Rakan Rushaidat je hrvatski filmski i kazališni glumac jordanskog podrijetla. U dosadašnjem radu je odigrao brojne uloge na kazališnim daskama, ali i na filmskom platnu. Surađivao je s brojnim kazalištima, a u razdoblju od 2004. do 2013. godine je bio član ansambla Gradskog kazališta Trešnja. Nakon toga se pridružio Satiričkom kazalištu Kerempuh, a od 2015. godine je član Zagrebačkog kazališta mladih.
Obrazovanje
Rakan je išao u srednju trgovačku školu, a s obzirom na to da se kazalištem počeo baviti već u sedmom razredu osnovne škole bilo mu je važno da što manje vremena provodi u školi, a da se što više bavi s onim što voli.
Od 1991. do 1995. godine je polazio Učilište Zagrebačkog kazališta mladih, a nakon toga je upisao Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao je 2002 godine, u klasi kazališnog redatelja i pedagoga Joška Juvančića.
Privatni život
Rođen je u Irbidu u Jordanu, 25.10.1977. godine, a od svoje druge godine živi u Hrvatskoj. Njegov otac Hayel je u Zagreb došao na studij ekonomije I tu je upoznao njegovu majku, Podravku u koju se zaljubio na prvi pogled. Vjenčali su se i dobili Rakana i njegovu sestru Dijanu, a njegov otac nikad nije završio studij nego se zaposlio kao prevoditelj i sudski tumač za arapski jezik.
Njegova majka Marica kaže da je Rakan kao dijete volio oblačiti bakine haljine i zabavljati cijelu obitelj. Kao mladić je bio vrlo naporan, temperamentan, stalno je bio vani i izluđivao roditelje, a takav je bio sve do tridesetih, kada je upoznao svoju suprugu, oženio se i dobio dijete.
Ivana Starčević i on su se upoznali radeći na predstavi “Kauboji”. Glazba ga je uvijek privlačila i nekoliko godina je imao svoj bend, a Ivana je također pjevačica za koju kaže da joj nije mogao odoljeti i da ga je njezin glas oborio s nogu.
Par se vjenčao 2011. godine, a Ivana je nakon vjenčanja uzela suprugovo prezime. Kao najljepši dio svadbe Rakan izdvaja trenutak kad se Ivana popela na pozornicu i samo za njega otpjevala njihovu pjesmu “Twilight Time”. Nekoliko mjeseci nakon svadbe, rodio se njihov sin Tom, koji je ime dobio po Tomu Sawyeru i Tomu Waitsu.
Osim glume, Rakanova strast je sviranje basa u bendu koji je okupio s prijateljima, a voli igrati i bilijar.
Posao
Rakan se glumom profesionalno počeo baviti 1997. godine i od tada je surađivao s brojnim kazalištima. Prva važnija predstava u kojoj je sudjelovao je bila “Vodnik pobjednik” Radovana Ivšića koju je odigrao tridesetak puta. Nakon Akademije je sudjelovao u predstavi “Sluškinje” u kojoj su muškarci igrali ženske uloge, a on se pojavio u ulozi sluškinje Claire.
Za sebe kaže da je u pripremanju predstava znao biti jako destruktivan, točnije kronično nezadovoljan i stalno je htio bolje te je inzistirao na tome. Takav način rada ne smatra lošim, ali problem je bio u tome što on nije imao mjeru, a takav stav ga, prema njegovu mišljenju, koštao napretka u glumi.
Za svoj uspjeh je najzahvalniji profesoru govora Tomislavu Rališu, dramskom pedagogu Vladi Krušiću i Viliju Matuli. Televizijska produkcija ga nikada nije pretjerano zanimala, od filmova samo rijetki, a najviše uživa u kazalištu. Kolege glumci za Rakana kažu da je svojeglavi perfekcionist i buntovnik.
Snimio je i nekoliko reklama za jedno pivo, a to je naravno učinio iz financijskih razloga. Iako je u prošlosti tvrdio da glumci ne smiju snimati reklame, zbog kredita i djeteta je promijenio mišljenje, ali ipak ističe da novac nikada neće određivati njegov izbor posla.
2010. godine je postao učitelj glume u dramskom studiju dječjeg kazališta Trešnja. Uspjeh u karijeri Rakanu je donijela predstava “Kauboji” Saše Anočića, a iza nje su i predstave “To samo Bog zna” i “Smisao života gospodina Lojtrice”.
Njegov filmski debi dogodio se u filmu “Kauboji”, snimljenom prema istoimenoj predstavi. Neki od filmova u kojima je glumio su “Blagajnica hoće ići na more”, “Ne dao Bog većeg zla”, “Svjedoci”, “Ispod crte”, “Seks, piće, krvoproliće”, “Što je muškarac bez brkova”, “Metastaze”, “Koko i duhovi,”, “Kutija” i drugi.
2015. godine se pridružio Zagrebačkom kazalištu mladih, a prva predstava koju je odigrao je “(Pret)posljednja panda ili statika”. Utjelovio je ulogu agresivnog i iskompleksiranog Marina koji oslikava dio hrvatske mladeži, takozvanu generaciju devedesetih koja teško pronalazi svoje mjesto u surovoj realnosti hrvatske današnjice te se pretvara u duboko nesretne osobe koje su nezadovoljne vlastitim ostvarenjem i pozicijom.
Najveća postignuća
Dobitnik je brojnih strukovnih nagrada u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a neke od njih su: Nagrada hrvatskog glumišta za najboljeg glumca koju je dobio 2000. godine za ulogu u predstavi “Istok”, nagrada “Fabijan Šovagović” za predstavu “Komšiluk naglavačke” i također 2012. za najbolju mušku ulogu u predstavi “Ja, tata!”.
Trostruki je dobitnik nagrade Marul s Festivala hrvatske drame, a za glavnu mušku ulogu u predstavi “Smisao života gospodina Lojtrice” je 2007. godine dobio nagrade “Mladen Crnobrnja Gumbek” i Nagradu hrvatskog glumišta.
Za ulogu u predstavi “Kauboji” je 2009. godine dobio nagradu “Fabijan Šovagović” za najbolju mušku ulogu te “Ivo Serdar” za najbolje prihvaćenu ulogu od publike. Za ulogu Gorana u filmu “Sve džaba” je dobio nagradu Srce Sarajeva.
Autor: A.V.
Odgovori