Mani Gotovac

Mani Gotovac je najpoznatija hrvatska teatrologinja, kazališna kritičarka i prva intendantica u povijesti hrvatskog glumišta. Cijeli svoj radni vijek posvetila se kazalištu s ciljem što boljeg kazališta u Hrvatskoj. Začetnica je međunarodnog festivala Riječkih ljetnih noći. U svom poslu uvijek je bila radoholičarka, beskompromisna, glasna i mnogo puta se borila svjesno ulazeći u konflikte, pogotovo zbog svojim kontroverznim odluka dok je bila na vodećoj funkciji splitskog i riječkog nacionalnog kazališta. Kao dramaturginja je bila prepoznata, prihvaćena i obožavana od strane svojih gledatelja u kazalištu, ujedno za neke omražena, a odlaskom u mirovinu postala je popularna spisateljica koja rado piše o sebi za sve svoje čitatelje. Ova “željezna dama hrvatskog kazališta” rođena je 12.11.1939. godine u Splitu kao Julija Birimiša. Živi u Zagrebu.

Obrazovanje

Mani Gotovac je osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju završila u Splitu. Diplomirala je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu Korporativnu književnost i teatrologiju.

Privatni život

Mani Gotovac potječe iz urbane obitelji. Kao dijete bila je buntovne naravi. Roditelji su joj porijeklom Dubrovčani, otac Zdravko Birimiša odvjetnik i majka Maria Danira dramska umjetnica. Ima sestru Vjeru Armanini koja je profesorica hrvatskog jezika.

Kršteno ime joj je Julija, jer svećenik nije htio usvojiti želju njezinih roditelja da je nazovu Mani budući da toga imena nema u katoličkom kalendaru. Ime Mani uzima kasnije kao punoljetna, a prijatelji je od milja zovu Mande. Trebala je postati odvjetnica i naslijediti očev odvjetnički ured, a njezina želja je bila da upiše glumu. No, pošto je kao tinejdžerica bila ludo zaljubljena u jednog momka, zbog njega je upisala književnost u Zagrebu.

Kompozitora Petra Gotovca je upoznala kada je imala 21 godinu, udala se za njega i počela javno djelovati. Glazbeno obrazovanje je dobila od njegovog oca Jakova kojeg je jako voljela, kao i on nju. Nakon 14 godina braka se razvela i pri tom zadržala prezime Gotovac zbog kćeri Katje koja je postala doktorica znanosti i javnosti kojoj je kao Gotovac već bila poznata.

S drugim suprugom Željkom Senečićem, scenografom i slikarom, je u braku provela 25 godina. Kćer Anu kao petogodišnjakinju je izgubila jer je umrla od inoperabilnog tumora.

Ima troje unučadi, unuka Jakova i unuke Brinu i Niomu.

Kada su u pitanju prava žena Mani je feministkinja, ali bez muškaraca život joj je nezamisliv.

Nakon operacije očiju koju je imala dobro vidi, međutim naočale i dalje nosi jer je ovisna o njima. Ima ih bezbroj u svojoj privatnoj kolekciji.

Posao

Mani Gotovac je kao studentica pisala za Studentski list i Polet, a 60-ih godina se zaposlila na Radio Zagreb gdje je pisala kazališne kritike koje joj nisu dopustili čitati jer nije mogla izgovarati slovo r. Zbog toga je bila prisiljena pisati kritike izbjegavajući to slovo što je nije nimalo omelo da se ubrzo nametne kao najoštrije pero tadašnje kazališne kritike.

Na TV Zagreb vodila je emisije o kazalištu i svoje kritike objavljivala u tjednicima Telegram i Hrvatskom tjedniku. Istovremeno je bila voditeljica pressa na Dubrovačkim ljetnim igrama. Zbog političkih razloga jer je bila sudionik Hrvatskog proljeća u razdoblju od 1973. do 1980. smijenjena je s radnog mjesta voditeljice pressa i zabranjen joj je rad u medijima i visokotiražnim novinama.

