2000. do 2003. godine u Vladi Ivice Račana obnašao je dužnost Ministra javnih radova, obnove i graditeljstva.
2005. godine postao je varaždinski župan.
2011. godine postao je potpredsjednik u Vladi Zorana Milanovića. Nakon svega godine dana, odstupio je s dužnosti zbog izvršenja kazne za automobilsku nesreću u Mađarskoj.
2015. godine Čačić je osnovao Narodnu stranku – reformiste, a na izbore navedene godine izašao je sa strankama Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti, Novi val – Stranka razvoja, HSS-om Stjepan Radić i Blok umirovljenici.
U travnju 2019. godine Narodna stranka – Reformisti čiji je predsjednik Radimir Čačić predala je listu kandidata za izbor u Europski parlament u svibnju 2019. godine. Nositelj liste je i sam Čačić, a najavio je kako će njihova uloga u Europi biti usmjerena na jačanje kohezijskih fondova, na jačanje politike jednakih prilika u društvu te na jačanje uloge regija.
Najveća postignuća
2015. godine Čačić je osnovao Narodnu stranku – Reformisti, u koaliciji s Ivom Josipovićem i Jadrankom Kosor. Čačića mnogi pamte po spominjanju optimističnih, ali nerealnih izlazaka iz krize te stranih investicijskih priljeva. Čačić često nastupa bahatim tonom pa ga takvim često opisuju i sami novinari.
Kao brigadir u Hrvatskoj vojsci, Čačić je dobio spomenicu Domovinskog rata i ogrlicu Reda kneza Domagoja.
Autor: A.Ž.
Odgovori