Mladen Markač umirovljeni je general Hrvatske vojske, koji je za vrijeme Domovinskog rata bio zapovjednik specijalnih redarstvenih jedinica MUP-a Republike Hrvatske. Osim vojne karijere, bio je i član hrvatske džudo reprezentacije, hrvač te strastveni lovac. Rođen je 08.5.1955. godine u Đurđevcu, gdje je proveo djetinjstvo s bakom i djedom.
Obrazovanje
Mladen Markač osnovnu školu završio je u rodnom Đurđevcu, a srednju školu upisao je u Zagrebu. Za vrijeme srednje škole počeli su ga zanimati borilački sportovi pa je tako upisao Kineziološki fakultet. Diplomirao je 1981.
Privatni život
Mladen Markač u djetinjstvu je bio najviše vezan za djeda, s obzirom na to da mu je otac umro dok je bio dječak.
Ženio se dvaput. S prvom suprugom Gordanom ima dvoje djece – Dejana i Danijela. Za vrijeme pritvora u Haagu postao je i djed.
Sadašnja supruga mu je Mirjana Benček Markač koja s njegovim sinom Dejanom radi kao odvjetnica u MUP-u.
Za vrijeme studiranja trenirao je džudo u AJK Mladost, i to s hrvatskim reprezentativcima Slobodanom Kraljevićem i Gordanom Žuvelom, koji su kasnije osvojili medalje za Jugoslaviju na Europskom prvenstvu u Londonu 1974. godine. Markača su ozljeda i nepovoljan položaj hrvatskih džudaša u Jugoslaviji spriječili da se natječe na Olimpijskim igrama 80-ih godina. Ipak, bio je višestruki prvak Hrvatske, Jugoslavije i Balkana u džudu, a trenirao je i hrvanje. U džudo klubu s njim je trenirao i još jedan budući hrvatski general, Josip Lucić, s kojim je Markač kasnije bio trener u Akademskom klubu Mladost.
Pošto je strastveni lovac, počasni je član đurđevačke Lovačke udruge Jelen.
Posao
General Markač nikada nije stekao formalno vojno obrazovanje, ali je zahvaljujući svojim ratnim zaslugama prvo dobio čin general bojnika, a zatim 1992. i general pukovnika. Karijeru je počeo 1982. kada je završio je služenje vojnog roka te se zaposlio u policiji nekadašnje SFRJ.
S obzirom na prethodnu sportsku karijeru, 80-ih je bio instruktor pripadnicima Jedinice za posebne namjene tadašnjeg Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova.
1990. sudjelovao je u stvaranju specijalnih vojnih jedinica, gdje se posebno istaknuo u lovu na višestrukog ubojicu Vinka Pintarića. Jedinica je kasnije preimenovana u Antiterorističku jedinicu Lučko, a Markač je prvo u rujnu 1990. imenovan pomoćnikom zapovjednika Jedinice, da bi 1991. godine konačno bio imenovan zapovjednikom. 18. veljače 1994. prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman imenovao ga je pomoćnikom ministra unutarnjih poslova, pa je tako postao zapovjednik Specijalne policije MUP-a.
Specijalne postrojbe Mladena Markača sudjelovale su u operaciji Medački džep u rujnu 1993., protiv paravojnih postrojbi Republike Srpske Krajine. Ova akcija rezultirala je ovladavanjem područja Divosela i Čitluka.
Ključnu ulogu u Domovinskom ratu Mladen Markač imao je tijekom operacija Bljesak i Oluja. Bljesak se odigrao u svibnju 1995. godine, kada su oslobođena okupirana područja zapadne Slavonije. Kratko vrijeme prije akcije Oluja odlikovan je činom generala. Imao je nadzor i zapovjednu kontrolu nad svim pripadnicima raketne i artiljerijske postrojbe koji su bili pridruženi njegovim snagama te stavljeni pod njegovu kontrolu tijekom operacije Oluja, kao i svih operacija i akcija koje su uslijedile nakon nje. Za vrijeme Oluje njegova jedinica imala je vrlo zahtjevnu zadaću na Velebitu. Njegove su snage zauzele Gračac i propustile neprijateljsku vojsku koja se povlačila prema Srbu i Lapcu, te dalje u Bosnu.
