Saša Anočić je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac te kazališni redatelj koji je režirao veći broj kazališnih predstava, među kojima je najpopularnija predstava “Kauboji”. Spomenuta predstava jedna je od najpopularnijih predstava u Hrvatskoj. Da je tomu tako svjedoči i činjenica da se karte moraju rezervirati mjesec dana prije prikazivanja, a gledatelji su od osam do osamdeset godina. Za njega govore da je uspio vratiti publiku u kazalište. Dobitnik je brojnih nagrada.
Obrazovanje
U Osijeku je završio osnovnu školu, a u prvom razredu srednje škole započinje samostalan život.
Nakon završene srednje škole odlazi u Zagreb sa željom da upiše filmsku režiju, ali na prijemnom nije prošao, stoga upisuje književnost na Filozofskom fakultetu.
Na trećoj godini studija, kako sam Saša kaže, otišao je praviti društvo prijatelju koji je išao na prijemni ispit za Akademiju. Prijatelj koji je htio upisati Akademiju, nije uspio, a Saša, koji je došao u šali na prijemni, upao je.
Privatni život
Rođen je 19.5.1968. godine u Osijeku. Majka mu je po zanimanju bila trgovkinja, a otac automehaničar, a da želi glumiti shvatio je kada je kao dječak boravio kod bake u Ladimirevcima, u mjestu gdje je živio poznati glumac Fabijan Šovagović, ali i Fabijanov stariji brat Franjo, koji je po Saši bolji glumac od Fabijana, premda se nikada nije bavio glumom. Saša ima i mlađega brata Žarka, koji je također glumac.
Kao dijete je uživao u igrama kauboja i Indijanca, ali je preferirao ulogu Indijanca, za sebe govori da je u potpunosti preuzeo indijansku filozofiju o koncepciji života koja se odnosi na trenutak sreće i da on postane vječnost. Odrastao je na vesternima, posebno onima Clinta Eastwooda, a kada bi se u vesternu prikazali Indijanci u negativnom svjetlu, Saša je gasio film i nije ga mogao gledati. Na pitanje koje bi ime nosio da je Indijanac, Saša je rekao da bi se zvao “Tihi Jelen”.
Za vrijeme školskih praznika, Saša je provodio vrijeme u pecanju ribe i jedno vrijeme se bavio profesionalnim ribolovom. Za vrijeme srednje škole, Saša je izjavio da se bavio raznim poslovima kako bi se prehranio. U to vrijeme se profesionalno bavio breakdanceom i krenuo zarađivati, a nije mu bila strana aktivnost uzimanja potrebnih namirnica u trgovini bez da ih plati. Znao je ustajati u tri sata ujutro kako bi uzeo namirnice ispred trgovine, koja su upravo stigle. Kroz srednju školu upoznao se s glazbom, koju će kasnije rado koristiti u svojim predstava, mjuziklima. Svirao je i sudjelovao u raznim bendovima.
Iz prvog braka ima kći Miu Anočić Valentić, koja je također profesionalna glumica. U drugom braku s Barbarom, profesoricom glazbenog odgoja ima troje djece. Izabelu, Rafaela i Angelu.
Dok piše svoje tekstove, Saša se ne koristi pomagalima. Za dobar tekst slijedi raspored od bijelog papira, kemijske, cigarete, kave i noći.
Za sebe govori, da nije upisao glumu, bio bi seljak, predavao bi hrvatski jezik negdje na selu i svakodnevno pecao ribu.
Posao
Saša je već u srednjoj školi pisao scenarije za predstavu. Tako je za svoju predstavu “Lojtrica” u trećem razredu srednje škole napisao pola teksta, u to vrijeme je gledao filmove Monty Pythona. Taj tekst je prezentirao Rakanu Rushaidatu, koji se oduševio kada je vidio četrdesetak kartica teksta, a nakon toga je tekst dovršio improviziranjem i tako dovršio cijelu priču.
