Ljubo Ćesić Rojs je umirovljeni hrvatski general i bivši saborski zastupnik. Ostao je upamćen po izjavi koju je uputio tadašnjem premijeru Ivici Račanu da sad kada je na vlasti ili kazni sve profitere ili podvuče crtu “pa ‘ko je jamio, jamio”. 2000. godine je izabran za saborskog zastupnika s HDZ-ove liste za dijasporu. Bio je pomoćnik ministra obrane do 2000. godine.
Obrazovanje
U osnovnoj i srednjoj školi je bio prosječan učenik, a 1989. godine je upisao izvanredan studij na Prometnom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je nakon 12 godina.
Privatni život
Rođen je 20.2.1958. godine u mjestu Batin kod Posušja u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da je rano ostao bez oca, već s 19 godina se morao početi brinuti za mnogobrojnu obitelj. 1984. godine se preselio u Zagreb. Oženjen je, a on i supruga imaju petero djece.
Za vrijeme vlasti Ive Sanadera, 2004. godine, srušena mu je vikendica koju je izgradio u Markuševcu, ali je nakon nekoliko godina na istom mjestu izgradio drugu. S građevinskom inspekcijom je imao problema i 2006. godine kada je u mjestu Pisak kod Omiša iskopao teren za gradnju kuće i postavio montažnu vikendicu, a Ministarstvo graditeljstva je ustanovilo da je sve radio bez dozvole.
Posao
Po dolasku u Zagreb se zaposlio kao vozač autobusa u Croatiabusu gdje je vozio na međunarodnim linijama, najčešće za Njemačku. Nakon demokratskih promjena 1990. godine odlazi u Antiterorističku jedinicu Lučko.
Javnosti postaje poznat kao vozač autobusa koji je hrvatske redarstvenike doveo na Plitvice, na “krvavi Uskrs” 1991. godine. Tada je u njegov autobus udarila tromblonska mina, ali nije eksplodirala.
Ubrzo nakon toga je upoznao hrvatskog ministra obrane Gojka Šuška i došao u ministarstvo obrane kao pomoćnik ministra Šuška. Rojs je bio glavni operativac u opskrbi Južnog bojišta, a njegova je mehanizacija uoči Oluje probijala ceste kojima su kasnije išli tenkovi na planini Dinari.
Bio je zapovjednik 66. inženjerijske pukovnije koja se sastojala od dvije tisuće ljudi i koja je uz pomoć mehanizacije Hrvatske vojske, preko tvrtke Monitor iz Gruda, gradila ceste po Hrvatskoj. Rojs je bio i u Nadzornom odboru Hercegovačke banke, a iz rata je izašao s činom general bojnika.
Po dolasku SDP-a na vlast 2000. godine razriješen je s funkcije u Ministarstvu obrane. Iste godine je s ostalih jedanaest visokih vojnih časnika potpisao pismo kojim se tražio prestanak kriminalizacije Domovinskog rata. Odmah nakon toga predsjednik Stipe Mesić je umirovio svih dvanaest časnika, uz obrazloženje da su se nedopustivo umiješali u politiku. Ubrzo je raspuštena i 66. Pukovnija.
Od 2000. do 2003. godine je bio saborski zastupnik HDZ-a i često se sukobljavao s drugim zastupnicima i kritizirao predsjednika HDZ-a Ivu Sanadera. Kasnije je istupio iz HDZ-a i 2005. godine je kao nezavisan kandidat sudjelovao na predsjedničkim izborima, te između 13 kandidata osvojio 1,85 posto glasova.
Protiv njega su se nekoliko puta podizale optužnice. 2004. godine je započeo proces u kojem ga se teretilo da je kao načelnik Sektora za gospodarenje i pomoćnik ministra obrane otpisao tri milijuna kuna duga nogometnom klubu Hrvatski dragovoljac, a tek u srpnju 2017. godine je pozvan na odsluženje kazne jer je osuđen na rad za opće dobro, te da državi mora vratiti 3,2 milijuna kuna.
Osim toga, teretilo ga se da je bez ovlasti zapovjedio izdavanje cigareta i druge potrošne robe u vrijednosti 2,3 milijuna kuna 66. pukovniji, koja se službeno nije nalazila u sastavu Hrvatske vojske. Prvostupanjskom presudom 2009. godine je oslobođen tih optužbi, ali je zbog pogrešno utvrđenih činjenica Vrhovni sud naložio novo suđenje. Rojs je tvrdio da se radi o montiranom političkom procesu, a on sam je tužio državu tvrdeći da mora isplatiti 35 milijuna kuna 66. pukovniji za radove koji su obavljeni na splitskom Žnjanu, a nisu isplaćeni.
2013. godine se također pojavio na sudu, nakon što ga je jedan od optuženih Hrvata u Haagu prijavio da je od poduzetnika Jake Andabaka dobio 70 tisuća eura koje je trebao podijeliti obiteljima šestorice optuženih i Dariju Kordiću, koji je tada već bio osuđen. Rojs je novac predao samo Kordićevoj obitelji, a za ostale je rekao kako im nije mogao poslati novac zbog problema s računom u Bosni i Hercegovini.
Utvrđeno je da je primao mirovine i u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj, a on se branio izjavama da je jedini koji nije uzeo invalidninu iako je za vrijeme jednog putovanja s drugim dužnosnicima doživio prometnu nesreću nakon koje je slomio tri rebra.
Najveća postignuća
Rojs je početak Domovinskog rata dočekao kao vozač autobusa, a do kraja rata je dogurao do čina general bojnika.
Dobio je 12 odličja iz Domovinskog rata.
Autor: A.V.
Odgovori