Nakon rata, Antiteroristička jedinica Lučko bila je angažirana i u razminiravanju ratnih područja.
Nakon rata, Markač je bio politički angažiran. 1996. godine postao je saborski zastupnik HDZ-a, a istovremeno je obnašao i funkciju pomoćnika ministra unutarnjih poslova za specijalnu policiju. 2000. godine na vlast dolazi SDP, te Markač odlazi u mirovinu.
2001. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u Haagu podigao je optužnicu protiv generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača. Optužnica je teretila generale da su tijekom operacije Oluja proveli etničko čišćenje Srba s područja nad kojim je operacija poduzeta, i to zastrašivanjem, silom, prijetnjama, protjerivanjem, prisilnim deportacijama, te uništavanjem njihovih domova i ostalih dobara. Optuženi su za zločine protiv čovječnosti i kršenje ratnih prava, a u optužnici je bilo navedeno i da su krivi za ubojstva, nehumanost i okrutna postupanja koji su bili posljedica izvršenja Oluje. Optuženi su zbog zapovijedanja HV-om i planiranja vojnih akcija, za podupiranje, provođenje i implementaciju politike hrvatske Vlade, vojnu politiku te strategije i taktike koje su se koristile u akcijama u kojima je načinjena šteta srpskom stanovništvu. Teretilo ih se i za širenje lažnih informacija kojima se srpsko stanovništvo zastrašivalo i tjeralo u bijeg, te za ohrabrivanje, pripremanje, provođenje, zataškavanje i nekažnjavanje zločina prema Srbima. Optužnica je sadržavala i točke u kojima se navodilo da su davali lažne i nepotpune informacije međunarodnim organizacijama, promatračima, istražiteljima i javnosti. Teretilo ih se i za sudjelovanje u ubojstvima koja su proveli članovi Hrvatske vojske. Za Mladena Markača tužitelji su tražili kaznu od 23 godine zatvora.
Mladen Markač Haaškom sudu predao se sam u ožujku 2004., iako je zbog zdravstvenih problema, dijabetesa i srčanih bolesti, veoma teško podnosio pritvor. Nakon srčanog udara u prosincu 2004. Haaški sud odobrio mu je da se brani sa slobode, iako nije smio napuštati mjesto stanovanja.
2007. godine Markač je otišao u božićni lov na veprove na Bilogoru s tadašnjim ministrom unutarnjih poslova Ivicom Kirinom i HDZ-ovim zastupnikom Josipom Đakićem. Slike s lova procurile su u medije kada ih je objavio ured virovitičkog gradonačelnika, te su poslužile kao dokaz da je Markač prekršio uvjete obrane sa slobode. Tako je uskoro bio uhićen i vraćen u pritvor u Scheveningen, a Ivica Kirin bio je smijenjen s mjesta ministra.
Suđenje generalima započelo je 11.3.2008. Prvostupanjskom presudom iz travnja 2011. general Markač osuđen je na 18 godina zatvora. Nakon žalbe drugostupanjskom sudu, on i Ante Gotovina su 16.11.2012. oslobođeni po svim točkama optužnice.
Najveća postignuća
Mladen Markač se zbog svojih zasluga smatra herojem Domovinskog rata, za koje je dobio i nekoliko odličja. Novinar i publicist Mladen Pavković o njemu je napisao knjigu “General pukovnik Mladen Markač – da se ne zaboravi”, koja je objavljena 2011. Proglašen je počasnim građaninom Zagreba, Osijeka, Knina, Krašića, Duge Rese, Koprivnice, Novske, Virovitice, Konavla, Gospića, Cetingrada, Pleternice, Biograda na Moru, Đurđevca, Benkovca, Lipika te Varaždinske županije.
Autor: M.M.
Odgovori