Svoje kazališne kritike objavljivala je i u mnogim drugim časopisima za kazališnu umjetnost kao što su Prolog za koji je bila glavna urednica, Scena i talijanski Sipario. Od 1985. do 1992. bila je predsjednica Društva kritičara i teatrologa Hrvatske.

Za sarajevski festival MES tijekom 80-ih do 1990. je bila stalni suradnik, te radila kao urednica u Dramskom programu Hrvatskog radija. Postala je članom brojnih stručnih žirija, izbornikom hrvatskih i međunarodnih festivala i članom odbora Međunarodnog instituta za Mediteransko kazalište sa sjedištem u Madridu. Za kratki film o Dubrovačkim ljetnim igrama redatelja Danijela Marušića napisala je TV scenarij.

Kratko vrijeme je bila selektorica nekad prestižnog jugoslavenskog festivala drame Sterijino pozorje, a slijedom ratnih događanja 1991. u Hrvatskoj daje ostavku.

Na mnogim predstavama koje su izvođene na Splitskom ljetu, Dubrovačkim ljetnim igrama te u mnogim hrvatskim kazalištima radila je kao dramaturginja, umjetnička savjetnica, suradnica i suautorica. Kroz svoju bogatu kazališnu karijeru bila je mnogo puta ravnateljica, voditeljica, selektorica i prva intendantica u povijesti hrvatskog kazališta.

Za vrijeme njezinog ravnateljstva do 1998. Teatar & TD je gostovao na brojnim međunarodnim festivalima i primio 32 nagrade u zemlji i inozemstvu. Mani Gotovac je mnoge domaće pisce, redatelje i pjesnike je pozivala na suradnju. U dubrovačkom gradskom kazalištu “Marin Držić” je bila umjetnička voditeljica, u Barceloni voditeljica Teatra poezije, a u Torinu selektorica u Bienalla mladih.

Kao intendantica je radila u HNK Split i HNK Ivana plemenitog Zajca u Rijeci koji za to vrijeme postaju članom Europske kazališne konvencije i gostuju na mnogim međunarodnim festivalima u Austriji, Venezueli, Italiji, Španjolskoj i USA. U oba kazališta otvara malu scenu za suvremeni hrvatski i europski teatar pri tom uvodeći u teatar mnoge pisce i redatelji, repersku grupu TBF u HNK Split, te pjevačicu Severinu Vučković i kantautorskog rokera Damira Urbana u HNK u Rijeci.

Začetnica je Međunarodnog festivala u Rijeci pod nazivom Riječke ljetne noći i događaja Pisci pod zvijezdama. U Zagrebu je pokretač Međunarodnih multikulturnih susreta s posebnim programom Pisci na Cvjetnom.
Knjige teatroloških eseja izdala je 1984. pod nazivom “Tako prolazi Glorija” i 1986. “Dubrovačke mišolovke”.

Nakon odlaska u mirovinu izdala je dva autobiografska romana: Fališ mi – prva knjiga zima/proljeće (2010.) i Fališ mi – druga knjiga jesen/ljeto (2011.), a u 2013. izdano je novo nadopunjeno izdanje ova dva romana Fališ mi: u proljeće, u jeseni, u ljeto, u zimi. Zapise iz života i kazališta objavila je u romanu “Ma koji život, ma koji teatar” (2014.), a 2015. roman prvijenac “Snebivaš me”. Zbog svojih uspješnih romana kod publike, odnosno čitatelja uživa veliku popularnost.

Najveća postignuća

Mani Gotovac je 1997. odlikovana redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Nagradu za životno djelo dobila je 2016. od Elle Style Awards. Kao najčitanija spisateljica u Istarskoj županiji nagrađena je nagradom BOOKtiga 2017. za roman “Snebivaš me”.

Redateljica Marina Banićević snimila 2015. je dokumentarni film o profesionalnom i privatnom životu Mani Gotovac pod nazivom “Ona, teatar”.

Autor: D.G.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*