Karijeru je počeo graditi u HNK u Osijeku, gdje se vratio nakon završenog studija na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. U početku je podjednako i glumio i režirao. Tako je glumio u HNK Osijek, a režirao u Rijeci “Komšiluk naglavačke”, ta predstava je bila nagrađivana i često posjećena, ali ju je Mani Gotovac skinula s repertoara i nakon toga su krenuli bojkoti od strane gledatelja. Kako Saša kaže, kada kreneš režirati, sve manje poziva dolazi od redatelja.
Nakon predstave “Lojtrica” Saša je napisao režiju za predstavu “Niko i Ništ”, po njemu je to predstava bolja od “Lojtrice”, ali, kako sam Saša kaže, s tom predstavom je krenulo pogrešno. Premijera je trajala gotovo četiri sata, što je većina komentirala negativno, odnosno da predugo traje, a nakon što ju je skratio na dva sata, shvatio je da s njom nije krenulo kako treba.
U svojoj autorskoj predstavi “Alaska Jack” prikazao je stvari koje se svakodnevno izvode, tako su u jednom trenutku glumci zapalili travu na pozornici.
Nakon Osijeka odlazi u Zagrebačko kazalište mladih, nekadašnje Pionirsko kazalište. Tu je krenuo pisati predstave za djecu.
Saša je svojom predstavom “Kauboji”, 2008. godine, napravio svojevrsnu prekretnicu u kazalištu. Karte su se rasprodavale u rekordnom broju, a 2014. godine predstava je brojala svoj 400-tu izvedbu u Teatru Exit. Predstavu je osmislio kao kombinaciju drame i mjuzikla i dobre kritike su se nizale od raznih kritičara.
Predstavu je 2014. godine odlučio ekranizirati Tomislav Mršić, ali je negodovanje od strane Saše krenulo kada ga Mršić nije potpisao kao suautora, a film je napravljen po njegovoj kazališnoj predstavi. Anočić je glumio u tom filmu.
Nakon Zagrebačkog kazališta mladih, Anočić je prešao u kazalište “Trešnja” gdje svim snagama radi na reorganizaciji dotadašnjih načina vođenja, uveo je dramske radionice koje se odvijaju noću, zatim radionice za djecu.
Pored toga što je napisao veći broj kazališnih predstava, Anočić je glumio u filmovima poput “Anđele moj dragi” iz 1995. godine, zatim 2002. godine glumi u filmu “Prezimiti u Riju” kao Boris, pojavio se u filmovima “Leti, leti”, “Gospođa za prije”, “Zapamtite Vukovar”, “Libertango”, “Koko i duhovi” i drugi.
U televizijskim serijama se okušao u seriji “Kad zvoni” iz 2005. godine kao menadžer, zatim u popularnoj seriji “Hitna 94” kao doktor Zoran Šimić, “Kud puklo da puklo” i u drugim serijama. Predstava s kojom je najviše zadovoljan je predstava koju je napisao za Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku “Ide Dada”.
Godine 2013. napisao je režiju za roman Renata Baretića “Osmi povjerenik”, predstava se izvodila u kazalištu “Gavella”. Autor je u Teatru Exit za predstave “Noževi u kokošima”, “To samo Bog zna”, u Kerempuhu je napisao “Kad se mi mrtvi pokoljemo”, a u Trešnji “Pinocchio”.
Najveća postignuća
Dok je glumio u HNK Osijek, Saša je došao do pozicije ravnatelja, gdje je surađivao sa Ksenijom Zec Ćorić, bez koje, kako Saša kaže, ne bi ostvario to što je ostvario u Osijeku.
Za Sašu govore da je vratio publiku u kazalište, svojom najpopularnijom predstavom “Kauboji” za koju je dobio Nagradu hrvatskog glumišta.
Bio je ravnatelj u kazalištu “Trešnja”, a ostavku je dao 2014. godine i tako preduhitrio odluku zagrebačkog Gradskog odbora za kulturu, obrazovanje i sport da ga smjene.
Autor: A.P.
Odgovori