Lana Barić je hrvatska kazališna, filmska i televizijska glumica. Od 2011. godine je članica ansambla drame HNK Zagreb gdje igra u mnogim produkcijama, ali i nastavlja suradnju s nezavisnim kazališnim skupinama. U posljednjih je nekoliko godina postala jedna od najtraženijih filmskih glumica u Hrvatskoj.
Obrazovanje
Lana je pohađala Osnovnu školu Trstenik u Splitu, gdje je 1994. nagrađena kao učenik generacije. Nakon toga je upisala Prvu jezičnu gimnaziju, a 1995. godine je mjesec dana provela u školi za engleski jezik Barnstaple u Devonu, u Ujedinjenom Kraljevstvu.
1996. godine je dobila stipendiju i treći razred srednje škole završila u West Heath školi u Kentu, u Engleskoj. U Split se vratila 1997. i godinu dana kasnije maturirala odličnim uspjehom.
1998. godine je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu upisala studij novinarstva, a odmah sljedeće godine je dobila stipendiju i otišla na ljetne studije u St. Etienne u Francuskoj.
2001. je upisala Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu, a diplomirala je 2005. godine, u klasi profesora Senada Bašića i Aleksandra Jevđevića.
Privatni život
Lana je rođena 11.12.1979. godine u Splitu. Početkom 2016. godine se u strogoj tajnosti, na maloj intimnoj večeri udala za prof. Dragana Markovinu, predsjednika stranke Nova ljevica, ali se već sljedeće godine razvela. Iz bivše veze s glazbenikom Franom Đurovićem ima kćer Mirej.
Posao
Već je tijekom Akademije glumila u mnogim predstavama i tako surađivala s najznačajnijim redateljima u Bosni i Hercegovini kao što su Gradimir Gojder, Haris Pašović i Aleksandar Jevđić. Radila je i na televiziji, gostovala u serijalima i glumila manje uloge u filmovima “CO/MA” Mikea Figgisa, “Go West” Ahmeda Imamovića i “Naša muzika” redatelja Jean-Luca Godarda.
2005. godine je prošla audiciju zagrebačkog kazališta Mala scena i dobila ulogu u predstavi “Humble Boy” redatelja Ivice Šimića koja se izvodila na engleskom jeziku. Iste je godine dobila ulogu u predstavi “Ifigenija” dramatičarke Lane Šarić, koja joj je priskrbila brojne nagrade.
Prve godine profesionalne karijere u Hrvatskoj je provela u kazalištu Mala scena gdje je igrala u predstavama poput “Kako živi Antuntun?” i “Bum Tomica”. Igrala je i u predstavama Gorana Golovka na Splitskom ljetu.
U Zagrebu je osim s kazalištem Mala scena, radila i s nezavisnim skupinama, te u off projektima vezanim uglavnom za kazalište Teatar ITD gdje je igrala u predstavama “Elektra” Ivana Plazibata, “Toranj loše glazbe” Nika Čurića, “Disleksija” Irene Čurik, “Zadatak” Mirana Kurspahića, “Smrt u Veneciji/Enej i Didona” Olivera Frljića i drugima.
2008. godine je glumila u hrvatskoj seriji “Stipe u gostima”, a godinu dana kasnije snima kratki film “Žuti mjesec”. Uloga očajne žene koju je tumačila u tom filmu donosi joj veliku pozornost javnosti i kritike, te početak hrvatske filmske karijere. Uslijedile su uloge u filmovima “Noćni brodovi” Igora Mirkovića i “Majka asfalta” Dalibora Matanića. Osim već navedenih, ostvarila je uloge u još desetak filmova i nekoliko serija. Napisala je i scenarij za kratki film “6 pola 7” i dugometražni film “Tereza33” u kojem bi prema želji redatelja Danila Šerbedžije trebala zaigrati glavnu ulogu.
2015. godinu je obilježila ulogom Ives u hvaljenom filmu redateljice Ivone Juke – “Ti mene ne voliš” i u televizijskoj seriji “Da sam ja netko”, koja je snimljena uz film. 2016. godine je tumačila glavnu ulogu u dramskoj predstavi “Žena” autora Josipa Kosora. Radnja drame se odvija u Dalmaciji i Parizu, a radi se o jednom dogovorenom braku u kojem muž tretira ženu kao svoje vlasništvo. Lana je tumačila lik Limunke, žene čiji je muž na kocki izgubio sve, a na kraju je na kocku stavio i vlastitu ženu.
Lana bira snažne ženske likove koji od nje same zahtijevaju suočavanje s unutarnjim demonima, kopanje po vlastitim strahovima i izlazak iz sigurne zone. Rad na predstavi “Žena” smatra zanimljivim i neobičnim iskustvom te velikim izazovom koji ju je emotivno iscrpio. Uvijek se trudi da kroz svoj posao i uloge koje tumači što više istraži samu sebe.
2015. je s partnerima Ivom Grgurevićem, Mirjanom Karanovićem i poljskim glumcem Andrzejem Chyrom u Sarajevu radila na snimanju poljsko-bosanskohercegovačkog filma “Rosa” Denijala Hasanovića, koji je bio njezin prvi internacionalni film.
2017. godine u Mađarskoj snima film “Eden”, u režiji europske redateljske zvijezde Agnes Kocsis. U filmu glumi like Eve, žene koja je alergična na većinu stvari, živi u specijalnim uvjetima u stanu I iz kuće izlazi u posebnoj opremi jer je svaki dodir s vanjskim svijetom za nju rizik.
Najveća postignuća
Osim uspjeha kod gledatelja, uloge Lane Barić su ostvarile uspjeh i kod struke te su joj osigurale velik broj nagrada. 2003. godine je na Festivalu bosanskohercegovačke drame dobila nagradu “Sanel Agić” za ulogu Olivere u predstavi “Phoenix je sagorio uzalud”.
Na Međunarodnom festivalu za mlade Rainbow 2006. godine u Sankt Petersburgu, za ulogu Klitemnestre u predstavi “Ifgenija” Kazališta Mala scena, nagrađena je nagradom žirija i specijalnom nagradom sponzora za najbolju žensku ulogu. Za istu predstavu je nagrađena i Nagradom hrvatskog kazališta za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina.
Za glavnu žensku ulogu u segmentu “Žuti mjesec je” 2009. godine na Festivalu igranog filma u Puli dobila nagradu Breza, za najboljeg debitanta, a za istu je ulogu 2011. godine nagrađena i na Brussels Short Film Festivalu.
2013. godine je na Festivalu igranog filma u Puli za ulogu u filmu “Šuti”, Lukasa Nole dobila Zlatnu arenu za najbolju sporednu žensku ulogu
Za ulogu Ives u filmu “Ti me nosiš” je na beogradskom FESTU-u dobila nagradu za najbolju ulogu u kategoriji manjinskih koprodukcija.
2016. je za uloge u predstavama “Bella figura” Yasmine Reze i “Žene” Josipa Kosora dobila nagradu “Mila Dimitrijević” za najbolje glumačko ostvarenje.
Autor: A.V.
Odgovori