Petar Preradović

Petar Preradović bio je hrvatski pjesnik, prevoditelj i vojnik te predstavnik romantizma iz prve polovice 19. stoljeća. Preradovića su mnogi opisivali kao generala koji je u duši bio pjesnik, a čije je stvaralaštvo bilo protkano duhom ilirizma.

Nakon što mu se pogoršalo zdravstveno stanje zbog čega je odveden na liječenje u Njemačku, Petar je umro 18.8.1872. godine u mjestu Fahrafeld u Donjoj Austriji.

Obrazovanje

Petar Preradović je pohađao osnovnu školu u Đurđevcu i Grubišnom Polju. Nakon očeve smrti brigu o Petrovom školovanju preuzima vojna uprava nakon čega se upisuje na vojnu akademiju u Bjelovaru, zatim u Bečkom Novom Mjestu.

Tijekom školovanja u Bečkom Novom Mestu Petar prelazi s pravoslavne vjere na rimokatoličku. Prelazak je bio uvjetovan od strane vojske, jer je tada bilo obavezno da svaki časnik bude rimokatolik, a kako je Preradović htio napredovati nije bilo drugog rješenja.

Školovanje u vojnoj akademiji završio je 1838. godine kao jedan od najboljih pitomaca svoje generacije. U to je vrijeme pisao pjesme na njemačkom jeziku u duhu romantizma.

Privatni život

Petar Preradović rođen je 19.3.1818. godine u mjestu Grabrovnici pored Pitomače u obitelji od oca Ivana Preradovića i majke Pelagije. Preradović je imao dvije sestre Mariju i Anu. Otac Ivan Preradović bio je porijeklom iz Grubišnog Polja gdje je Preradović provodio školske dane.

U privatnom životu Preradović nije imao mnogo sreće.

Kao vojnik je obavljao službu u Zadru te je tamo upoznao svoju prvu suprugu Pavicu de Ponte u koju se zaljubio, a par se ubrzo i vjenčao. Obitelj de Ponte je imala ljetnikovac u Malom Lukoranu na otoku Ugljanu. Upravo je u tom ljetnikovcu napisao poznatu budnicu Zora puca, bit će dana. Spomenuta budnica bila je i prva tiskana pjesma Petra Preradovića, a bila je objavljena 1844. godine u Malom Lukoranu.

Nakon samo sedam godina od vjenčanja umire mu žena, a nakon toga sin i kćer. Golemu tugu koju je osjećao nekako je prebrodio zahvaljujući Emiliji Novaković – Đurabojski s kojom je imao sina Radovana.

Ženio se tri puta i imao sveukupno sedmero djece.

U omladinskom društvu “Velebit” nastala je ideja kako bi se ostaci Petra Preradovića trebali prenijeti u Zagreb, pa su tako 11.7.1879. godine izvađeni posmrtni ostaci koji su potom preneseni u arkade Mirogoja. Na Mirogoju je pokopan 14.7.1879. godine.

Gradonačelnik grada Zagreba August Šenoa održao je govor i spjevao mu himnu koju je potom uglazbio Ivan pl. Zajc. Nadgrobni spomenik “Domovina polaže cvijeće na pjesnikov Spomenik” dao je izgraditi kipar Ivan Rendić.

Posao

Po završetku školovanja uvršten je u 33. ugarsku pješačku pukovniju pozicioniranu u Milanu, gdje se dogodio sudbonosni susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim.

Nakon susreta s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim 1840. godine, Preradović se ponovo vratio materinjem jeziku, a interes za hrvatsku kulturu te gospodarsku i političku situaciju naglo je porastao.

Petar Preradović počeo je prevoditi za vrijeme školovanja. Krenuo je s prijevodima na njemački jezik, pa je preveo pjesmu “May” češkog pjesnika K. H. Mache.

U “Pervencima” je objavio presade na hrvatski jezik, a s francuskog je preveo djelo “Spiritizamna prosto razložen”. S hrvatskog na njemački je preveo raspravu Franje Račkoga “Rieka prema Hrvatskoj”. Na Kukuljevićev je nagovor Preradović preveo dio Gundulićeva “Osmana” na njemački jezik.

Godine 1843. Preradovićeva je pukovnija preseljena u Zadar. Nakon dolaska u ovaj grad Preradović je počeo aktivno surađivati u novom preprorodnom listu “Zora dalmatinska”.

Tri godine kasnije došao je u Zagreb gdje se upoznao s nositeljima hrvatskog narodnog preporoda. Ali u Zagrebu se nije mogao dugo zadržati budući da je 33. ugarska pješačka pukovnija vraćena u Italiju, gdje je u nekoliko navrata sudjelovao u talijanskim sukobima.

U Zagreb je opet došao 1849. godine u vrijeme revolucionarnih zbivanja, nakon čega je postao blizak s banom Josipom Jelačićem čiji je bio tajnik. Prilikom uvođenja Bachovog apsolutizma Preradović se posvetio vojnoj službi i pisanju poezije.

Svojim je pjesmama izražavao brigu za hrvatski jezik te privrženost slavenskoj koncepciji i iskreno domoljublje. Godine 1841. u zagrebačkome njemačkom listu “Croatia” objavio je pjesmu “Das Uskoken-Madchen”.

Na poticaj Špire Dmitrovića Preradović je 1843. godine napisao prvu pjesmu na materinjem jeziku. Pjesma se zvala “Poslanica Špiri Dmitroviću”. Prva tiskana pjesma bila je “Zora puca” objavljena 1844. godine u prvom broju zadarskog lista “Zora dalmatinska”.

Prvu zbirku “Prvenci” tiskao je u Zadru 1846. godine, dok je drugu zbirku “Nove pjesme”, tiskao pet godina kasnije u Zagrebu. Petar Preradović podijelio je svoj rad u tri dijela: rodoljupke, ljubovke i različne pjesme, dok posebnu skupinu čine prepjevi, tuđinke i ciklus nadgrobnica nazvanih “Milim pokojnikom”.

Petar Preradović autor je rodoljubne, ali i ljubavne lirike kojom je oduševljavao čitatelje. Napisao je brojne sonete, nadgrobnice, balade, himne i elegije.

Preradović je skoro cijeli život proveo izvan domovine, a književnošću se bavio koliko mu je to vojna karijera dozvoljavala.

Najveća postignuća

Njemu u čast, u Malom Lukoranu na otoku Ugljanu je ukrašena mozaik klupa za koju se smatra da je bila klupa na kojoj je napisao stihove prve tiskane pjesme. U lijepljenju kamenčića sudjelovali su brojni mještani, turisti i djeca, a klupa je završena i otvorena 18.8.2017. godine na 145. obljetnici smrti Petra Preradovića.

loading...

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*